DORH treba dati Njemačkoj u koncesiju

Kakvi li se sve izgovori traže među sljednicima bivšeg zločinačkog jugoslavenskog režima, od političara do novinskih komentatora, da bi se opravdala lakrdija vezana uz “Lex Perković”. Nekima su usta puna branitelja pa se boje da bi eventualnim popuštanjem Hrvatske sutra, kad Srbija uđe u EU, počeo njihov progon. Blago braniteljima pokraj takvih skrbnika, eno im Veljka Marića u srpskom zatvoru kao dokaz njihove “skrbi”. Drugi kažu kako bi ukidanjem sporne odredbe zakona, koja ne dopušta izručenje za djela učinjena prije 2002. godine, kompromitiralo nastanak Hrvatske jer se Hrvatska naoružavala na crnom tržištu. Eto, oni koji su izišli iz Sabora kada se glasovalo o neovisnosti najednom strepe za korijene naše borbe za slobodu. Nitko ne govori o zaštiti udbaša, svima puna usta branitelja, Domovinskog rata… No ostavimo po strani i Perkovića i Udbu, i branitelje i Domovinski rat, svu demagogiju i ideologiju koja se prosipa, sukus problema tiče se temelja na kojem EU počiva, vladavine prave i poštovanja potpisanog: Hrvatska je ovim zakonom derogirala pristupni ugovor, Milanovićeva vlada prevarila je Europsku uniju. Ono što je razbjesnilo, ne samo Nijemce, nije samo izigravanje ugovora nego i način na koji je to učinjeno. Milanovićeva je vlada, poput šibicara na balkanskim stočnim vašarima, najprije čekala da Njemačka ratificira pristupni ugovor, a nakon toga je donijela “Lex Perković” i rekla - puj pik ne važi potpisano. Predsjednik Josipović pak, vidjevši da su Nijemci i EU spremni ići do kraja, malo olabavljuje, no ipak tvrdi da Perković ne može biti izručen Njemačkoj jer je nastupila zastara. Očito, kao Njemačka i EU s druge strane, i ovi su naši spremni ići do kraja u obrani zločinačkog naslijeđa svojih ideoloških, a možda i fizičkih, očeva. Ne sekira ih previše ni prijetnja sankcijama, što znači daljnje smećarenje našeg kreditnog rejtinga, obustava projekta pelješkog mosta, blokiranje fondova..., sa zajedničkim nazivnikom izbacivanja RH iz EU, krajnjom sankcijom vezanom uz šutiranja iz EU tijela koja donose odluke. Ono što bode oči dvostruki su kriteriji prema zločinima komunizma i onih počinjenih u Domovinskom ratu. Za Gotovinu se govorilo “ili on ili EU, Gotovina prepreka europeizaciji Hrvatske, neka ide u Haag i tamo dokaže nevinost…”. Ti isti koji su to izgovarali ne primjenjuju isti kriterij za zločine komunizma, niti “tepaju” Perkoviću da ide u Njemačku “i tamo dokaže svoju nevinost”, kao ni da “Hrvatska ne može biti talac jednog čovjeka”, kako su tu govorili u slučaju Gotovina. Rok koji je EU dala Hrvatskoj da povuče spornu odredbu zakona 23. je kolovoza, Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Pametnome dosta! Hrvatska očito nema snage sama procesuirati svoju mračnu komunističku prošlost niti se s njome suočiti, jer tu prošlost prepunu Đurekovića štiti hrvatska vlast. Ista vlast koja bi autoceste, vode, šume… dala u koncesiju. Jedino što bi trebalo dati u koncesiju, i to Nijemcima, jest Bajićev DORH, da naprave reda u ovoj državi premreženoj starim kadrom i njegovom djecom. Bajića ne treba ostaviti na cesti, već mu treba dati posao u medijima da osjeti kako je teško praviti novine kada informacije ne cure, kada sude sudovi, a ne mediji koje “netko” hrani… Piše: Ivica Šola

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE