EKSKLUZIVNO - ŽIVI ZID ZA BRANITELJSKI-PORTAL.HR

Braniteljski portal napravio je veliki intervju sa čelnim ljudima Živog zida Ivanom Viliborom Sinčićem i Hrvojem Runtićem, kojeg Vam u cijelosti objavljujemo... B.P:Nedavno ste objavili da vam je general Ante Gotovina dao podršku. Neki su vam zamjerili da se prilikom rukovanja, kako prikazuje fotografija, niste ustali. Možete li nam pojasniti što se točno dogodilo, kako je i gdje došlo do susreta s generalom, i što vam je točno rekao? Sinčić: Kolege iz Zadra i ja držali smo štand na Narodnom trgu u Zadru i nakon jedno četiri sata sklopili smo štand i sjeli na kavu da isplaniramo detalje za ostatak kampanje po Dalmaciji. General Gotovina je sjedio u blizini s nekim poznanicima. Nakon nekog vremena ustao se i krenuo, izašao nam iz vidnog polja, a potom nam prišao s leđa kako bi nas pozdravio. Iznenadio sam se kad mi se obratio, pružio sam mu ruku, nakon čega sam se ustao i kratko smo porazgovarali. Rekao mi je: “Gospodine Sinčić, svaka čast vama i vašem Živom zidu.” Za mene je to bila velika čast, jer iznimno cijenim tog čovjeka i sve što je za Hrvatsku u ratu dao, a kasnije i pretrpio, pa sam mu odgovorio da mi je čast što mi je to rekao. Na to je general Gotovina rekao: “Ne, Ivane, meni je čast. Želim vam svako dobro i uspjeh na izborima." Kolege koji su sjedili za stolom pored slikali su trenutak kad smo se rukovali, tren prije nego sam se ustao, što su nažalost neki mrzitelji Živog zida na društvenim mrežama koristili na neprimjeren način. Žao mi je zbog toga. Taj trenutak i tih par riječi koje smo razmijenili pamtit ću zauvijek, jer puno mi znači podrška takvog čovjeka. On je za mene neupitan heroj, jer mu je Hrvatska ispred svega. B.P: Zanima nas što se događa sa Živim zidom? Tzv. “veliki mediji” poput HRT-a, NoveTV i RTL-a vijesti o vama donose doslovno na kapaljku. Sinčić: Živi zid je postao izrazito opasan po politički i bankarski sustav protiv kojeg se borimo. Tajkune i bankare plaši naših 300.000 glasova na predsjedničkim izborima i status treće stranke u zemlji, ali prije svega plaši ih što se mijenja svijest naroda i vjera da se nešto može promijeniti. Živi zid ima beskrajnu hrabrost prozvati one koji su izvrnuli sustav vrijednosti, tajkune i ratne profitere koji prije rata nisu imali za kavu, a sada imaju vile i gradove dok su istodobno oni koji uče, rade i oni koji su se borili za našu zemlju žrtve poniženja i osiromašenja, te one koje vrše otimačinu preko najgoreg modela financijskog sustava sa središnjom bankom kao mjenjačnicom, a naš HNB je upravo to i zato planski imamo najskuplji novac, subvenconiranje uvoza i kreditnu krizu. Nakon 20 godina u hrvatskoj smo politici otvorili ova pitanja koja su trebala, po njima, biti zaboravljena i svršen čin. B.P: Jeste li upoznati s nasrtajima na Braniteljski portal kojima je cilj gašenje ovog medija koji slobodno govori o problemima u hrvatskom društvu, i što mislite o presudi protiv Mladena Miloševića, osnivača BP-a? Sinčić: Kolega Runtić me je odmah upozorio što se dogodilo. Nagledao sam se mnogo podmetanja i grubih kršenja zakona od prisilne hospitalizacije u psihijatrijske institucije bez prava na drugo mišljenje do krivotvorenja pečata na dokumentima koje su provodile korumpirane institucije. Mislim da je presuda nepravedna i želim Mladenu poručiti da bude izdržljiv i uporan u svojoj borbi jer se za sada jedino tako može doći do pobjede u našoj Hrvatskoj. Runtić: Kada