Falio samo Pavelić

Prekrasna večer nad ušćem Save u Dunav, dva dana prije službenoga primitka Hrvatske u EU.  Velika pozornica i još veći travnjak ispred nje, s lijeva nekadašnja zgrada vlade propale Jugoslavije, s desna Dunav. No, rijeke su se tek počele slijevati na to mjesto, rijeke mladih ljudi, poglavito cura, poglavito malodobnih, kako bi nazočile koncertu najpopularnije srpske cajke, žene ratnog zločinca i prijateljice i zemljakinje aktualnog srpskog premijera. Na granicama je gužva, svi hoće u Zemun, svi žele isto: doživjeti delirij u masi istomišljenika ili, bolje reći, jednoumnika. Nekako predvečer, kad je promet bulevarom koji vodi do Ušća već bio zatvoren, stajao sam u centru Zemuna i promatrao poveću skupinu mladeži koja se, očito, spremala za koncert. Cure se nalijevaju pivom, na majicama natpis „krv svoju za Cecu moju“, čujem razgovor s roditeljima u Banja Luci, jedna je skupina došla iz Vukovara,... Znam točno koji je glavni motiv obožavanja ove pjevačice. Ona nije sex-bomb na koju bi slinili adolescenti i muški klimakteričari, ona je idol djevojčicama koje u njezinom životnom putu vide ostvarenje svojih želja. Nema dvojbe, Ceca je prebogata žena, a onda je automatski i lijepa. To je veliki uspjeh za neobrazovanu i neodgojenu seljanku, čiji bi krajnji pjevački domet bio neka krčma u rodnoj Žitorađi, pjevanje po svadbama ili u nekoj šoferskoj birtiji na Ibarskoj magistrali, da joj se nije dogodio Arkan. Zato je obožavaju tisuće curica, jer je ona ispunjenje njihovih snova. Ma, koga briga za fakultet, akademska zvanja, uspješnu obitelj i ulogu žene i majke. Udri po pivu, ruke u zrak i slušaj sisatu pjevačicu koja je bogata i uspješna, a nije morala grijati stolac godinama završavajući škole. To je glavni motiv obožavanja Cece, a nikako ljepota njezinog pjevanja, ili obim grudi, koji je u totalnoj nesrazmjeri s izrazito uskim bedrima. Ne znam niti jednu njezinu pjesmu. Moji prijatelji također, jer da nije tako ne bismo niti bili prijatelji. Ipak, morao sam primjetiti jedno poklapanje. Naime, koncert je održan u predvečerje primitka Hrvatske u EU. Da Hrvatska kojim slučajem nije kažnjena oduzimanjem teritorija, ovaj bi koncert bio održan na teritoriju Hrvatske, u njezinom najistočnijem gradu Zemunu. S druge strane rijeke bila bi Srbija koja bi s Kalemegdana mogla promatrati podizanje EU-barjaka dok čeka datum početka pristupnih pregovora. Ima li u Cecinu koncertu simbolike pokazat će vrijeme. U jednom sam trenutku pomislio, kroz smijeh, da je falio samo Pavelić na otvorenju koncerta, a da je jedan od gostiju bio Thompson. Dajte si malo mašti na volju i vidjet ćete da će vam puno lakše pasti ulazak u novu „tvorevinu“. Nadam se samo da ovo nije izvedenica od riječi „tvor“. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE