Spašavanje srpskog civila u Topuskom bilo je i više nego dramatično. Hrvatski branitelji nisu dvojili ni sekunde kada su čuli koga, pod žestokom paljbom i kišom metaka, idu spašavati. Oni su već tada znali: izložiti svoj život kako bi spasio tuđi, neprocjenjivo je... Ratovi sa sobom nose ono najgore i ono najbolje. Jednako tako, ovisno o situaciji, reagiraju i ljudi koji se nađu u nezahvalnim okolnostima pri čemu mogu birati: biti čovjek ili pak ne biti. Za očekivati je bilo da petogodišnji rat koji je protutnjao kroz Hrvatsku za sobom ostavi gorak okus nečovječnosti, jer – prilike je bilo. Mnoge situacije gdje je hrvatski branitelj izabrao biti čovjek, na žalost, nisu uspjele biti snimljene. Na žalost, mnoge nisu niti prepričane, a većinom medijski, nikad objavljene. Dobra strana rata postoji, a jedna od takvih srećom je i snimljena… Spašavanje srpskog civila u Topuskom bilo je i više nego dramatično. Hrvatski branitelji nisu dvojili ni sekunde kada su čuli koga, pod žestokom paljbom i kišom metaka, idu spašavati. Oni su već tada znali: izložiti svoj život kako bi spasio tuđi, neprocjenjivo je. O nesretnom srpskom civilu koji je ležao izrešetanih nogu ispričao nam je Pavle Vranjican koji je zaslužan za objavu ovog videa: – U opisu videa stoji kako je ranjavanje civila bio plan četnika da navuku branitelje u zasjedu. Međutim, to baš i nije bilo tako. Istina je da se po Sisku, Karlovcu i Topuskom nekontrolirano i suludo pucalo samo onako, da se puca… Odmah na početku moram naglasiti da je Banovina jedna od hrvatskih bojišnica na kojima su se ratna pravila najmanje poštivala. Srbima ništa nije bilo sveto. Dapače, omiljena meta im je bio kombi hitne pomoći ili onaj na kojima je pisalo press. Uostalom, tamo i jest najviše novinara pobijeno. Ja sam brzo shvatio da su četnicima ljudi s kamerom rado na nišanu. Zato sam u jednom trenutku ostavio kameru i zadužio pušku. Razmišljao sam, ako već ginem, nek’ poginem kao vojnik. Što se tiče slučaja s ovim srpskim civilom koji je ranjen iz bjesomučne paljbe, nije bio jedini i ni po čemu nije izdvojiv. Nisam doživio da je netko od naših dečki gledao na nacionalnost, vjeru ili išta slično. Kad se čulo da je netko životno ugrožen, odlazilo se bez pitanja. Naravno, Documenta, Haag i slični nikada, nikada neće priznati humanost naših vojnika – kazao je Pavle Vranjican, autor mnogih sjajnih dokumentaraca potkrijepljenih snimkama i svjedočanstvima iz Domovinskoga rata. – Videozapis koji svjedoči o hrabrosti i humanosti naših branitelja snimio je Damir Horvat. U Topusko je tada bilo teško doći zbog okruženja i konstantne paljbe. Odlazak tamo bio je prava avantura jer se šuljalo kojekakvim sporednim puteljcima i stazicama. Jednako tako su se do ranjenog srpskog civila probijali i naši dečki. Doktor Šikić je, i na tome sam mu zahvalan, također tražio da kamera bude prisutna svo vrijeme. Šikić je bio dobar liječnik i veliki čovjek kroz čije ruke su prolazili ranjenici svih vjera. Nikada ništa nije pitao i uvijek je jednako zdušno pomagao. Davao je sve od sebe da spasi ranjene civile. Tako i ovog nesretnog Srbina… – prisjetio se Vranjican. – Ipak – kazao je – to Srbe nije spriječilo da na kombi pucaju i po povratku. Opet su otvorili nekontroliranu paljbu u kojoj samo pukim slučajem nije nastradao….