Vijesti
EKSKLUZIVNO: U Mokrom Polju kod Ervenika najavljeno svečano otvorenje spomen ploče "UBIJENIH CIVILA SRPSKE NARODNOSTI U KOLOVOZU 1995"
Podijeli:

U Mokrom Polju kod Ervenika najavljeno svečano otvorenje spomen ploče "ubijenih civila srpske narodnosti u kolovozu 1995."
Hoće li uoči blagdana Oluje u Kninu i nastupa kontroverznog narodnjačkog sastava Jandrino jato komemoracija proći bez incidenata?
MOKRO POLJE/ERVENIK – Mještani sela Mokro Polje u općini Ervenik nadomak Knina,ugradili su danas na objek tamošnjeg Mjesnog odbora spomen ploču s intencijom obilježja stradavanja svojih mještana ,kako stoji uklesano,u vremenu mjeseca kolovoza 1995.godine,čije je svečano otvorenje najavljeno za nedjelju 27.kolovoza uz prigodnu liturgiju u obližnjoj crkvi sv Luke,nazočnosti gostiju,te potom nastupa KUD Drežnica i zabavnog djela programa uz nastup kontroverzne glazbene skupine Jandrino jato.
Mramorna spomen ploča dimenzije dužine nešto više od jednog metra i širine oko 70 centimetara postavljena je na južni dio kuće Mjesnog odbora i na istoj je u zlatnoj gravuri ispisan ispod pravoslavnog raspela ispisan ćirilični tekst sadržaj :
“U SPOMEN CIVILIMA MJEŠTANIMA MOKROG POLJA UBIJENIM U AUGUSTU 1995.GODINE-
VJEČNAJA PAMJATI-SPOMENIK PODIŽU MJEŠTANI MOKROG POLJA I UDRUŽENJE SRPSKIH PORODICA PROTIV ZABORAVA“
Radnike koi su postavili spomen ploču zatekli smo na odlasku po završetku radova. Mjesni odbor nije radio,tako da smo barem za sada ostali uskraćeni pojašnjenjem organizatora u kontekstu decidiranog broja stradalih mještana,njihovom identitetu,vremeni i načinu I mjestu stradavanja kao i od koga ,te na koji način su ubijeni.
Inače, cijeli događaj dio je manifestacije "Mokropoljski susreti". Ista manifestacija sportskog,etno ,vjerskog i zabavnog karaktera počinje u nedjelju u 9 sati liturgijom za sve stradale mještane,te nakon toga slijedi tzv.osveštenje postavljene spomen ploče od strane pravoslavnog svećenstva.
- Delegacija Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba "Protiv zaborava" koja stoluje u Zagrebu na adresi Ilica 16. razgovarala je 2012. s predsjednikom Ivom Josipovićem i pukovnikom Ivanom Grujićem, pomoćnikom ministra branitelja i šefom Uprave za zatočene i nestale. U ime delegacije, predsjednica Marica Šeatović upoznala je tada predsjednika Josipovića s najvažnijim problemima i zahtjevima.
- Osnovani smo 2010. u cilju uspostavljanja boljih odnosa s predstavnicima državnih vlasti, ali nemamo sredstava za rad niti smo dovoljno kadrovski jaki da bismo se nosili s postavljenim ciljevima - rekla je Marica Šeatović.
Osim što traže da se imenuje osoba za vezu iz redova srpske zajednice koja će u ime ministarstva i Uprave koordinirati rad s legitimnim predstavnicima Srba i udruženjem, traže i jednak tretman kao ostala udruženja koja se bave istom problematikom. Realno bi bilo osigurati sredstva za hladni pogon i primanja jednog zaposlenog.
Smatraju da treba nastaviti suradnju na prikupljanju podataka o nestalima i poginulima, pri tome uključiti u rad Udruženje, kao i druga registrirana u Hrvatskoj i "regiji". Također traže formiranje komisije za obilježavanje mjesta stradanja civilnih žrtava rata. Ona bi trebala biti sastavljena od predstavnika ministarstva i predstavnika udruženja porodica stradalih.
- Tražimo da Hrvatska, shodno preuzetim obvezama pred međunarodnom zajednicom, nastavi efikasno pronalaženje i procesuiranje počinilaca ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, kao i što brže uspostavljanje sistema pravičnog obeštećenja članovima porodica civilnih žrtava srpske narodnosti. Tu mislimo na izmjene odgovarajućih zakona, ali i otpis dugovanja troškova sudskih postupaka osobama koje su tužile Hrvatsku, pri čemu su tužbe odbijene - rekla je tada Marica Šeatović.
Ipak,uz dužno poštovanje svakoj nevinoj žrtvi rata,najava postavljnja ploče,prema rasploživim podacima mogla bi uoči blagdana "Oluje u Kninu" izazvati negativne reakcije poglavito braniteljskih udruga,te naročito zabavni dio programa i nastup po mnogo čemu kontroverznog narodnjačkog sastava Jandrino jato,sastava koji je tijekom trajanja SAO Krajine bio i službeno unigormiran i ovlašten da svojim muziciranjem podiže borbeni moral.
U svakom slučaju,bez namjere omalovažavanja ovog događaja ili davanja istoga na uvid hrvatskoj javnostii,,simptomatično je postavljanje ploče obavljeno svojevrsnim velom tajne i nigdje nije bilo šire najavljeno.Jednako tako čudan je i tajming komemoracije koji se poklapa s proslavom u Srbu,događajem sa strane policije okatakteriziran kao skup visokog rizika kojega će osiguravati nemali broj pripadnika MUP-a svih redova kao i pripadnika sigurnosnih službi.
Konačno,jedinu postavljenu ploču-spomena na prostorima nedašanje pobunjeničke paratvorevine SAO Krajine u Hrvatskoj,dakle u Mokrom Polju,te "zabavni kontekst" unutar manifestacije, prema spoznajama iz obaviještajnih i policijskih krugova čeka isti scenarij osiguranja, a nažalost i vrlo vjerojatno isti neželjni epilog nereda i četnikovanja kamo god se u Hrvatskoj na zabavama bilo kakvog karaktera pojave kao "muzičari" Jandrino jato s glazbenim repertoarom koji bi mjerodavni da imaju malo sluha prekinuli u sred izvedbe,popisali "glazbenike",priveli na informativni razgovor i zaključili ga kaznenim prijavma za zločin iz mržnje makar on dolazio s razglasa a ne iz oružja- "sve od Topole pa do Ravne Gore" i to nekažnjeno usred Hrvatske i još uvijek gluhiih odgovornih osoba, koji bi trebali voditi računa o definitivnom postojanju subverzivnih djelatnosti koje u konačnici ne koriste Hrvatima kao i najvećoj većini srpske povratničke populacije, često na dernecima iskorištavane od svojih dobro financijski i inih potkoženih političara.
Foto: Željko Huljev
Izvorni članak možete pogledati OVDJE
Srbi, prestanite s provokacijama! Opet šok. U Mokrom Polju kod Ervenika podigli spomen ploču za "pobijene srbe 1995" godine
Kad su hrvatski branitelji koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata odvedeni u srpske koncentracijske logore diljem Srbije, gdje su ih agresori mučili, silovali, masakrirali, samo željeli postaviti spomen ploču na te neke od tih zloglasnih četničkih objekata – digla se cijela Srbija. Ne, to ne može, jer srpski četnici i danas tvrde da tamo nisu bili logori za Hrvate, bez obzira na svjedočenja tisuća od njih koji su mjesece, pa i godine, proveli u njima.
Nakon toga moja je malenkost javno objavila da će usred Novog Sada podići spomen ploču u čast i slavu svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima. Ponovno isti scenarij! Neka samo dođu, poklat ćemo ustaše – poručivali su na razne način, pa i preko srpskih medija.
