EKSKLUZIVNO OBJAVLJUJEMO: AKCIJA “VELI VRH“ - OVO SU IMENA I PREZIMENA AGRESORSKIH VOJNIKA

23.06.2014. 09:27:16

- Dragi prijatelji, u sjećanje poginulog hrvatskog branitelja pokojnog Petra Varnicu a i za sve hrvatske bojovnike koji su odlučno i hrabro obranili "Veli vrh" : AKCIJA “VELI VRH“ Početkom lipnja 1993. Teritorijalna Obrana s. Otišić vratila se sa položaja u selo. - U Otišić dolazi magistar Ilija Prijić (načelnik policijskih snaga u Kninu) zajedno sa Draganom Karnom. Odmah su održali sastanak sa pripadnicima TO s. Otišić u školi informirajući ih da je UNPROFOR izašao na granice, te da moraju ustrojiti PJM (Pograničnu Jedinicu Milicije), jer je to po Vensovom planu a da u biti to nije klasična milicija, nego da je to početak stvaranja srpske vojske. Obećavali su visoka novčana primanja i zaposlenja te su zahtijevali da se javljaju mladi pripadnici. Odmah su se počeli javljati dobrovoljci a u Otišić vraćaju se neki pripadnici Martićeve milicije iz Knina i Vrlike. - Za zapovjednika izabran je Petar Arambašić zv. Šule, dok su zapovjednici vodova bili Nikola Rnić sin Bože, Jovo Krivošić sin Marka, te Nedjeljko Stojsavljević sin Krstanov. Prvi vod je trebao vršiti izviđanja u Svilaji, dok je drugi vod trebao biti na Alebića kuli, a kasnije na brani i Potravlju, dok je treći vod bio na odmoru. Brojno stanje oko 70 pripadnika.1. Iz vrličke satnije 126. brigade HV-a na Velom vrhu 8. lipnja 1993. godine bilo je 16 boraca kada su ih žestoko napali velikosrpski agresori iz kninske paradržave koji su pošto-poto htjeli hrvatskim braniteljima preoteti kontrolu nad tim dominantnim svilajskim vrhom koji je osiguravao daljnje napredovanje HV-a prema Ždanju iznad sela Štikovo i kontrolu cijelog Knina. U to vrijeme iz Centra za obuku specijalaca (Bruške)2. dolazi skupina zarobljenika (njih 15, a u toj skupini je bio i jedan pripadnik iz Bugarske, Mitko Miter) sa zapovjednikom Radivojem Radivojevićem zv. „Rade Šiptar“ za kojeg se pričalo da je iz Legije stranaca. Također dolazi samozvani major Mile Miletić zv. „ Kapetan Brka“, te ženska osoba po nadimku „CECA“ i još neki pripadnici iz Srbije koji su naglasili da ih je Milošević pustio da se bore i ako ostanu živi da su slobodni. Za jedan dan proveden na položaju smanjuje im se kazna od dva dana. - Uglavnom to su bili robijaši između 1 i 10 godina zatvora. Komandir Radivojević Rade je na to područje došao sa velikim ovlastima od tadašnjeg komandanta korpusa pukovnika Đilasa, a isti je ima odriješene ruke po svim poslovima, te mu je komandant Vrličke 1. lake brigade (Božo Kostur iz Civljana) bio na u s l u z i. U Otišić su došli u komandu desnog pravca kod komandira Otišićke čete Krneta Petra i tu su ostali u okrugu Krivošića. Krneta Petar ih je zatim uputio kod izviđača, čiji je komandir bio Stojsavljević Dušan, a izviđači si bili: Gojko Krivošić, Nedeljko Popadić, Popadić Darko, Stanojević NikoIa, Rosić SIobodan, Stojanović Duško, te Prtljaga Đuro. - Čestim izviđanjem terena po kojem su ih vodili izviđači od Stojsavljević Dušana, trebali su napasti hrvatske položaje na Svilaji, a taj zadatak su dobili direktno od komadanta korpusa, a procjena komande korupsa je bila da se zaustavi te spriječi napredovanje hrvatskih snaga na Svilaji, kao i zadatak da se zauzme dominantna kota Veliki vrh, a poslije da će to b i t i pretpostavka za zauzimanje cijelog područja Svilaje. Svakodnevno su Stojsavljević Dušan, Miletić Mile, te ostali pripadnici izviđača i grupe zarobljenika "Bruška“ ulazili u teren Rosića staja, te područja Razdolja između Velikog vrha i Turjače... Na kraju su donijeli obavještajne podatke koje su prenijeli direktno komandantu Đilasu, a podaci su bili da je hrvatska vojska napravila put neposredno pokraj Velikog vrha, te do Golog brda, koje je strateški važan položaj, odakle se može kontrolirati cjelokupan prostor Vrličkog kraja, te da se u blizini položaja u rajonu Razdolja nalaze dva tenka, kao i to da HV nastavlja sa izradom puta iza kote Greda i Gradina na Svilaji. Daljnjim izviđanjem su ustanovili da na području Velikog vrha nema mnogo hrvatskih snaga, te su snimili zemunice i šatore na području Velikog vrha i Razdolja. CijeIa akcija je išla direktno preko komande 7. korpusa, a pukovnik Đilas je odobrio kompletnu opremu i naoružanje, koje je nabavio i poslao tada glavni Štab vojske RSK. Tada su u više navrata Radivojević Radivoje sa zastavnikom iz GS Muškinjom zv. „Zaćo“ dovozili prigušivače za automatske puške, desetak motorola, maskirnih uniformi, minobacačkih granata, protupješadijskih mina, te veliku količinu konzervi (SBO), uređaja za dnevno i noćno osmatranje, te punjače motorola, kao i ostalu diverzantsku opremu skupa sa municijom i naoružanjem. -Ta grupa je dobila zadatak od GS da akciju mora izvesti što prije, a zadatak je bio zauzeti kotu tt 1304 VeIiki vrh, te po zauzimanju iste komandir Otišićke čete mora preuzeti osvojene položaje, te uspostaviti borbenu liniju na dominantnim kotama na Svilaji (VeIiki vrh tt. 1304 – Golo Brdo- Jančag). Akciju poslije dugih priprema, izviđanja terena i dovlačenja opreme razradio kapetan Radivoje Radivojević zv. Rade Šiptar. U akciju je krenula grupa: major Miletić Mile iz Leskovca, Miter Mitko iz Bugarske, skupa sa još 12 pripadnika iz nastavnog centra Alfa iz Bruške, a od domaćih su bili: komandir izviđača Dušan Stojsavljević, te izviđači: Popadić Darko, Popadić Nedjeljko, Stojanović Dušan, Rosić Slobodan, Stanojević Nikola, Stanojević Slobodan. Ukupno je bilo 20 pripadnika, a zadatak je bio podijeliti se u dvije grupe, te uvečer doći u samu blizinu položaja Veliki vrh, a zbog gustoće šume tu bi prespavali u neposrednoj blizini hrvatskih položaja, te da bi sutradan prošli iza hrvatskih položaja u dubinu hrvatskog t e r i t o r i j a , gdje bi čekali a r t i l j e r i j u koja će tući položaje na Velikom vrhu i Golom brdu. Poslije ovoga plan je bio napasti hrvatske položaje i zauzeti Veliki vrh i Golo brdo. Planirano je da a r t i l j e r i j a tuče hrvatske položaje u dubini t e r i t o r i j a (Razdolje - Mirlović polje), topovi 76 mm imali su zadatak tući hrvatske položaje na Jančagu i Razdolju. - Zadatak minobacača je da tuku hrvatske položaje na Velikom vrhu, te usput tući položaje hrvatske vojske na Ivovoj glavi. Vezu su održavali motorolama tipa „Alinko“, te su imali šifrirani razgovornik kojim su prenosili podatke na terenu, te neposredno navodili vatru. U komandi desnog pravca je bio Radivojević Radivoje, te kapetan Krneta Petar i zastavnik Muškinja. Radivojević Radivoje je sa grupom održavao vezu putem motorole, dok je sa komandom 1. LB u Vrlici vezu održavao preko RUP-12. Uvečer su pripadnici dviju grupa krenuli u neposrednu blizinu hrvatskih položaja, te su dolaskom u neposrednu blizinu položaja Veliki vrh prespavali. Na čelu prve grupe bio je Stojsavljević Dušan, sa još 1O pripadnika, dok je drugu grupu predvodio major MiIetić Mile sa vodičem Popadić Darkom, sa isto toliko pripadnika. Obe grupe su bile jako dobro naoružane i opremljene diverzantskom opremom. Ujutro su krenuli razdvojeni u dvije grupe, te su prošli kroz minsko polje HV, a usput su neke mine i deaktivirali. Nakon toga su prošli kroz gustu šumu i došli iza položaja HV, gdje su sačekali potporu a r t i l j e r i j e a vatru su navodili vođe grupa Stojsavljević Dušan, te major Miletić MiIe. A r t i l j e r i j a je tukla po hrvatskim položajima oko 2O minuta, a poslije toga su grupe od Stojsavljević Dušana, te grupa od Miletić Mile napale hrvatske položaje, gdje dolazi do bliskog pješadijskog napada. Tom prilikom poginuo je Petar Varnica pripadnik HV-a iz Podosoja (ubijen snajperskim metkom), a Vinko Skorup teško je ranjen. Na srpskoj strani ginu: Mitko Miter i Miletić Mile. Istovremeno se preuzimaju položaji na Velikom vrhu, dok a r t i l j e r i j a djeluje na obe strane. - Minobacači od Rosić Krste, te hrvatska vojska minobacačima sa svoje strane izmjenjuju vatru. Odmah poslije toga iz pravca Razdolja dolazi jedan hrvatski helikopter i autobus sa pojačanjem, a za to vrijeme pješadijske borbe bile su manjeg intenziteta. U to vrijeme Radivojević Radivoje naređuje komandiru Otišićke čete Krneta Petru da pošalje ljudstvo na Svilaju, tj. na Veliki vrh i Golo brdo, a tom prilikom pripadnici iz čete Otišić odbijaju ići na položaje na Svilaju, što je primoralo Radivojević Radivoja da zove komadanta Đilasa u Kninski korpus, te od njega traži pojačanje. Đilas nije uspio garantirati Radivojeviću da će mu na vrijeme poslati pojačanje, a u to vrijeme hrvatske snage su vratili izgubljeni položaj Veli vrh. Uvidjevši situaciju u kojoj su se našli major Miletić Mile i Stojsavljević Dušan donose odluku o povlačenju u selo Otišić. Tom prilikom na Velikom vrhu ostavljaju jednog pripadnika iz centra Bruška koji je gore poginio, a da bi drugog pripadnika iz Bugarske Miter Mitka uspjeli izvući u samo podnožje Velikog vrha, gdje su ga i sahranili. Navedenog pripadnika HV koji je poginuo na Velikom vrhu ubio je Stojsavljević Dušan koji se kasnije hvalio po selu da je osvetio brata koji je poginuo. - Tijekom rasplamsale bitke od 16 hrvatskih branitelja Velog vrha jedan je poginuo, a još 10 ih je bilo ranjeno. Veli vrh