Fata kupila polovnog fiću na pušing a Merzelica audija sa sedam brzina, jeftino na lizing!

Automatik, GPS, koža, grijanje gazdinog zadnjeg 'trapa', sedam brzina; naša Marina će se uistinu osjećati kao da je u sedmom nebu!? Iako smo naglo zakoračili u kapitalizam neoliberalnog tipa ostadoše nam još uvijek atavizmi socijalističke prošlosti: Osobni vozači-zvanja 'šoferi', brojni savjetnici koji pametnom ne trebaju a budale ih i tako ne slušaju, uz nadogradnju novog zvanja 'glasnogovornik' kojeg danas ima i uprava lokalnog deponija komunalnog otpada! Osim što ima plaću u rangu predsjednika države Merzelici pomaže čak 13 savjetnika (po nekim izvorima 12 ili 14, svejedno) i tri zamjenika od kojih je jedan i predstavnik ugrožene srpske manjine Bogdan Rkman, sudionik Domovinskog rata ali 'na krivoj strani'. Čedo, Bogdan Rkman je tijekom Domovinskog rata pisao huškačke tekstove kroz koje je ispoljavao ekstremističke i nacionalističke stavove s pozicije velikosrpskog nacionalizma. Između ostalog, prijetio je da ustaška noga nikad neće stupiti na Kordun, hvalio srpske borce s Korduna koji su se borili i kod Rožavljeve Glave u Zadarskom zaleđu (podsjećanja radi, na Rožavljevoj glavi danas se radi memorijalni centar za žrtve Škabrnje).

Dakle, Marina u svom uredu uz ovog ortodoksnog četnika ima više prodavača magle čak i od onog raspikuće Stipe Mesića koji je u svom kabinetu imao samo sedam 'jebivjetara' na čelu s oznašem, Budom! Usporedimo neusporedivo: Radio sam 25 godina u 'agenturi'-zastupništvu jednog inozemnog koncerna s pedesetak tisuća djelatnika diljem svijeta čije je sjedište bilo u bogatoj zemlji Švicarskoj. Ekonomska snaga te tvrtke bila je barem deset puta jača od sveukupnog potencijala Sisačko-moslavačke Županije na čijem je čelu šarmantna županica Marina Lovrić-Merzel, obožavateljica 'lizinga'! Navedena švicarska tvrtka glede obrade svjetskog tržišta imala je svoje mahom ekonomski educirane prokuriste za svaku zemlju koji su obilazili kupce ali sa svojim privatnim automobilima. Naknada putnog troška bila je pokrivena takozvanom 'kilometražom' (aproksimativno izračunati trošak po kilometru vožnje)koja je pokrivala trošak goriva, servise i amortizaciju vozila tako da je svaki prokurist kroz najviše pet godina komotno mogao kupiti vlastiti, novi automobil točno propisanog ranga. Čak ni visokopozicionirani 'vicedirektori' te uistinu velike i bogate tvrtke nisu koristili 'službeno' nego vlastito vozilo a tek sami vrh hijerarhije, malobrojni direktori sektora mogli su koristiti taj veliki luksuz, takozvano službeno vozilo s vozačem-šoferom; zbog opravdanog prestiža. Radna mjesta 'zamjenika' ili 'savjetnika' nisu postojala, ta, radilo se o pametnim ljudima koji nisu bili budale pa savjetnike nisu trebali ni slušati za razliku od naše Merzelice, obožavateljice 'lizinga'! Svaki od beskorisnih savjetnika naše Marine prima mjesečnu naknadu-ekstra honorar od 5.000 kuna pa će u konačnici porezne obveznike u ionako siromašnoj Sisačko-moslavačkoj županiji savjetovanje ljudi koji uopće nisu kvalificirani za taj posao na kraju mandata koštati 5 milijuna kuna. Odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi nije propisana ovlast izvršnog tijela, gradonačelnika ili župana, za osnivanje radnih tijela, imenovanje članova tih tijela te imenovanje posebnih savjetnika. Prema tom Zakonu, radna tijela mogu osnivati predstavnička tijela-vijeća i skupštine, a ne (grado)načelnici i župani. Naime, propisano je da se za poslove iz samoupravnog djelokruga ustrojavaju upravni odjeli, u kojima rade službenici i namještenici. U praksi bi to značilo da gradonačelnik ili župan, primjerice, ne mogu imenovati savjetnika za školstvo ili gospodarstvo ako postoje, a većinom i postoje, upravni odjeli ustrojeni za ta područja. Zaključimo: Imenovanje i plaćanje savjetnika „kazneno je djelo zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju!“ Tko zna, možda je naša bolesno ambiciozna Merzelica ipak djelomice prolupala pa bi joj najbolje bilo svoj ured s brojnim savjetnicima i zamjenicima preseliti u nedaleki centar za psiho-rehabilitaciju u Popovači a 'svoj' sedmobrzinski AUDI ustupiti uskočkom šerifu Mladenu Bajiću za 'rentabilan' prijevoz brojnih lupeža u Remetinec! Za kraj, pa, u krajnjoj liniji nije kriva naša Marina, krivi su oni koji neće odnosno ne žele vidjeti njenu evidentnu zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju Županije u kojoj se grad Sisak godinama guši u nepodnošljivom smradu 'ničije' rafinerije i mnoštvu besposličara zbog triput bezuspješno prodavane 'Željeznarije' čiji se broj radnika istopio s nekadašnjih 15.000 na današnjih 140! E, ali naša Marina zato ima obraza danas kupiti luksuznog sedmobrzinca, 'jeftino na lizing', dok su njeni Siščani već poodavno 'popušili' svoj ionako jadni standard! damir kalafatić Izvornu vijest možete pogledati OVDJE