I onda... Opet šok. U Mokrom Polju kod Ervenika uoči veličanstvene Vojno-redarstvene akcije Oluja, mještani ovog naselja, nadomak Knina, ugradili su u objekt tamošnjeg Mjesnog odbora spomen ploču i zlatnim slovima, na ćirilici, dakako, ispod pravoslavnog raspela napisali: "U spomen civilima mještanima Mokrog Polja ubijenim u augustu 1995. godine - vječnaja pamjati – spomenik podižu mještani Mokrog Polja i udruženje srpskih porodica protiv zaborava".
Ovo udruženje, registrirano u Zagrebu, "traži da Hrvatska, shodno preuzetim obvezama pred međunarodnom zajednicom, nastavi efikasno pronalaženje i procesuiranje počinalaca ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, kao i što brže uspostavljanje sistema pravičnog obeštećenja članovima porodica civilnih žrtava srpske narodnosti" – rekla je neka Marica Šeatović, predsjednica Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidskih osoba.
Gle, kako je to Marica lijepo sročila, sve za pet!
A Hrvati, drugarice Marice, traže još od 1991. da se privedu pravdi svi Srbi koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku, dakle, svi oni koji su razrušili Vukovar, zapalili selo Ćelije, uništili na stotine hrvatskih gradova i mjesta, poklali na tisuće nevinih ljudi, ubili 400 hrvatske djece, minirali dobar dio Hrvatske, razorili hrvatske škole, bolnice, dječje vrtiće, preorali katolička groblja, srušili oko 1500 katoličkih sakralnih objekata, pokrali, da pokrali, hrvatsko blago i odnijeli ga u Srbiju, zatim tražimo da se javno objave imena svih srpskih četnika koji su bili u četničkih postrojbama, imena četnika koji i danas rade u hrvatskim državnim službama te da nam se dopusti, kao vama u Mokračkom Polju da i Hrvati svoje spomen ploče sa zlatnim slovima postave u Beogradu, srpskim koncentracijskim logorima, te u svim gradovima i mjestima Srbije iz koje je samo jedan njihov građanin otišao u Hrvatsku ubijati nevine Hrvate.
Zar tražimo puno?
Osim toga, tražimo da Srbija i Crna Gora plate ratnu štetu Hrvatskoj, da se isplati odšteta svakoj hrvatskoj obitelji koja je izgubila nekoga u srpskoj agresiji, da se napravi lustracija među Srbima koji danas žive u Hrvatskoj, da se vidi tko je od njih gdje bio od 1991.-1995. te da se u Srbiji, a poglavito u Vojvodini Hrvati prestanu maltretirati, ponižavati i bacati u blato.
Zar tražimo puno?
Da, još tražimo od Srba koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku da se ispričaju.
Kad se sve to uradi i još štošta drugo što nismo spomenuli, a što nosi osvajački rat i agresija, onda možemo razgovarati o "zlatnim pločama".
I još samo to: Hrvati neprestano tvrde da su oni, što je istina, vodili oslobodilački i pravedan rat, a da su Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA i domaća izdajice bili – zločinci.
Eto, sad je prigoda da nam ta razna srpska udruženja na čelu sa srpskim zločincima Pupovcem, Džakulom i Stanimirovićem javno odgovore: jesu li Srbi bili agresori ili osloboditelji, odnosno gdje se vodio rat, u Hrvatskoj ili Srbiji?
Pred nama je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Recite, odnosno odgovorite, da vas čujemo!
Da vas "celi svet razumije!"
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
Izvorni članak možete pogledati OVDJE
Foto: Željko Huljev
Izvorni članak možete pogledati OVDJE
Srbi, prestanite s provokacijama! Opet šok. U Mokrom Polju kod Ervenika podigli spomen ploču za "pobijene srbe 1995" godine
Kad su hrvatski branitelji koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata odvedeni u srpske koncentracijske logore diljem Srbije, gdje su ih agresori mučili, silovali, masakrirali, samo željeli postaviti spomen ploču na te neke od tih zloglasnih četničkih objekata – digla se cijela Srbija. Ne, to ne može, jer srpski četnici i danas tvrde da tamo nisu bili logori za Hrvate, bez obzira na svjedočenja tisuća od njih koji su mjesece, pa i godine, proveli u njima.
Nakon toga moja je malenkost javno objavila da će usred Novog Sada podići spomen ploču u čast i slavu svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima. Ponovno isti scenarij! Neka samo dođu, poklat ćemo ustaše – poručivali su na razne način, pa i preko srpskih medija.
I onda... Opet šok. U Mokrom Polju kod Ervenika uoči veličanstvene Vojno-redarstvene akcije Oluja, mještani ovog naselja, nadomak Knina, ugradili su u objekt tamošnjeg Mjesnog odbora spomen ploču i zlatnim slovima, na ćirilici, dakako, ispod pravoslavnog raspela napisali: "U spomen civilima mještanima Mokrog Polja ubijenim u augustu 1995. godine - vječnaja pamjati – spomenik podižu mještani Mokrog Polja i udruženje srpskih porodica protiv zaborava".
Ovo udruženje, registrirano u Zagrebu, "traži da Hrvatska, shodno preuzetim obvezama pred međunarodnom zajednicom, nastavi efikasno pronalaženje i procesuiranje počinalaca ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, kao i što brže uspostavljanje sistema pravičnog obeštećenja članovima porodica civilnih žrtava srpske narodnosti" – rekla je neka Marica Šeatović, predsjednica Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidskih osoba.
Gle, kako je to Marica lijepo sročila, sve za pet!
A Hrvati, drugarice Marice, traže još od 1991. da se privedu pravdi svi Srbi koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku, dakle, svi oni koji su razrušili Vukovar, zapalili selo Ćelije, uništili na stotine hrvatskih gradova i mjesta, poklali na tisuće nevinih ljudi, ubili 400 hrvatske djece, minirali dobar dio Hrvatske, razorili hrvatske škole, bolnice, dječje vrtiće, preorali katolička groblja, srušili oko 1500 katoličkih sakralnih objekata, pokrali, da pokrali, hrvatsko blago i odnijeli ga u Srbiju, zatim tražimo da se javno objave imena svih srpskih četnika koji su bili u četničkih postrojbama, imena četnika koji i danas rade u hrvatskim državnim službama te da nam se dopusti, kao vama u Mokračkom Polju da i Hrvati svoje spomen ploče sa zlatnim slovima postave u Beogradu, srpskim koncentracijskim logorima, te u svim gradovima i mjestima Srbije iz koje je samo jedan njihov građanin otišao u Hrvatsku ubijati nevine Hrvate.
Zar tražimo puno?
Osim toga, tražimo da Srbija i Crna Gora plate ratnu štetu Hrvatskoj, da se isplati odšteta svakoj hrvatskoj obitelji koja je izgubila nekoga u srpskoj agresiji, da se napravi lustracija među Srbima koji danas žive u Hrvatskoj, da se vidi tko je od njih gdje bio od 1991.-1995. te da se u Srbiji, a poglavito u Vojvodini Hrvati prestanu maltretirati, ponižavati i bacati u blato.
Zar tražimo puno?
Da, još tražimo od Srba koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku da se ispričaju.
Kad se sve to uradi i još štošta drugo što nismo spomenuli, a što nosi osvajački rat i agresija, onda možemo razgovarati o "zlatnim pločama".
I još samo to: Hrvati neprestano tvrde da su oni, što je istina, vodili oslobodilački i pravedan rat, a da su Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA i domaća izdajice bili – zločinci.
Eto, sad je prigoda da nam ta razna srpska udruženja na čelu sa srpskim zločincima Pupovcem, Džakulom i Stanimirovićem javno odgovore: jesu li Srbi bili agresori ili osloboditelji, odnosno gdje se vodio rat, u Hrvatskoj ili Srbiji?
Pred nama je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Recite, odnosno odgovorite, da vas čujemo!
Da vas "celi svet razumije!"
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
Izvorni članak možete pogledati OVDJE


