Druženje "maloljetnih branitelja" kod Peruče: Država nas diskriminira, a naši političari su licemjerni

10.10.2016. 11:07:40

U Domovinskom ratu je sudjelovalo više od 3.500 maloljetnih branitelja; i djevojčica i dječaka od 12 do 17 godina. Mnogi od njih ni do danas nisu riješili svoj status Adrenalinskog uzbuđenja u Dabru, malom mjestu sa sjeverne strane Peručkog jezera nije nedostajalo u danima vikenda za nama. Naime, braniteljska Zadruga Patriot ugostila je preko 150 sudionika okupljanja, većinom predstavnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Osobito je bilo zanimljivo u subotu, na Dan neovisnosti, kada su se u braniteljskoj zadruzi za avanturisticki turizam održale 10. po redu Braniteljske igre. Mario Vujević – Vegi, predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata RH, ujedno je čelni čovjek Braniteljske zadruge "Patriot". U prekrasnom izdanju adrenalinskog parka Patriot pojasnio nam je kako izgledaju igre i druženje branitelja. -  Svake godine na Dan neovisnosti organiziramo Igre naše udruge i svih naših podružnica. Posebno nam je drago da nam je ovoga puta organizacijski partner bila Udruga nezaposlenih hrvatskih branitelja Splitsko-dalmatinske županije. Pošto se 6. listopada obilježen Dan 126. brigade, i njih smo također pozvali da budu s nama na ovom događaju. Obično imamo 4 discipline. To su airsoft, veslanje, balote i povlačenje konopa. Jednu disciplinu redovito "poklonimo" gostujućim kolegama. Tijekom dana imali smo oko 150 sudionika brojnih udruga, njih preko 20 proizašlih iz Domovinskog rata. Kako financijski uspijete pokriti ovakav događaj? - Naša Zadruga teško financira ovakav projekt. Živimo u svijetu kapitalizma, bussinessa, svatko naplaćuje svoje tarife. Zadruga nikada ne može pokriti sav trošak, tako da organizacija ide pomalo na uštrb Zadruge Patriot. Ipak ono što ovdje branitelji dobiju je od neprocjenjive važnosti. Primjerice, predavanje su danas održali stručnjaci iz Centra za ruralni razvoj Sinja. Prezentirane su mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja branitelja kroz fondove EU. Također nam je gostovao g. Tomislav Klarić Kukuz iz LAG-a Cetinske krajine. On je objasnio braniteljima koji imaju OPG-ove da se pripreme za nadolazeće mjere za bespovratna sredstva EU. Upravo radi bolje komunikacije s braniteljima, organizirali smo druženje sa stručnjacima koje je prilagođeno takvoj populaciji. Recimo da se braniteljima pristupa ležerno, uz kavu i razgovor, a ne kao na klasičnom predavanju, tako da oni bez straha mogu pitati sve što ih zanima. Pomažu li vas općina i županija? - Općina Hrvace nas puno pomaže, a županija Splitsko-dalmatinska je naš počasni član. Imamo i dobru suradnju s Ministarstvom branitelja. Nama su njihova vrata uvijek otvorena. Kada je Zadruga "Patriot" krenula s radom i ostvaruje li svoje zacrtane ciljeve? - Braniteljska Zadruga je osnovana prije 9 godina. U početku nisu mogla 3 automobila stati na parking, sada je tu na desetka automobila. Korisnici smo nepovratnih sredstava, točnije 150.000 kuna. Tražili smo nedavno od Porezne uprave uvid u to koliko smo točno zadnjih godina platili PDV-a državi i koliko poreza Općini Hrvace. Koliko smo god dobili od države, vratili smo joj 3 puta više! Zadruge su, općenito, dobar program resocijalizacije branitelja. Na taj način oni često realiziraju svoj hobi. Nama dolaze branitelji iz cijele Hrvatske, ali i građani. Radimo po grupama, isključivo na najavu. Koji su glavni problemi maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata? - Prije svega, maloljetni branitelji službeno ne postoje kao kategorija. Europa piše o dječacima ratnicima, sada je aktualno bojište u Siriji, svi oni veličaju svoje mlade junake, a od nas se ograđuju. Mi već dugo tražimo svoja prava. Naši zahtjevi već su prošli dva Saborska odbora. Tražimo da se maloljetnim dragovoljcem proglasi osoba koja nije bila obveznik mobilizacije i koja nije regulirala vojni rok, dakle imala je ispod 18 godina. Dovoljno je i 30 dana sudjelovanja u rata za dobivanja statusa. Neki od njih ostvarili su svoja prava, ali mnogi od njih nisu riješili svoj status. Njih je danas oko 500. Takve stvari ne bi smjele zastarjeti. Tko to može da netko nije bio hrvatski branitelj ako je? Mi tražimo da se status riješi svima koji su propustili rokove. Predali smo brojne prijedloge oko izmjena Zakona o hrvatskim braniteljima. Tu smo našli brojne probleme i nelogičnosti, ne samo vezano uz maloljetne branitelje već vezano uz opću braniteljsku populaciju. Naša udruga doprinosi rješavanju problema ovog dijela populacije. Osnovana je prije 12 godina, a sastajemo se jednom u godišnjem dobu. Tko god da je u oporbi obećaje nam "brda i doline". Onoga trenutka kada dođu na vlast opet isto... Nova vlast trebala bi napraviti samo ono što je obećala prema braniteljima - ništa više od toga. Vujević se osvrnuo i na odnos dijela medija prema braniteljskoj populaciji... - Branitelja u Hrvatskoj ima oko pola milijuna. Kada se dogodi neki događaj iz "crne kronike", novinar odmah pita je li počinitelj bio hrvatski branitelj. U braniteljskoj populaciji ima magistara, dobitnika raznih nagrada i priznanja, a pozitivne priče i konteksti vezani uz branitelje jednostavno nisu ni blizu dovoljno zastupljeni u medijima. Branitelj su vrijedni ljudi. Ako su mogli pobijediti toliko jačega neprijatelja, onda zaslužuju priliku i u miru. Podržavam sve inicijative koje dođu iz braniteljskih krugova jer svatko sebi može pronaći nešto što ga zanima. Bitno je baviti se nečim. Branitelji često ne znaju kako unaprijediti svoj hobi i pretvoriti ga u nešto više. Gospodin Josip Klemm najavio je razgovore sa srbijanskim veteranima. Podržavate li tu inicijativu? - Gospodine Klemm je moj prijatelj. Što se tiče moje udruge i mene, u razgovoru s našim podružnicama zaključili smo da nismo za razgovore takve vrste. Gospodin Klemm ili bilo tko drugi može pregovarati s kim god želi, ako želi i s vanzemaljcima, ali neka ne pregovara u naše ime, bez našeg pristanka. U Dabru smo razgovarali i s Vukovarcem Damirom Besednikom, inače osobi ovlaštenoj za zastupanje Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata RH, jednim  od utemeljitelja udruge na državnoj razini. Pojasnio nam je zašto je došao na ideju osovati udrugu maloljetnih branitelja. - Sama inicijativa za osnivanjem krenula je 2004. godine. Ideja je nikla od činjenice da osobe koje su pristupile obrani Hrvatske na početku agresije nisu prepoznate od strane društva i države i da su donekle diskriminirane i od branši i od državnih institucija. Koji je razlog tome? - U Domovinskom ratu je sudjelovalo više od 3.500 maloljetnih branitelja; i djevojčica i dječaka od 12 do 17 godina. Ne želim reći da je problematika vezana uz određena međunarodna prava i norme već se radi o bahatosti hrvatskih političara. Jednostavno se radi o bezosjećajnosti. Ova populacija ne traži neko posebno pravo ili korist, samo tražimo svoju satisfakciju. U pet navrata smo prezentirali prijedlog izmjene i dopune zakona pred Saborskim odborom za ratne veterane, a to nije napravila niti jedna druga udruga ili populacija. Iako ga nazivam "našim", u praski se pokazalo da taj odbor i nije naš već stranački odbor vladajuće stranke. Naša udruga nije potrošila samo sate, tjedne ili mjesece na predlaganje rješavanja problema, tu se radi o desetljeću, pa i više kontinuiranih nastojanja. Znači li to da instituacijama nije stalo do te populacije, a siguran sam da je bilo propusta i nedostataka, ne znam, no činjenica je da smo bili uporni. Imali smo cijelo vrijeme viziju i cilj. Jako je teško doći do institucija poput Hrvatskog sabora, a da nemate konkretne argumente. Dolazite iz Slavonije. Mislite li da su braniteljski problemi ravnomjerno zastupljeni u cijeloj Hrvatskoj? - Želi bih ovdje naglasiti važnost terminologije. Mi se svi moramo suočiti s prošlošću, ali i budućnošću. Nama dolaze pripadnici mirovnih misija po svijetu koje i nisu bile tako mirovne. Moramo se na to pripremiti, i to su naši budući veterani, nekih drugih ratova. Ja ne bih diskriminirao ni veterane nekih prošlih ratova, poput partizana, protiv kojih nemam ništa. Mi se konkretno zalažemo za našu populaciju i moramo se prije svega izboriti za nas same. Problemi branitelja su složeni i susrećemo se s njima u svim dijelovima Lijepe naše. Je li se išta promijenilo na bolje od početka djelovanja udruge? - Baš kao i sadašnji