Živi zid uđe u Sabor, dat ćemo sve od sebe da se ovo pitanje digne na jednu višu razinu, jer nikoga drugoga nije briga. Mladen je za njih sve samo broj, čovjek koji glasno govori istinu i kojeg zbog toga treba utišati. Ni tzv. lijevima ni desnima nije stalo do njegove sudbine. Nedavno sam o Mladenovom slučaju razgovarao s jednom osobom iz desne koalicije, kojeg poznam godinama, i na sve što sam mu ispričao, hladno mi je rekao “to ti je tako, ne može se tu ništa”. Nažalost, u našoj političkoj stvarnosti sve se svelo na trku za foteljama, a ljudske sudbine ne zanimaju nikoga. Ljudske sudbine se sreću još samo u praznim frazama poput one Milanovićeve “prema ljudima se ne smijemo odnositi kao prema vrećama kupusa”, dok se u praksi upravo to čini. Ljude, obitelji, sudbine, sve se uništava kao da je riječ upravo o vrećama kupusa. Između ostalog, Živi zid je nastao i zbog toga. Živi zid je u biti krik iz revolta, i tu je da to promijeni. Naša vrata širom su otvorena svim ljudima koji imaju srce, koji suosjećaju s unesrećenima, i koji žele društvo promijeniti na način da čovjek bude ispred svega, da su čovjek i obitelj najdragocjeniji. Među našim članovima, i na našim izbornim listama, brojni su hrvatski branitelji, ali i kćeri i sinovi hrvatskih branitelja koji smatraju da ovo što danas imamo nije Hrvatska za koju se ginulo, za koju se ostalo bez psihičkog i fizičkog zdravlja. To je nedopustivo, i zato pozivamo branitelje da nam se pridruže i podrže nas na izborima u što većem broju, kako bismo zajedno stvorili Hrvatsku kakva je odavno trebala biti - Hrvatsku koja poštuje one koji su za neovisnost najviše zaslužni, koja u svojim ustavnim temeljima ima žrtvu hrvatskih branitelja. Hrvatski branitelji su udarili temelj hrvatske neovisnosti, a lopovi su kasnije te temelje demolirali i stvorili ovaj ovršni pakao u kojem danas živimo. B.P: Koji je stav Živog zida prema hrvatskim braniteljima? Sinčić: Hrvatski branitelji su de facto najzaslužniji za stvaranje hrvatske države. Za tu ideju podnijeli su najveće žrtve i proporcionalno tome moraju biti kompenzirani. Mora se donijeti skup mjera kojima će braniteljska populacija biti zadovoljna i da se tako cijela ta problematika zatvori. Ovo što danas imamo je metastaziranje problema - političkih i financijskih, i bit će sve gore. Država se svake godine zaduži 18 milijardi kuna kod privatnih banaka da bi isplatila mirovine i to je put koji ne vodi nikamo jer samo što nije dovedeno u pitanje njihovo isplaćivanje. Runtić: Već gotovo dvadeset i pet godina zajedno sa svojim ocem radim na bilježenju i objavljivanju ratnih priča hrvatskih branitelja, i mogu reći da sam vrlo dobro upoznat s braniteljskim problemima. Mogu slobodno reći da sam dobrim dijelom tome posvetio svoj život. U tom vremenskom periodu uredio sam preko trideset pet knjiga koje govore o žrtvi istinskih branitelja, kako bi istina ostala u knjigama, na policama knjižnica, za generacije koje dolaze. Među tim knjigama su neke od najbitnijih koje su napisane na tu tematiku, poput knjiga “Bitka za Vukovar” (Mile Dedaković, Alenka Mirković, Davor Runtić), “Tako smo branili Vukovar” i “Tako smo branili Hrvatsku”. Nedopustivo je da imamo branitelje koji su bili na prvim crtama bojišnice, a koji su dovedeni na rub siromaštva, ovisni o socijalnoj pomoći o kojoj im odlučuje Milanka Opačić, ili koji kopaju kontejnerima. Smatram da se branitelje treba uključiti u rješavanje njihovih problema, a ne da im svaka vlast daje lažna obećanja pred svake izbore, a poslije, kad dođu na vlast, branitelje se opet gura na margine. Branitelji moraju biti dio rješenja, a ne masa od parsto tisuća ljudi za čijim glasovima se trči svake četiri godine. Upravo zato smo mi u Živom zidu otvorili vrata hrvatskim braniteljima, uključili ih u rad u stranci, i oni su sada među našim najaktivnijim članovima, jer znaju da se kroz Živi zid bore za sebe, svoje obitelji, svoje ratne suborce i za društvo u cjelini. Vjerujem da je to jedini pravi put. B.P: Koja su vaša programska rješenja vezana uz branitelje? Sinčić: Prije svega potrebno je utvrditi što je čija uloga u Domovinskom ratu. Najvažnije je utvrditi tko su pravi branitelji, osobito oni iz borbenog sektora, a koji su oni koji su raznim prevarama, mitom ili nepotizmom stekli taj časan status. Lažni branitelji su trn u oku ljudima koji zaista zaslužni. Selekcija se može napraviti vrlo brzo samo treba biti političke volje koje do sada nije bilo. Sami branitelji najbolje znaju tko je među njima pravi branitelj, a tko lažni, i upravo zato ih treba integrirati u rješavanje svih pitanja vezanih uz braniteljsku populaciju. Druga i mnogo važnija stvar je dostojanstvo. Treba jasno zauzeti stav da je Domovinski rat bio obrambeni i osloboditeljski i tu kompromisa nema. Deklaracija o Domovinskom ratu je dobra, ali ju se polako pokušava deformirati i zaobići. Prijedlog partnerskog sporazuma RH sa EU koristi naziv “domestic war” što bi se moglo tumačiti kao građanski rat o čemu nema govora. Hrvatske Vlade su trebale uzeti jasan stav i zaštiti svoje i naše. Najbolji primjer izdaje je Ivo Sanader koji je slavodobitno na Rivi u Splitu izjavljivao stvari koje je nakon dolaska na vlast prekršio izdavši tako svoje ljude i biračko tijelo. Treće, ali jednako važno - svakom branitelju treba osigurati uvjete i materijalna sredstva za život, a toga neće biti bez proizvodnje, a nje neće biti bez preuzimanja monetarne vlasti. Vraćamo se opet na početak i ključ svih naših problema. Novca u našoj zemlji ima, pa ga mora biti i za potrebe branitelja. Država ima oko 20 milijardi kuna u neiskorištenoj imovini kojom upravlja DUUDI, a za dio vjerojatno i ne zna jer pravi popis ne postoji, imamo 45 milijardi kuna nenaplaćenog poreza u zadnjih deset godina uglavnom od zaštićenih velikih neplatiša koje se ne smije dirati, imamo stotine milijardi iznešenih iz države, imamo silna sredstva koja su nezakonito stekli tajkuni, imamo tolike nove Sanadere od kojih se treba naplatiti i mnoge druge izvore. Runtić: Zanimljivo je da se naše političke elite danas prema nama u Živom zidu odnose kao što su se 1990. tadašnje elite odnosile prema onima koji su željeli slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Mnogi su branitelji to prepoznali pa su se stoga odlučili uključiti u Živi zid. Iako nas mediji cenzuriraju ili proglašavaju anarhistima, mi odgovorno tvrdimo da je njihov glavni problem to što Živi zid traži uvođenje reda, što njima ne odgovara, jer se radi o lovcima u mutnom, kojima nered koji su stvorili odgovara. Živi zid je u ovom trenutku jedina državotvorna stranka, koja traži uvođenje reda u pravosuđe primarno, i općenito u državi. Mi se borimo za istinski slobodnu i neovisnu Hrvatsku, u kojoj su ljudi, a ne banke, sudovi i političari, ispred svega. B.P: Na koji način namjeravate uspostaviti kontakt s braniteljima, kako biste čuli probleme koji ih tište i eventualno uvrstili njihove probleme u svoj program? Sinčić: Značajan dio naših starijih članova je sudjelovao u Domovinskom ratu i znamo koji problemi ih muče. Naš program je cjelovit i rješenja braniteljskih problema su uvrštena. Runtić: Svakodnevno smo u kontaktu s braniteljima, razgovaramo s njima o njihovim problemima, organiziramo okrugle stolove za kojima mi slušamo, a oni govore. Pozivamo ih da nam se priključe i da zajednički riješimo probleme, jer je to u zajedničkom interesu. Mnogi branitelji su prepoznali našu iskrenost i želju za stvarnim promjenama, i svakodnevno nam se pridružuju novi članovi iz redova braniteljske populacije. Izuzetno mi je drago da je na jednoj od naših izbornih lista nositelj Danijel Galović, pripadnik Tigrova, čovjek koji je u Domovinskom ratu bio spreman dati život za slobodnu Hrvatsku. I na svim drugim listama imamo po nekoliko branitelja, i vjerujemo da je to pravi put. B.P: Koja je vaša veza s Domovinskim ratom, odnosno braniteljskom populacijom? Imate li u obitelji nekoga tko je sudjelovao u ratu, ili ste sami na neki način povezani s tim razdobljem naše povijesti? Sinčić: Više članova moje uže i šire obitelji sudjelovalo je u Domovinskom ratu. Moj djed i otac su bili dragovoljci, a jedan član šire obitelji bio je i u najtežim borbama kao član specijalnih postrojbi. Rat je snažno obilježio cijeli moj rodni Karlovac i prvih šest godina mojeg djetinjstva koje sam ondje proveo. Nakon rata Karlovac se, nekad industrijski grad, suočio sa posljedicama otimačine poznate kao pretvorba i privatizacija. Ljudi koji su se vratili doma shvatili su da njihovih radnih mjesta više nema, a unatoč ratu moglo se, po mojoj slobodnoj procjeni, spasiti barem polovica. Runtić: Već sam rekao da dolazim iz obitelji koja je zadnjih dvadeset pet godina posvetila upravo braniteljima i Domovinskom ratu, istini o tom periodu naše povijesti koja ne smije biti zaboravljena. Otac mi je hrvatski branitelj, na što sam izuzetno ponosan. Za nas rat nije završio mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, nego smo se nastavili aktivno boriti za istinu o Domovinskom ratu do dana današnjeg. B.P: Branitelji su u ratu obranili i stvorili modernu hrvatsku državu, koja je trebala biti slobodna. Sloboda je ono za što su se branitelji borili, i mnogi su za to dali svoj život, a još više njih svoje fizičko i psihičko zdravlje. No, ovo što danas svi zajedno gledamo, nije sloboda. Radi li Živi zid danas u miru ono što su branitelji radili u ratu - bori se za slobodu Hrvatske? Sinčić: Sjajno pitanje. John Adams, američki državnik, svojevremeno je kazao da se zemlja može osvojiti na dva načina - mačem i dugom. Nekada su četnici otimali kuće i rastjerivali obitelji, a danas to rade banke i za to koriste naše sudove i našu policiju koje sami plaćamo. Bitno je tu napomenuti da naši policajci nevoljko vrše deložacije, da mnogi smatraju da je to nepravda. Domovinski rat je bio oružani sukob, ali borba za slobodu nije završila. Pod okriljem rata, 1994. godine, instaliran je takav financijski sustav u Hrvatsku kojim je zablokirana Hrvatska narodna banka. Branitelji su nam osigurali zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ali dok ne vratimo monetarnu, naša država će se samo rastakati, jer država bez novca je - ništa. Sad još govore o uvođenju eura. To bi bio kraj sadašnje kakve-takve hrvatske države kojoj bi međunarodni kreditori govorili kako i na što će trošiti i što smije, a što ne smije. B.P: Na koji način mislite dobiti tu bitku? Neprijatelji protiv kojih se borite su praktički nevidljivi, a mnogi ni dan danas ne vjeruju da Hrvatska nije slobodna. Objasnite što znači pojam monetarne okupacije, koji često koristite? Sinčić: Bitku polako dobivamo, tako što svakim danom sve više ljudi shvaća problem koji je veoma složen i apstraktan, ali kad ga jednom shvatite, veoma jednostavan. Svaku slobodnu minutu koristio sam da ukažem na problem monetarne okupacije, a to je bio i fokus moje predsjedničke kampanje. Kampanjom smo razbili podmuklu dvadesetogodišnju šutnju. Ljudi vide posljedice okupacije i njih shvaćaju, ali mi im povezujemo te posljedice sa HNB-om jer naša okupacija je počela na nekadašnjem Trgu burze 1994. godine (danas Trg Hrvatskih velikana) i ondje mora započeti oslobađanje. Monetarna okupacija jednostavno znači da vas uništavaju krojeći vam za vas štetnu monetarnu politiku. Kod nas su sve odrednice te politike postavljene tako da nam čine štetu, a pogoduju nekome izvana ili sa strane: Zakon o HNB-u, uloga HNB-a kao monetarne vlasti i regulatora, način izbora guvernera koji je uvijek iz jednog zatvorenog kruga, valutna klauzula, abnormalno visoka eskontna stopa od 7%, fiksan tečaj kune već 20 godina, prejaka kuna, nedovoljna kontrola poslovanja banaka, podnošenje izvješća Hrvatskom saboru koje je dovedeno do besmisla, visoka eurizacija financijskog sustava, zabranjeno financiranje države od strane svoje središnje banke itd. Runtić: Ljudi moraju shvatiti da je jedna od glavnih poluga monetarne okupacije ona koja se naziva valutnom klauzulom. Kada shvate da je putem tog mehanizma, kao i nerealnog tečaja kune, uništena domaća proizvodnja, a posredno i desetci tisuća radnih mjesta, shvatit će kako je podla ta družina koja je to u Hrvatskoj instalirala. Kad ljudi jednom shvate korijen zla, povratka nema. Nakon toga se odlučuju pružiti otpor monetarnoj okupaciji naše domovine. B.P: Često smo kroz povijest u miru izgubili ono za što smo se u ratu izborili. Događa li se to danas ponovno? Sinčić: Nažalost, svodi se na takav zaključak. Iz dana u dan gubimo svoju supstancu, sve nas je manje, sve manje znamo i vještine su nam svaki dan sve manje, ekonomski smo sve slabiji, sve zaduženiji. Definitivno gubimo ono što smo u ratu dobili ili smo mislili da ćemo imati. Runtić: To je istina, ali sve se to može promijeniti. Nikad nije kasno ni za što. Sve što je pokvareno, može se popraviti, bitna je samo iskrena dobra volja i ljubav prema svojoj domovini. A mi to imamo. B.P: Često u medijima vidimo napise iz kojih se može zaključiti da se braniteljsku populaciju mora ocrniti pošto-poto. Uvijek se govori o problematičnim ljudima s visokim mirovinama, a gotovo nikada se ne može pročitati neka afirmativna priča o braniteljima koji su uspješni poslovni ljudi, ili o onima koji nisu htjeli u mirovinu nego su se vratili na posao i rade, skrbe o svojim obiteljima i za njih se niti ne zna. Shvaćate li da branitelje najviše boli nepoštivanje njihove žrtve u stvaranju slobodne RH, jer čini se da sve političke elite koje su se do sada izmjenjivale na vlasti ne shvaćaju upravo to? Sinčić: Hrvatska treba pozitivne priče. Pozitivnih priča će biti malo dok se ne preokrene sustav vrijednosti i dok se ne budu nagrađivali ljudi koji su stvarno zaslužni i što se tiče rata i što se tiče poslovnih uspjeha. Živi zid nameće novi način razmišljanja prema kojem se nagrađuje rad, hrabrost, rješenja, a kažnjava neaktivnost, uhljebništvo i korupcija. Heroji Hrvatske su pravi branitelji, a ne lažni, učenici koji nose medalje sa natjecanja, a ne oni sa lažnim diplomama; ljudi koji su stekli imetak radom i vještinama, a ne uhljebništvom i korupcijom. Dok mi kao društvo ne prihvatimo takav način razmišljanja i ne kaznimo tajkune i korumpirane političare možemo samo propadati. Moramo to riješiti - to je naš kamen oko vrata. S druge strane, a potvrđuje to i nedavno novoizabrani predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, novinarstvo je palo na niske grane i zanima ih žutilo i senzacionalizam. Znam to i po sebi i svojim konferencijama. Kad govorimo o nečem pametnom to se baš i ne prenosi, ali kad treba objaviti nečiji “spin”, to je po svim medijima. Takav pristup baca stigmu na sve pa tako i na branitelje. Braniteljska zadruga koja uzgaja batat kao afirmativna priča manje je zanimljiva od nekoga koga treba prikazati kao parazita jer ima invalidsku mirovinu. B.P: Koji je stav Živog zida o datumu nastanka Republike Hrvatske? Je li ona nastala 25. lipnja, kada je Sabor proglasio Hrvatsku samostalnom i neovisnom, 30. svibnja, kada je konstituiran prvi višestranački Sabor ili 8. listopada, na dan kada su formalno raskinute sve državno pravne sveze sa SFRJ? Runtić: Datum mora biti što raniji, jer ako je npr. 8. listopada, ispada da je do tada u RH bio građanski rat, i po tome su već nažalost donesene neke presude, a i Srbija se u tom slučaju može pozivati na svoju “univerzalnu jurisdikciju”, jer bi to značilo da je do 8. listopada jedina regularna vojska bila JNA. Nevjerojatno je da se takve stvari događaju, i da bi Srbija bila u poziciji raspisati međunarodnu tjeralicu za bilo kojeg hrvatskog branitelja, jer je “rušio ustavnopravni poredak SFRJ”. Nevjerojatno je i da to do danas u Hrvatskoj nije riješeno. B.P: Vratimo se još malo politici Živog zida. Vaše ideje su u mnogočemu revolucionarne, pa ih mnogi, navikli da ovaj duopol koji živimo dva i pol desetljeća, niti ne shvaćaju. Možete li u par rečenica objasniti vašu ideju monetarne reforme, odnosno moć države nad stvaranjem novca? Ta ideja se u javnosti, čini se, često svodi na “tiskanje novca” od strane zlonamjerne konkurencije. Sinčić: Novac se tiska svaki dan iako je uglavnom elektronički, pa je točnije reći da se stvara ili proizvodi. Svaki put kad netko podigne kredit, banka stvori tu količinu novca, većim dijelom bez izravnog pokrića. Ne bih htio ići u kompleksne procese stvaranja novca jer smo njih opisali u knjizi “Kako je nastao novac”, ali usporedit ću to na jedan jednostavniji način. Ako ste bolesni i ne dobijete lijek, umrijet ćete. Ako uzmete preveliku dozu lijeka, umrijet ćete od otrovanja lijekom, ali ako uzmete točnu dozu preživjet ćete. Slično je i u gospodarstvu. Ako stvorite previše novca uništit će vas inflacija, ako stvorite premalo tu su drugi destruktivni procesi, ali ako vodite politiku ciljane inflacije i stvorite točno određenu količinu novca svake godine, vučete gospodarstvo naprijed. Runtić: Izjave raznih političkih i ekonomskih analfabeta da bi Živi zid “tiskao novac i dijelio ga ljudima” banalizacija je naše politike. Primarno to govore ljudi koji nemaju pojma o čemu pričaju. No, vrhunski hrvatski stručnjaci poput dr. Santinija ili prof. Jakovčevića i Kulića, vrlo dobro shvaćaju što govorimo, i podržavaju našu monetarnu politiku. B.P: Na koji način bi se vaš cilj odrazio, primjerice, na otvaranje novih radnih mjesta i na zaustavljanje odlaska mladih u inozemstvo. Ono što mnohe branitelje boli, je gledati kako im djeca ili unuci napuštaju domovinu, za čiju slobodu i prosperitet su se borili. Sinčić: Vrlo je jednostavno. Trebamo proizvoditi, a proizvoditi ne možemo ako ne zadovoljimo tri stvari: uvjete proizvodnje, projekte i financiranje. Naši uvjeti proizvodnje su veoma loši: birokracija je neučinkovita, društvo ne cijeni rad i ideje, nego uhljebništvo i poslušništvo, institucije su trome, pune nepotizma i klijentelizma, raširena je korupcija. Rješenje je lustracija krumpiranih kadrova i smanjenje birokratskog aparata kroz nekoliko godina, te nagrađivanje prema učinku. Projekata nemamo dovoljno ili nisu dovoljno kvalitetni, a pretvaranje ideja u projekte je dosta skupo. Rješenje je osnivanje konzultantskih ureda kod obrtničke, poljoprivredne i gospodarske komore. Ovdje se mogu zaposliti mnogi mladi obrazovani ljudi. Treće i najvažnije je financiranje. Mi nemamo kreditni suverenitet što znači da moramo moliti strane banke i tražiti investitore da financiraju našu proizvodnju, a to im često nije u interesu. Rješenje je monetarna reforma koja će smanjiti kamatu na kredite na svega par posto, ukinuti deviznu klauzulu, koja će omogućiti preuzimanje dijela banaka i osnivanje novih iz kojih ćemo financirati ono što želimo, koja znači prebacivanje depozita u državnu banku, koja znači smanjiti zateznu kamatu i još niz stvari. To je moguće, postoji u svijetu, ali dosadašnje vlade nisu imale hrabrosti suprotstaviti se bankama, a najviše zato jer ne vladaju Hrvatskom narodnom bankom. Monetarnu reformu u programu imamo samo mi, a ona je apsolutni ključ bilo kakvog razvoja Hrvatske. B.P: Branitelji žele slobodnu, samostalnu i jaku, bogatu Hrvatsku. Za to smo se borili, a do sada politika to nije uspjela ostvariti. Imate li vi znanja, dobre namjere i viziju za ostvariti taj cilj? Smatra li se Živi zid domoljubnom strankom? Što znači “transideološka”, što je termin koji često rabite opisujući se u ideološkom smislu. Runtić: Mi smatramo da smo jedina istinski domoljubna stranka, a naša djela to dokazuju. Nije dovoljno samo deklarativno osmisliti neki domoljubni slogan ili naziv “Domoljubna koalicija”, da bi to bilo istina. Moraš to dokazati djelima. Mnogi ljudi još uvijek žive u uvjerenju da je HDZ stranka koja štiti nacionalne interese, povezujući ulogu HDZ-a kao pokreta u stvaranju neovisne hrvatske države. Teško im se u glavi obračunati s tom idejom, a HDZ igra upravo na tu kartu, misleći da dobar dio ljudi poistovjećuju njihov logotip s Domovinskim ratom i borbom za hrvatsku neovisnost. No, istina je potpuno drugačija, HDZ se pretvorio u politički servis velikih banaka, raznih interesnih skupina, a sve na ušrtb naroda. Brzo nakon rata izgubili su dobar dio, a do danas u potpunosti, sve državotvorne elemente. Jedina stranka danas, i to odgovorno tvrdim, koja u svojim ciljevima ima državotvorne elemente je upravo Živi zid. Mi smo ti koji javno progovaraju o tihoj okupaciji stranih banaka i njihovih lutaka na koncu koje donose u Saboru zakone prema kojima se ljudima otima imovina preko noći. Hrvatski sabor morao bi štititi interese naroda i isključivo naroda. Čovjek bi morao biti ispred banaka, profita, kapitala, a Živi zid je jedini kome su te ideje u samim temeljima. Ovo u čemu danas živimo je totalitarizam i diktatura relativizma. Ne znam kako bih drugačije opisao sustav u kojem se zbog potpisa na papiru uništavaju ljudske sudbine - to je ravno verbalnom deliktu. Najobičniji totalitarizam upakiran u šarenu ambalažu na kojoj piše “demokracija”. Živi zid ima volje, snage, hrabrosti, znanja i stručnjake za stvaranje Hrvatske koja proizvodi i otvara nova radna mjesta. Naša je namjera raznim mjerama, prvenstveno poreznim, rasteretiti maksimalno domaću proizvodnju, a uvoznike dovesti u poziciju da se ne isplati uvoziti ono što Hrvatska može proizvesti. Nitko normalan ne može shvatiti kako je moguće da u ovako bogatoj zemlji, s ovakvim resursima, odnosno prirodnim bogatstvima, isplati poslovati samo uvoznicima, a domaća proizvodnja je neisplativa i najčešće završava ogromnim dugovima i stečajevima. U vrlo kratkom vremenu, pali smo s 200.000 obrta na samo 80.000, što je nedopustivo. Živi zid bi, između ostaloga, uveo stopu PDV-a od maksimalno 10% na domaću proizvodnju, a najmanje 20% na uvozne proizvode. Time, ali i drugim poreznim rasterećenjima, vrlo brzo bi se pokrenula domaća proizvodnja koja bi kreirala velik broj novih radnih mjesta. B.P: Gdje se, po vašem mišljenju, u ovom trenutku u povijesti, nalazi Hrvatska? Sinčić: Hrvatska se nalazi u odlučujućem razdoblju svoje povijesti. Čak i pod stranim vladarima uspjeli smo očuvati svoju kulturu i jezik i preživjeti stoljeća, ali procesi koji se sada odvijaju na svjetskoj pozornici neće imati milosti prema nama i prijeti nam nestanak ako te procese ne prepoznamo. Mislim da Hrvatska apsolutno nema vremena jer svaki dan gubi kapacitet. Kao društvo gubimo biološki kapacitet jer nas je sve manje brojem i starimo kao društvo, gubimo intelektualni kapacitet jer nam obrazovani ljudi odlaze iz zemlje sa malo nade da se vrate i gdje će biti asimilirani, gubimo kulturološki kapacitet jer se potiskuje naša kultura, naslijeđe i jezik, gubimo ekonomski kapacitet jer smo sve siromašniji kao društvo. Najtragičnije je što gubimo, da se tako izrazim, energetski kapacitet i politički kapacitet. Mladi ljudi predstavljaju energiju društva, oni su aktivni, dinamični sloj koji traži i pokreće promjene, oni su ti koji preispituju svijet, oni su sljedeća faza razvoja, a mi takvih ljudi imamo sve manje jer se ne rađaju, jer odlaze u inozemstvo i jer su nezainteresirani. Konačno, gubimo politički kapacitet jer je sve više ljudi razočarano politikom, ne sudjeluju u političkim procesima i ne glasuju. Ne možete očekivati od seniora da budu nositelji promjena i da promijene način razmišljanja od HDZ-a i SDP-a ka mladim ljudima i novim idejama. Znači, uskoro neće imati tko izglasati promjene. Povijest pamti mnoge narode koji su nestali poput Langobarda, Ilira ili Inka i taj scenarij nije nemoguć. Mislim da imamo najviše 5 do 10 godina da okrenemo trend ili ćemo ući u bespovratni proces nestajanja i sami ćemo si biti krivi jer ne razlikujemo bitno od nebitnog. Zauvijek. Upravo u vrijeme  trajanja intervjua pri samom kraju, Živi Zid je dobio informaciju da neće sudjelovati u završnom sučeljavanju na HRT-u te su to prokomentirali, kako se u zadnje vrijeme non stop medijski forsira lažna treća po snazi stranka samo kako Živi zid ne bi mogao javno govoriti.ali se grdno varaju poručili su Sinčić i Runtić te nadodali da je to još jedna stvar koja podsjeća na 1990. kada je također, kao i danas, u igri bio Radman, borac protiv slobode i istine. Naime, Goran Radman je bio direktor Televizije Zagreb od 1987. do 1990. godine, kazali su.