E Domovino moja

Sanjam i Dunav i Dravu i krv kako teče
Tresem se u snu me bude glasovi,
I kao da mi netko reče , hej gdje ste vi .
Hrvatski Branitelji.
A u meni vrišti sve , pa zar smo opet izdani,
Poraženi do koljena bez i jednog metka , ne, neee,
Želim se probudit pomozi mi bože,
mokra sam sve sa mene lije.
Mokra do gole kože, muče me glasovi mojih najmilijih ,
mojih Sestara i Braće.
Zraka mi nestaje, gušim se a oni kao da stoje kraj mene,
A mislila sam da ih više s nema nema , a s nama su.
Jesmo li vas izdali , jesmo li vam dužni ostali , jesmo li mi ili oni,
Pitam se pitajte se i vi prijatelji,
Strah me sanjati a i budna biti bojim se oči otvoriti ,oprostite stidim se,
Samo znajte da žrtva neće uzaludna biti uistinu ne, a vi, vi nam samo ...OPROSTITE.
Što smo se podijelili ,
što smo se jedni od drugih okrenuli ,
što nismo jedinstveni,
Jer vi to ne zaslužujete ,
Neka nam i djeca vaša oproste koji nas gledaju ovakve,
i neka nam dragi bog pomogne.
Jer gledamo i sami sebe , kako trčimo u zagrljaj onima koji bi nas na križ razapeli.
Koji vašeg straha nisu sekunde osjetili jer su dezerteri.
A mi zaboravili ,
kao vrijeme je svoje napravilo a vas i nas kao da nije ni bilo.
I hvala vam hrvatski političari što ste nam u lice pljunuli.
Čast onima koji su se s nama borili.
A vi , vi ostali ,
nas ste mogli pljunuti i možete opet
i dijeliti nas i pljuvati nas ali
na GROBOVE NAŠIH SESTARA I BRAĆE NI SAD NI IKAD ,
Jer i njima i nama će zauvijek biti i ostati jedino i samo

IZNAD SVIH HRVATSKA.

Jadranka Balatinac