Domazetova poruka imala je mirnodopski efekt, a sasvim izvjesno, takva joj je bila i namjera. Radi se o diplomatskoj provokaciji koja mora biti uvijek jača od provokacija na koje se odgovara, a sve s ciljem, da se s provokacijama konačno prekine. Tijekom predizborne kampanje predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović hodočastila je u Savsku, kako bi se ulagivala braniteljskoj populaciji. Među braniteljima, koji su zauzeli prostor ispred nadležnog ministarstva, bilo je i pojedinaca koji su koristili teške riječi u verbalnim obračunima s tadašnjom Vladom Zorana Milanovića. Tada joj nisu smetale pojedine ratoborne poruke i jezični izričaj devedesetih, jer je na tu kartu domoljubne nostalgije i računala. Agresivna politika Slovenije prema Hrvatskoj Normalno, političar koji putuje prema vlasti i onaj koji se tamo nalazi dvije su različite osobe. Odnosno, radi se o istom čovjeku, samo što se priča koju prodaje naciji prilagođava novim okolnostima i dionicima političkog procesa. Admiral Domazet, prije svega je vojnik, o čemu svjedoči i njegov specifični stil komunikacije. Od njega se i očekuje da stvari promatra kroz vojne naočale, znači strateški, oslanjajući se na činjenice o stanju na terenu i u takvom diskursu, nema puno prostora za političku korektnost koja bi takve analize samo otupila i ublažila, uklanjajući tako iz njih suštinu koju šira javnost može jednostavno razumjeti. Slovenski političari, kako u oporbi, tako i na vlasti, posljednjih mjeseci pojačavaju agresivnu retoriku prema Hrvatskoj koja je kulminirala najavom o raspravi parlamentaraca na temu vojne sposobnosti Slovenije u eventualnom ratu s Hrvatskom. Nakon što je admiral Domazet objavio nedvosmislenu i svakako grubu ocjenu rezultata mogućeg vojnog sukoba sa Slovenijom, slovenski premijer Miro Cerar potpuno je promijenio stav prema graničnom pitanju s Hrvatskom te je odjednom otvoren za sve pregovore. Podsjetimo, upravo je Cerar bio taj koji je nedavno ustvrdio, kako je premijer Plenković neiskren te da se s njime praktički ne treba niti razgovarati. Na prijeteće poruke iz Slovenije, netko je morao odgovoriti. Obvezu i priliku, imali su svi naši vodeći političari, ali nitko se nije usudio niti beknuti. Admiral Domazet je strpljivo čekao jedno vrijeme, a onda kada je vidio da je vrag odnio šalu, odlučio samoinicijativno podići ljestvicu verbalnih prepucavanja, koju su sami Slovenci već podigli na visoku pa i potencijalno opasnu razinu. Rezultat njegove objave je slovenski povratak u realnost, ili spuštanje na zemlju, u neke realne okvire. Stalno prijetnje iz susjedstva Admiralove riječi, ne bi imale potrebnu težinu, kada on ne bi bio i član Predsjedničinog Vijeća za domovinsku sigurnost. Koliko god to nekom bilo čudno, Domazetova poruka imala je mirnodopski efekt, a sasvim izvjesno, takva joj je bila i namjera. Radi se o diplomatskoj provokaciji koja mora biti uvijek jača od provokacija na koje se odgovara, a sve s ciljem, da se s provokacijama konačno prekine. Za upotrebu takve vrste političkih poruka, nužno je dobro poznavanje neprijatelja, ili blaže rečeno suprotne strane u međunarodnom sporu. Važno je dobro predvidjeti kako će se suprotna strana ponašati, što u ovom slučaju i nije bilo teško. Jedini kod kojih Slovenci mogu izazvati paniku su sada već histerična predsjednica Kolinda i anemični te plašljivi premijer Plenković. Za njih je svaka situacija zamršena kriza nakon koje se trebaju povući u tišinu, kako bi smislili nekakvo privremeno kompromisno rješenje, koje obično samo produljuje agoniju, a ne rješava ništa. Iz Srbije nam kontinuirano stižu prijetnje, na koje nitko od vladajućih političara ne reagira. Milorad Pupovac, tako je najavio kako će ponovno u Beograd po instrukcije, ali i jamstva zaštite majčice Srbije za tobože ugroženu srpsku manjinu u Hrvatskoj. Tim činom, Pupovac se jasno ograđuje od hrvatske države te zapravo dovodi u pitanje njen suverenitet. Predsjednica o tome nema nikakav stav, jer je Pupovac daleko moćnija politička figura od nje. Drugim riječima, boji ga se. Vedri i oblači već dvadeset i pet godina. Bio je tu prije Kolinde i Plenkovića, a kako sada stvari stoje, biti će i nakon njih, postojan i nezaobilazan faktor bez čije milosti nijedna vlast ne može dulje opstati. Grbin i Glavašević, prostački su izvrijeđali admirala Domazeta. Kada predsjednica govori kako poštuje njegov ratni put, ne treba joj vjerovati, jer da je to istina, onda bi javno osudila rječnik saborskih zastupnika koji su mu poručili da odje… Ekspresna smjena admirala Domazeta s mjesta člana Vijeća za domovinsku sigurnost, kukavička je odluka, provedena u stilu komunističkih diktatora. U demokratskom svijetu, svakome se mora dati prilika da obrazloži ono što je izrekao. Tu šansu Domazet nije dobio, već ga je predsjednica smijenila s Malte, dok će službenu smjenu potpisati na samom aerodromu. Nije se udostojila niti nazvati ga na mobitel. Možda i nije loše da se ovako stvar rasplela. Sad barem znamo koje je pravo lice predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Licemjerje i dvostruka mjerila političke korektnosti više se nigdje ne mogu sakriti, pa tako ni iza njenog vječnog osmijeha