Kad kažu da ovo u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića, što nas je koštalo preko šest milijuna kuna,  nije bio dernek te da time vrijeđamo samo dostojanstvo građana  koji su na referendumu glasovali za ulazak Hrvatske u Europsku uniju onda takvi opravdavaju sami sebe, nije im dosta kada ih opravdavaju režimski mediji u vlasništvu ratnih profitera i ratnih kukavica koje su se zajedno s hrvatskim građanima netaknuti prošvercali u Europsku uniju. Naime, režim je čitavu Hrvatsku, barem onaj većinski dio Hrvatske, koji nije s Radom Šerbedžijom, i Lordanom Zafranovićem lunjao po svijetu devedesetih, uvrijedio kada je ignorirao svih ovih slavljeničkih dana prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, time su uvrijedili hrvatske branitelje čiji je vrhovni zapovjednik prvi predsjednik bio. Dernek u režiji Ive Josipovića i Zorana Milanovića nije ni mogao proteći drugačije od onoga što smo vidjeli i čuli najprije u Saboru, a onda i na središnjem zagrebačkom trgu. Ne, nije se radilo o poltronstvu hrvatskih političara koji Tuđmanu nisu ni do koljena, riječ je prije svega o osobnim frustracijama, kako se sjetiti branitelja u režimskoj euforiji kada dva glavna aktera režima nisu imala petlje braniti zemlju kad je to trebalo? Radi se o mentalnom sklopu ljudi koji su svjesni svojih ograničenja ali ta ograničenja nisu spremni javno artikulirati. Hrvatska bi bez Milanovića na čelu Vlade bila puno sretnija zemlja, ali Hrvatska bez  Tuđmana ne bi uopće postojala barem ne europska Hrvatska, dok je Račan sa svojom UDB-om proganjao Brunu Bušića Tuđman je sanjao o europskoj Hrvatskoj, tko god što rekao to je nepobitna činjenica. Kada je Tito bio na vrhuncu moći Tuđman je govorio o Hrvatskoj u zajednici sa državama zapadne Europe, što je bila preteča Europske unije, jednako tako prvi predsjednik je govorio i 1990. Naravno, kako je Tuđman bio državnik, a ne političar opće prakse poput Milanovića i Josipovića, on se odlučio za Oluju, a ne za Phare program koji je krenuo, a zbog Oluje je suspendiran. Da je Hrvatska kojim slučajem, kojom nesrećom, na svom čelu devedesetih imala Milanovića mi bismo danas s Martićem pregovarali o europskim granicama. Iako potpuno nesposobni aktualni vlastodršci to vrlo dobro znaju. Ne čudi zato što se te 'europske nedjelje' prvog predsjednika sjetio samo Thompson na Poljudu, zbog čega su ga odmah napale medijske vucibatine te vodeći pijanci Domovinskog rata, koji su svoje pijančevanje i sami priznali. Nećemo reći da se na središnjem zagrebačkom trgu, ako izuzmemo nekoliko tisuća rađana, okupio skup beskičmenjaka i prevrtljivaca kakve svijet još nije vidio na jednom mjestu, ali ćemo sasvim sigurno konstatirati da Hrvatska nije mogla na trgu okupiti veći 'šund', dovoljno je spomenuti Mesića, čiji se san o ustaškoj Hrvatskoj nije ostvario, ali bi o komunističkoj mogao. Foto: Jarran Babić/Cropx Izvornu vijest možete pogledati OVDJE