predsjednik, i sam sam bio pripadnik elitnih postrojbi, u ratu smo nosili najveće terete na svojim leđima, a tako se onda nastavilo i u miru. Obojica smo u timu izmjena i dopuna Zakona o hrvatskim braniteljima, ali i u timu za istinu o Domovinskom ratu. Nažalost, stvari se nisu puno promijenile. Ljudi koji su sjedili za pregovaračkim stolom, obećavali promjene, a onda nisu digli ruke za te iste. Zloporabi li dio političara ratne veterane za stranačke interese? - Apsolutno. Politika svakodnevno koristi ljude poput nas i to iz svih populacija. To se događa i događat će se. Neka oni to čine, ali neka već jednom definiraju ulogu veterana u Domovinskom ratu, neka ih ostave na miru. Oni zaslužuju svoj mir i dostojanstvo. Veterani su svoju ratnu priču završili, ali njihova priča nikada do kraja nije završena. To je zbog toga što ni danas ne znamo gdje su pokopani brojni naši suborci. Pripadnici bivše agresorske vojske trebali bi biti kooperativniji po tom pitanju, u pronalaženju grobova i masovnih grobnica. Sve naše dosadašnje vlade, moje je mišljenje, nisu radile dovoljno na toj problematici. Smatram da im najviše nedostaje neposrednih kontakata s narodom, osobito s našim građanima srpske nacionalnosti. Tu je jedna debela "rupa" koja se itekako osjeti. Dolazim upravo iz tog dijela zemlje, pa osobno znam i vidim kako stvari (ne)funkcioniraju. Također bih naglasio da se u slobodno vrijeme bavim "airsoftom", pa kao sportaš povremeno znam otići u Republiku Srbiju. Tamo se dogodi situacija da znam susresti srbijanske ratne veterane, odnosno one koji su vršili agresiju na RH. To govori da se može pronaći zajednički jezik. Ako to mogu veterani, onda pogotovo mogu vlade ili državna tijela. U Srbiji uvijek bivam dobro dočekan i obrnuto. Sami ste spomenuli odlaske u Srbiju. U tom kontekstu, što mislite o posljednjoj inicijativi g. Klemma? - S njim se često čujem. Čuli smo se prije nekoliko dana, pitao me je za mišljenje. Ja sam mu rekao svoje osobno mišljenje, a ne mišljenje udruge. Smatram da je ideja u redu ako će doprinijeti tome da konačno pronađemo ta mjesta gdje su pokopani naši suborci, ali i civili. To je prvo. Drugo je isprika, neka se ispričaju već jednom za agresiju na Hrvatsku. Što se tiče političara, smatram da su licemjeri. Hrvatski političari bi morali imati svoj "gard". Bilo da se radi o saborskom zastupniku ili predsjednici RH, mislim da se svatko od njih mora potruditi da istina izađe na vidjelo. Svjedoci smo sada da nitko više ne spominje odštetu za ratna razaranja koja su nastala agresijom Srbije na RH. Zašto je tome tako? Također, postoje područja RH koja su i dalje pod jurisdikcijom Srbije iako i sama Srbija priznaje da su to hrvatska područja... Kakva su Vaša iskustva s Ministarstvom branitelja sve ove godine? - Bilo je lijepih trenutaka, ali bilo je još više onih ružnih. To govorim iz vlastitog iskustva. Ruku na srce, nešto se u zadnje vrijeme promijenilo. U nekoliko navrata gostovao sam na nacionalnim i lokalnim medijima. Tu sam pohvalio gospodina Medveda, no tko zna kako će to sada nakon novih izbora završiti. Kod nas takva osoba ne dobije više drugu priliku. On bi trebao nastaviti tamo gdje je stao. Osjetio sam neku promjenu u ministarstvu za vrijeme njegovog kratkog ministarskog mandata. Nije tu u pitanju bio zanos već namjera da se nešto promjeni. Sada se nalazimo u Braniteljskoj zadruzi Patriot. Nešto slično Vi imate u Slavoniji? - Tako je. Naša udruga je osnovana 2009. godine. Nailazili smo na razne probleme, ali kod nas tako kod pokušaja bilo kakvog biznisa. Mada, kada su u pitanju braniteljske zadruge, tu se radi o socijalnim zadrugama. Tu ne postoji dobit. Sva zarada ide u produkt, izgradnju same zadruge. Ona je dobar model resocijalizacije branitelja. One su klasičan primjer ustanove rehabilitacije ratnih veterana, sporta i rekreacije. Mišljenja sam da bi ratni vojni veterani ili čak djelatnici koji su bili u mirovnim misijama trebali proći kroz određen proces prilagodbe, a to iz iskustva govorim kao profesionalac. Dakle govorim o prilagodbi na civilni život i uključivanje u društvo. Osobi koja radi 10 ili više godina u MORH-u teško je vratiti se nazad. [slideshow_deploy id='66267']

Autor: