Domovinski rat: Sjetimo se rujna i smjelih podviga Andrijanića i Perisa

NE ZABORAVIMO Njegovi suborci opisuju kako je Luka Andrijanić, 19-godišnji mladić herojski položio svoj život i to ne za protuzračnim oružjem kako bi se očekivalo, već od minobacačkog napada Rujan u Domovinskom ratu sigurno je mjesec kojeg obilježavaju rušenja zrakoplova JNA. Najpoznatiji događaj u tom smislu je kamerom snimljen čin obaranja, kada su hrvatski branitelji Goran Pauk i Neven Livajić tijekom Bitke za Šibenik oborili dva zrakoplova J-21 Jastreb, a Filip Gaćina oduševljeno povikao: "obadva, obadva, oba su pala". Manje se u medijima spominje prvo rušenje Jastreba od strane Luke Andrijanića kojem se do kraja mladog života pripisuju čak četiri oborena zrakoplova JNA. Andrijanić je tek završio obuku u JNA, gdje je bio u protuzračnoj obrani, prvi u klasi. Iako su mu radi toga nudili i da ostane u Armiji, on je po odsluženju vojnog roka i povratku u Bosanski Brod prešao Savu i pridružio se obrani Hrvatske. Njegovi suborci opisuju kako je Luka Andrijanić, 19-godišnji mladić herojski položio svoj život i to ne za protuzračnim oružjem kako bi se očekivalo, već od minobacačkog napada. Postavljao mine da obrani Vukovar  Nastradao je tijekom postavljanja mina na cestu kojom se očekivao dolazak JNA tenkova. Postavljanje su trebali odraditi mineri ali oni se nisu pojavljivali što na vukovarskom bojištu u rujnu 1991. nije niti bilo iznenađujuće. Međutim, kako su ranije donijeli mine i rekli da će doći kada budu imali vremena sve se odvijalo kao po scenariju. Požrtvovni Andrijanić naime nikada se nije libio odraditi posao od suboraca i kolega, bio je kako kazuju neumoran i iznimno snalažljiv. Upravo zbog toga, kobnog 20. rujna Luka nije imao mira i rekao je da ih ide sam postaviti jer je vidio u JNA kako se to radi. Tijekom postavljanja mine, počinje minobacački napad. Silina udara Andrijanića je iznenadila i samo jedan trzaj rukom, mala neopreznost prema mini koju je postavljao koštala ga je života. Poginuo je tri dana prije svog 20-tog rođendana. Vukovar će pasti dva mjeseca nakon toga. Kasnije će hrvatsku obranu činiti i zrakoplovi, a ne samo osnovna protuzračna obrana. Hrvatska vojska će u rujnu 1995. srušiti zadnji neprijateljski zrakoplov, onaj vojske samoprozvane "Republike Srpske" tijekom tragične operacije "Una". Dogodilo se to nešto prije četvrte obljetnice pogibije Luke Andrijanića, zaokružilo je to sjećanje na tog heroja protuzračne obrane koje se nije libio ni postavljati mine kako bi obranio Vukovar. Kao i Andrijanić prvi u klasi bio je i Miroslav Peris, pilot koji je napustio JNA i pridružio se obrani domovine. Taj Karlovčanin bio je tijekom rata angažiran u planiranju i realizaciji preleta pilota Danijela Borovića koji će rane 1992. Hrvatskoj donijeti prvi MIG-21. Poginuo u "Osvetniku Vukovara"  Peris se u rujnu 1993. dobrovoljno javio za akciju, te je s pilotom Ivanom Selakom dobio zadatak da MIG-om 21 pokuša onesposobiti paljbeni položaj artiljerijsko-raketnih jedinica vojske takozvane "Republike Srpske Krajine" koji je ugrožavao Zagreb, Sisak i Karlovac, gađajući ih s udaljenosti do 80 kilometara. Miroslav Peris će tom prilikom pilotirati "Osvetnikom Vukovara". Radilo se o smjeloj akciji, iznimno rizičnoj zbog niske visine leta ali to nije sputalo hrabrog pilota. Najprije su ga neprijateljske snage pogodile protuavionskim topom na visini od samo 80 do 100 metara. Pilotirao je tako nisko kako bi izbjegao radare i mogućnost da ga se pogodi raketnim sredstvima. No nakon oštećenja nije imao drugi izbor nego u pokušaju da spasi sebe i letjelicu povećati visinu na otprilike 350 metara. Tada ga je uhvatio radar te je na "Osvetnika Vukovara" ispaljena raketa tipa KUB kojom je i oboren. Kako se MIG kretao brzinom od otprilike 900 kilometara na sat, Perisu su nedostajale možda i sekunde da pređe Kupu i liniju razdvajanja te se tako spasi katapultiranjem. Opraštajući se od njega general-pukovnik Imra Agotić kazao je: "Kao što je bio prvi u svojoj klasi u školovanju, tako je i u ratu za Hrvatsku pokazao sve osobine koje se traže od pilota – hrabrost, znanje, vještinu, spremnost na odricanje i entuzijazam. Iskazao se u oslobađanju okupiranih krajeva domovine. Njegova je smrt veliki gubitak. Odajemo mu priznanje za sve što je učinio i bio spreman učiniti za Hrvatsku." Andrijanić i Peris poginuli su u smjelim podvizima. Postavljati mine, izaći izvan svojih redovnih zaduženja ako se ona tako uopće mogu i nazvati 1991. zahtjeva nevjerojatnu hrabrost. Istu onakvu kakvu od vas traži i odluka da s MIG-om 21 letite ispod 100 metara kako bi neutralizirali neprijateljsku artiljeriju. Jedan je poginuo braneći Vukovar, a drugi u "Osvetniku Vukovara" kako je nazvan taj oboreni MIG. Andrijanić i Peris su lako mogli ostati i na drugoj strani. JNA je htjela prvog u svojoj službi, a drugi je u njoj ostao do 1992. samo kako bi pokušao s kolegama izvući prijeko potrebne zrakoplove za obranu domovine. Njih dvojica su se mogli naći i na suprotnim stranama, jedan u protuzračnoj obrani, a drugi u zrakoplovu. Ipak, hrabrost i odlučnost koja ih je odlikovala odvela ih je na pravu stranu. No oni su položili su svoje mlade živote braneći Hrvatsku. Najmanje što možemo učiniti u spomen ove dvojice heroja poginulih u rujnu je ne zaboraviti ih.