je, međutim, obranjen, zahvaljujući braniteljima s Velog vrha, ali i njihovim suborcima iz 126. brigade koji su im stigli u pomoć. Vojni vrh u Kninu ne odustaje od zacrtane akcije izlaska na položaje na S v i l a j i, međutim to nikada nije uspio ostvariti 1. U pograničnoj jedinici milicije (PJM) osim naprijed navedenog rukovodećeg sastava su: Petrović Marko sin Milana, Stojsavljević Dragan sin Nikole, Stojanović Dušan, Subotić Milan sin Dušana, Popadić Branko sin Dušana, Popadić Nedjeljko sin Dušana, Popadić Darko sin Dušana, Cvijetić Mihajlo sin Cvitka, Petrović Slobodan sin Đure,Stojsavljević Dušan sin Čede, Stojsavljević Milenko sin Petra, Stojsavljević Nikola sin Petra, Cvijetić Nikola sin Rade, Stanojević Nikola sin Mitra, Stanojević Slobodan sin Steve, Stanojević Gor'an sin Steve, Despinić Dragan sin Petra, Despinić Nikola sin Đure, Despinić Gojko sin Petra, Despinić Zoran sin Đure, Prtljaga Đuro sin Dušana, Prtljaga Dušan sin Dušana, Zagorac Dušan sin Dušana, Rađen Dušan sin Đure, Vujasin Đuro sin Rade, Gajić Svetislav sin Ilije, Gajić Dragan, Gajić Nedjeljko, Krunić Nedjeljko sin Milorada, Krunić Goran sin Gojka, Krunić Dragan sin Gojka, Krunić Milenko sin Radivoja, Dragić Dragan sin Branka, Petrović Dragan sin Dašana, Rnić Radovan sin Rajka, Rnić Nikola sin Dušana, Rnić Dragan sin Dušana, Rnić Marko sin Jovana, Gajić Zlatko sin Dušana, Gajić Dušan sin Luke, Gajić Gojko sin Luke, Krunić Nikola sin Krstana, Ustić Milenko sin Rade, Krunić Petar sin Krstana, Gajić Zoran sin Tode, Gajić Petar sin Tode, Petrović Dušan sin Pane, Stojsavljević Zoran sin Petra , Boščić Slavko sin Rade, Boščić Gojko sin Rade, Rosić Branko sin Dušana, Despinić Dušan sin Milana, Vujasin Cvitko, Vujasin I l i j a , Gajić Slovenko sin Krstana. Znam da su u to vrijeme i u ostalim mjestima osnivane PJM pa je tako i u Koljanima i Laktacu osnovana jedinica na čelu koje je bio komandir Vučenović Đorđe, a njegov zamjenik Miljković Dragan, dok su ostali pripadnici b i l i : - Vinčić Nikola sin Bože, Peović Petar sin NikoIe, Bogovac Đuro sin Đure, Bogovac Zoran sin Đure, Bogovac Milan sin Svetozara, Bogovac Branko sin Svetozara, Bogovac Slobodan sin Svetozara, Vinčić Miroslav sin Bože, Vinčić Nikola sin Đure, Nikolić Željko sin Nikole, Borković Dušan sin Dušana, Borković Dušan sin Đure, Vinčić Petar sin Marka, Vinčić Slobodan sin Ilije, Borković IIija sin Đure, Borković Milan sin Đure, Borković Đuro zv. Đurenda, Katić Bogdan sin Radivoja, Katić Vladimir sin Radivoja, Katić Dragan sin Radivoja, Marčetić Milorad sin Jovana, Marčetić Đuro, Marčetić Mitar sin Nikole, Katić Željko sin Petra, Bodrožić Milenko sin Mile, Marčetić Momir sin Đure, Bogovac Tode sin Mitra, MiIjković Jovo zv. Joša, Miljković Mirko sin Ilije, MiIjković Mirko zv. Kočo, Miljković Jovo zv. Crni, MiIjković Drago, Krkobabić Željko sin Gojka, Bodrožić Ljubiša. - 2. Skupina zarobljenika došla je izravno iz centra za obuku Bruška kod Benkovca, gdje je sa njima izravno izvodio obuku kapetan Dragan. Priredio / Branimir Petričević Izvorni članak možete pogledati OVDJE

Autor: