VIJESTI Politika

Domagoj Ante Petrić za Glas Koncila: Hrvatska vlast razbija Hrvatsku

03.06.2013. 13:45:15

Osamostaljenjem i nastankom slobodne Republike Hrvatske vratili su se mnogi hrvatski prognanici te dali svoj doprinos za izgradnju demokratske zajednice. Među inima je i Domagoj Ante Petrić, kolumnist HRsvijeta, s kojim je Glas Koncila objavio ekskluzivni interview. Petrić je rođen je u Zagrebu 1938. Ratne strahote i dolazak komunističkog režima dovele su do toga da je, u svibnju 1945, zajedno s obitelji napustio Zagreb. Živio je u Argentini od 1947, oženjen je i ima sina i dvije kćeri. Životni moto mu je bio »ja znam da ću se vratiti u Hrvatsku«. Obnovom države Hrvatske stekli su se i preduvjeti za realiziranjem njegova sna. Obnašao je dužnost tajnika za kulturu i informiranje u prvom predstavništvu Republike Hrvatske u Argentini, a na poziv prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana vratio se u domovinu 1995. Novinarstvom se bavi od studentskih dana, pa je tako bio parlamentarni izvjestitelj, a i glavni urednik časopisa »Planteo«. Informativna španjolska agencija EFE, katolička AICA te talijanske ANSA i IPS objavljivale su mu članke i izvješća. Na buenosaireškim radiopostajama - Argentina, El Mundo, America i Belgrano - vodio je svoje emisije. Do povratka u domovinu obnašao je dužnosti u Predsjedništvu Republike Argentine, Tajništvu za demokratizaciju kulture i u Savjetu predsjednika Republike, a radio je i kao profesor političkoga novinarstva na argentinskom sveučilištu »John F. Kennedy«. Nakon povratka u Hrvatsku imenovan je pomoćnikom ministra u Ministarstvu povratka i useljeništva, a od 2000. radio je u Ministarstvu vanjskih poslova u Odjelu za informiranje, zatim je bio doravnatelj Hrvatske matice iseljenika. Objavio je više od 400 članaka i eseja. Od objavljenih knjiga najvažnija mu je »Asi sangraba la Argentina«. Bio je članom Argentinskoga društva pisaca, novinarskog društva »Circulo de la Prensa«. Član je predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, govori španjolski, talijanski i francuski jezik. Kao analitičar govori o ulasku Hrvatske u EU, zatim o njezinoj sigurnosti, mogućem povratku Hrvata koji su posljednjih godina izgubili povjerenje u političke strukture. Spas je u prijevremenim izborima - Republika Hrvatska ulazi uskoro u Europsku Uniju. Što dobiva, a što gubi? Koliko je spremna hrvatska politika, posebno aktualna, odgovoriti na postavljene zahtjeve? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Trenutačno je teško predvidjeti sve probitke i svu štetu koje će nam nanijeti naš ulazak u EU. Na prvom mjestu, svjesni smo da su predstavnici posljednjih dviju vlada HDZ-a kao i sadašnje koalicijske vlade potpisivali u Bruxellesu bilo što, često tako da i sami nisu znali što potpisuju. Ponekad se je to događalo zbog problema tih izaslanika s engleskim jezikom, ali najviše jer ih sudbina države uopće nije zanimala. Od godine 2000. pa do danas takav moralni stav je konstanta većeg dijela najviših dužnosnika RH koji su se popeli na vrh vlasti pomoću stranog pritiska, pa ostaju zbog korupcije u medijima te preko psihološkog rata za koji su dobro istrenirani, ne samo stari članovi komunističkog sustava nego i njihovi mlađi pitomci koji su svoje sposobnosti stekli u partijskim i vojnim školama Jugoslavije ili u svojim partizanskim obiteljima. Dakle, naša loša diplomacija isto kao i još uvijek nejasni naši odnosi s EU-om uvjetovani su poslovanjem takvih ljudi. Ipak, smatram da će se ulaskom u EU položaj Hrvatske znatno udaljiti od mjesta koje zauzima Beograd na međunarodnoj sceni pa će fantazije zagrebačkih »Jugoslavena« doživjeti znatan poraz. Unatoč te pozitivne strane, moramo biti svjesni da u samoj Europskoj Uniji postoje na vodećim pozicijama neki ljudi i grupacije koje ometaju izgradnju moderne i demokratske Unije. Sva tumačenja o prasku financijske krize početkom ovog desetljeća u Europi još uvijek nisu dokazala da je kriza takvih razmjera bila neizbježna. Isto tako, nije jasno zašto je Grčka »kažnjavana« na veoma opasan način, i zašto Bugarska i Rumunjska nisu primile u prethodnim godinama, putem produktivnih ulaganja i tehnologije, pomoć iz bogatog i naprednog dijela Europe kad je to bilo i moguće i logično, čime bi im se omogućilo približiti standardima središnje i sjeverne Europe. To nam najavljuje da postoji i za Hrvatsku stanovita opasnost, posebice s ovakvom vladom kakvu imamo, da nas se gospodarskim i administrativnim mjerama marginalizira i gurne u istu sivu zonu Unije, među države članica drugoga reda. Zbog toga, potpuna nesposobnost i porazni rezultati danas vladajuće koalicije opravdavaju prijedloge da se odmah nakon ulaska u EU raspišu u Hrvatskoj prijevremeni izbori koji bi demokratizirali državni sustav, iskorijenili i staru i današnju korupciju i dali sposobnima ono mjesto koje im pripada, a odstranili nostalgičare totalitarnog režima s vodećih položaja. Marksistički agenti razbijaju jedinstvo - U posljednje vrijeme, zapravo poslije smrti dr. Franje Tuđmana ponovno je došlo do razjedinjenja Hrvata, a posebno je problematičan odnos prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske kojima je matična domovina postala maćeha. Kako to vratiti ulaskom u EU? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Za opstojnost i napredak bilo koje zajednice, od one obiteljske pa do one državne, potrebne su sloga i solidarnost. Predsjednik Franjo Tuđman na tom je jedinstvu uspješno radio, čak je uspio djelomično pomiriti djecu partizana i djecu ustaša, slogom naroda izborio je nezavisnost i oslobodio okupirana područja, postigao je poštovanje za svoj narod u svijetu. Sada marksistički agenti, ali također i agenti korupcije, uporno rade na unutarnjim sukobima i na prikazivanju naše zemlje u svjetlu nezrelosti, duhovne bijede, beznačajnosti. Rade i na prekidu odnosa između RH i Hrvata izvan granica države, kao u doba Tita kleveću Katoličku Crkvu i nastoje slomiti sveti savez između naroda i kršćanstva, izmišljaju sporove između udruga branitelja, dok stvaraju ridikulozne situacije oko spomenika, krivotvore hrvatski pravopis, potiču degenerativne procese u društvu, itd. Sa sjednica vlade prenose se patetične slike koje govore o krajnjoj neiskrenosti, nesposobnosti i neznanju, ali i o licemjeru kad su u igri favoriti ili favoritkinje premijera Milanovića, Ive Josipovića ili Josipa Manolića. Njima se toleriraju kršenja zakona i teške nejasnoće u vezi s njihovim prihodima ili imovinom. Izlazak na izbore treba biti obvezan Razumljivo je, prema tomu, da narod nije zainteresiran za izbore: uglavnom glasuju aktivisti i fanatici marksističkih krugova, čak po nalogu, i to kako bi održali položaje i radna mjesta koja su im dodijeljena, a nezavisni ljudi često su ravnodušni pred tim natjecanjima. Zato smatram da bi bilo korisno - za razvoj demokratskog društva i za vrednovanje građanskih dužnosti koje svaki pojedinac ima - u Hrvatskoj uvesti zakonsku obvezu glasovanja. Ako je glasovanje obvezno u Belgiji, u Italiji, u Australiji, itd., zašto se ne bi i u Hrvatskoj donijela takva odluka, barem dok ne izraste novi naraštaj ljudi s novim spoznajama na polju političke kulture. Politička kultura je među nama na jako niskim granama, a strah od povratka četnika i komunista, ne samo na Markov trg gdje se neki već nalaze, koči mnoge čestite ljude u mogućnosti sudjelovanja u politici. Dapače, mnogi zbog tog straha ne izlaze na izbore, a nedavno je televizija prikazala snimku s jednog stola na Trgu bana Jelačića gdje su se skupljali potpisi za referendum o garancijama za normalne brakove i jedan stariji prolaznik je odbio izjasniti se bilo kako, s komentarom da se on ne miješa u politiku. Ipak, velika je stvar da je odaziv potpisivanja za taj referendum tako velik, da kukavština i neznanje gube tlo pod nogama, makar režim - vlast, korupcionizam i podmićeni novinari ulažu velike napore protiv vladavine života. I danas se zatire istina - Zašto se zanemaruje doprinos Hrvata izvan Republike Hrvatske u stvaranju njezine samostalnosti. Živjeli ste u Argentini među Hrvatima koji su dali neizmjeran doprinos u slanju različitih oblika pomoći, pa do onih koji su se izravno uključivali fizički u obranu. Kakvo je danas raspoloženje prema Republici Hrvatskoj? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Hrvati u Argentini, zemlji u kojoj je još prije II. svjetskog rata postojao jaki iseljenički pokret potpore ideji državne neovisnosti. Pred sam rat tamo su dali organizacijski oblik tim nastojanjima Branko Jelić i Vjekoslav Vrančić, makar je ovaj drugi bio zaposlen u ambasadi kraljevske Jugoslavije. Nakon II. svjetskog rata bili su državotvorni Hrvati često progonjeni, također na Zapadu, pa je intelektualna djelatnost tih Hrvata koji su ipak stigli u Argentinu bila pravi svjetionik i za ostale naše zajednice u svijetu. Postojala je također trajna i požrtvovna strategija »tihe diplomacije« koja je nedvojbeno iz Argentine pridonijela oslobađanju Hrvatske djelovanjem u raznim krugovima i državama. Ta je emigracija bila od prvoga dana obilježena blajburškom tragedijom, ne željom osvete nego željom promicanja istine. Ja sam kao dijete od šest godina s roditeljima i sestrom Višnjom bio na Bleiburgu i preživio to veliko izdajstvo i pokolje koji su slijedili. Zato mi je posebno odvratna neprestana kampanja laži Stjepana Mesića o žrtvama te tragedije u kojoj je istrijebljeno, uz razoružane vojnike, također više od 100.000 civila, djece, žena i odraslih koji su bježali pred partizanskom koljačkom navalom, jer ona se je već bila iskazala u Bosni, u Srijemu, u Dalmaciji, u Lici, a tek nekoliko dana kasnije okrvavila je i sam Zagreb. Komunisti su lažni demokrati i pljačkaši - Koliko bi se mudrom i pametnom politikom koja bi bila izgrađena na istini i povjerenju, poput židovske politike, moglo vratiti Hrvate u domovinu te na taj način vraćati život u Hrvatsku koja narodno izumire, gospodarski propada? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Danas mlađi naraštaji Hrvata i potomaka Hrvata u Argentini cijene požrtvovan rad svojih roditelja, sretni su što je Hrvatska nezavisna, iako žale što ona nije istinski demokratska i što gospodarski ne napreduje nego dramatično propada, i što nije oslobođena crvenog balasta. Takav je osjećaj nazočan i u drugim hrvatskim zajednicama. U tom okviru naše stvarnosti ne bih rekao da Hrvati u inozemstvu gledaju na domovinu kao na »maćehu«. Danas je spoznaja o rekomunizaciji Hrvatske proširena, i oni koji hoće nešto znati, znaju tko je odgovoran za ovakvo stanje. Znaju tko osujećuje povratak Hrvata u domovinu, blokira ulaganja iseljenika u gospodarstvo te otežava Hrvatima postizanje domovnica i putovnica. Znadu tko je kriv za jedva prekriveno neprijateljstvo vlasti prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i u širem svijetu. Ivo Josipović je najavio prije dolaska na vlast da će Hrvatska opet biti crvena, pa tako i »njegova« vlada, vlada Zorana Milanovića i Vesne Pusić, danas izvršava taj zadatak. Možda je korisno podsjetiti i na to da je današnji predsjednik Josipović u prosincu 2009. rekao za sebe da je on »princ svjetla«, što mnogi povezuju s ezoteričkim poznatim formulacijama. Naravno, i takva formulacija i onaj pojam »crvena Hrvatska« ulaze u paket zastarjelih praznovjerja, a rezultati naše nacionalne dekadencije posljedica su takve filozofije. - Kako ocjenjujete hrvatsku politiku u kontekstu njezine samostalnosti, u prvom redu u onim segmentima gdje samostalno odlučuje o svojoj budućnosti? Imaju li hrvatska vodstva viziju budućnosti i kako bi ona trebala biti? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Cijeli niz događaja bliske hrvatske povijesti, od povratka marksističkih organizacija preko Stjepana Mesića, Ivice Račana, Šime Lučina i drugih na čelo države godine 2000, pa do danas, dokazuje masovni povratak komunista u državnu upravu i u medije, bez krvi, ali s jasnim planom uništavanja države, njezina ugleda i javnog te pojedinačnog morala. Nažalost, Ivo Sanader, predsjednik vlade u ime hrvatske naglašene opcije HDZ-a, od 2004. do 2009. hrvatsku je opciju prevario jer je na prvo mjesto svoje vladavine postavio kult svoje osobe i vlastito obogaćenje, bilo na legalan ili na delikventan način. U državnu politiku uveo je savez s četnicima, a u društvene običaje nametnuo je čak i zakonom tolerantnost prema perverzijama koje će i nas i cijeli euroatlantski svijet skupo stajati. Javna ceremonija na kojoj ga je Stjepan Mesić na Pantovčaku odlikovao, zajedno s progoniteljem Hrvata Josipom Manolićem, svjedočanstvo je te simbioze istinskih komunista i lažnih demokrata na vrhu države. Tako su zajednički prodali hrvatske časnike mutnim skupinama, poklonili tajnu dokumentaciju strancima, krali i s lijevom i s desnom rukom, uništavali gospodarstvo kako bi Republika Hrvatska oslabila, i krenuli u difamaciju svega što je hrvatsko. Neki su to radili čak i osobno na međunarodnim skupovima, na kojima je Mesić djelovao u korist obnove Jugoslavije, isto kao što Josipović u ovo vrijeme sramotno »priznaje« nepostojeće hrvatske krivnje. Niti sadašnji premijer Zoran Milanović nije zaostao u tome, a nešto nižim državnim dužnosnicima zabranjeno je, čak i danas, spominjanje imena »Hrvatska« više od jedanput u svojim izlaganjima. Kad se govori o Republici Hrvatskoj, mora se reći »zemlja« ili eventualno »ova zemlja«, a ne smije se govoriti o »hrvatskom narodu« pa čak ni o »narodu«. To je određeno i za informativne programe na televiziji. Narod ne postoji više, jer u fantastičnom svijetu neokomunista postoje samo »građani«. Tako da kad je građanin Sanader morao nakon ultimatuma iz inozemstva napustiti Banske dvore u roku od 48 sati, kratko stolovanje njegove nasljednice bilo je samo uvod u ponovnu instalaciju crveno-crvenih u veoma krutom sastavu. Hrvatska vlast razbija Hrvatsku - Nedavno su medijskim predmetom bile i sigurnosne službe, poput ovoga: Je li hrvatska nacionalna sigurnost ugrožena ako policajci žive u susjednoj državi a rade u Hrvatskoj? Što s ostalim sigurnosnim službama? Koliko se ono kontroliraju, odnosno jesu li hrvatske službe nekome podređene? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Možda je Hrvatska jedina država Europe koja razbija sama sebe preko struktura vlasti. Zbog toga, pa iako se o tome javno ne govori, moramo se ozbiljno zamisliti o sigurnosnim pitanjima. Nikako se ne može zamisliti da ta organizacija koja je Hrvatsku zaposjela nije uništila i sigurnosni obrambeni sustav u koji spadaju na prvom mjestu obavještajne službe. To je najvažnije pitanje za stručnjake na tom polju državne politike. Sjetimo se kako je večer prije lokalnih izbora, 18. svibnja 2013, iz svoje protuhrvatske tmine odvučen Stjepan Mesić pred televizijske reflektore da bi se pohvalio kako on zna što to o njemu piše u izvještajima američke CIA-e. Što mu je to značilo? Možda je htio tu američku agenciju uplesti u hrvatsku nesigurnost, i to on koji je protiv hrvatske države i protiv hrvatskih boraca pod krinkom davao svjedočanstva u inozemstvu. Netko će, kad se čestiti političari vrate na vlast u Hrvatskoj, morati saznati što to pišu i za koga danas pišu obavještajne službe »ove zemlje«, saznati gdje su postavljena minska polja i gdje se nalaze crne rupe našega obrambenog sustava. Obavještajna zajednica ima kao prvu zadaću spoznati i preduhitriti prijetnje, a zatim sudjelovati u obrani pravnoga sustava i integriteta vlastite države, ako bi se prevencija pokazala nedovoljnom. Zar se uopće može pomisliti da neki Josipović ili Milanović žele taj vitalni posao povjeriti nekome tko nije na žnori njihovih mržnja, mržnjica i anacionalnih ovisnosti? Anomalija u sigurnosno-obavještajnom sustavu - Na koji način Hrvatsku učiniti sigurnijom, učinkovitijom u cjelokupnom međunarodnom sustavu? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Obavještajna djelatnost sa sjedištem u Zagrebu, po svim naznakama, ne koristi Hrvatskoj, a niti regionalnim i globalnim zadacima NATO-a. Dokle god ta anomalija traje i dok se Hrvatskoj vojsci ne vrati njezina operativna sposobnost, dok ne prestane klevetanje oslobodilačkih operacija »Bljesak« i »Oluja«, ne možemo govoriti o sigurnosti RH. Istodobno, u sustavu sigurnosti i obrane trebaju branitelji imati istaknuto mjesto. Međutim, od 2000. godine među njima se stvaraju svađe, njihov korpus je zdrobljen na stotine grupa i grupica, a mnoge je branitelje službena politika navela na samoubojstvo ili prouzrokovala njima i njihovim obiteljima bolesti i bijedu. I danas ih se nastoji demoralizirati i ocrniti, na stotine branitelja je po zatvorima, general Đuro Brodarac je umro pod sumnjivim okolnostima u ćeliji, general Branimir Glavaš je pod veoma lošim uvjetima zatvoren u bosanskohercegovačkom zatvoru, kamo je dospio zbog presude kreirane u zagrebačkim državnim kabinetima, a sudbina hrvatskih visokih časnika koji su spašavali BiH još uvijek se povlači po Haškom tribunalu, uz nedostojno ponašanje Pantovčaka i Banskih dvora. EU će tražiti sposobnu vladu - Koliko je tijelima EU-a poznat neokomunizam i koje su njegove značajke, koliki je teret Hrvatskoj ulazak u EU? DOMAGOJ ANTE PETRIĆ: Unatoč postojećem stanju i slabosti gospodarstva, diplomacije i sigurnosti, postoje u Hrvatskoj živi mehanizmi otpora. Ne vjerujem da će Europskoj Uniji biti u interesu blokirati hrvatski oporavak, osim ako iz same Hrvatske ne bude vlast zbog svoje korupcije i nesposobnosti radila protiv hrvatskih interesa te Republiku Hrvatsku difamirala u međunarodnim forumima. U EU se zna da današnji neokomunizam i dalje želi propast Europe te da je on pokrovitelj organiziranog kriminala, cyber zločinstava, krijumčarenja oružja, nametanja jezivoga fizičkog ropstva u siromašnim zemljama i poticanja lokalnih ratova koji mogu prerasti u prijetnju za mir na našem kontinentu. Dapače, u EU-u postoje naznake da su mnoge zablude iz nedavnih vremena prebrođene, pa unatoč svim ograničenjima suverenosti koje nameće svaka nadnacionalna zajednica, u EU-u će Hrvatska moći na prvom mjestu izabrati sposobnu vladu, i barem djelomično nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Tada će i Hrvati koji prebivaju izvan granica RH moći doći u RH kao svoji na svoje i dati svoj doprinos njezinoj obnovi. Razgovarao: Vlado Čutura / Glas Koncila Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Extreme IT

Dragovoljac DR, HRVI, odlikovan za ratne zasluge u Zapadnoj Slavoniji (Pakrac – Lipik – Daruvar), umirovljeni viši policijski inspektor. Godinama se bavi problematikom hrvatskih branitelja, trenutno predsjednik Udruge hrvatskih branitelja RH-a te jedan od glavnih urednika i voditelja na Braniteljskom radiju RH.

Domagoj Ante Petrić Glas Koncila Hrvatska vlast

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.