Fotelja je samo jedna

Ako su Predrag Matić i njegov ađutant Bojan Glavašević u ičemu uspjeli kao ministar i pomoćnik ministra, onda je to samo u jednome. Svima u Hrvatskoj su pokazali koliko je političare zaista briga za građane. Puste parole i poruke, nova pravednost, planovi 21, jamstvene kartice, nove hrvatske, druge republike i sve ostalo što se fino zapakirano prodaje raji da bi se došlo na vlast i brinulo za napaćeni narod, hametice je ustuknulo pred gotovo životinjskim instinktom za političko preživljavanje. Kad klimanje fotelja postane prejako, niti jedna riječ, niti jedna laž, niti jedan spin i nikakva propaganda nisu dovoljno prljave da se ne bi mogle iskoristiti u smjeru vraćanja stabilnosti istih fotelja. Sve što se ikada činilo neprikladnim i pretjeranim u cilju golog političkog preživljavanja sada je odjednom postalo prikladno i poželjno. U cilju spašavanja pozicija podobnih zapravo je preko noći postalo čak i politički korektno ratne vojne invalide u kolicima nazivati parazitima, šatorašima, ratnim profiterima, dnom, licemjerima, bagrom, lažnim invalidima, marginalcima, čergarima, uličarima, primitivcima i sličnim izrazima ljubavi koje nemilice prosipaju vatreni obožavatelji mobiliziranog dragovoljca Predraga Matića i 'onog koji ne mrzi' Glavaševića. I da ne bi bilo zabune, to ni u ludilu nije glas običnih građana, tu se isključivo radi o interesnim podupirateljima Kukuriku koalicije i predsjednika Josipovića, odnosno plaćenicima koji pišu po direktivi. Što je zapravo još gore, jer je to dokaz da je direktiva skrenula s partijskog kursa i da više nema nikakvih kriterija. Pa tako u spin-gerila marketingu mobilizirani vojnik postaje dragovoljac, a lažni invalid najljući borac protiv lažnih invalida. Ujedno poltron lažno oboljelog od PTSP-a postaje osoba koja razotkriva lažno oboljele od PTSP-a, a najgori mrzitelji postaju vatreni obožavatelji 'onog koji ne mrzi'.  Oni s opskrbninom od 800 kuna postaju profiteri, a oni s plaćom od 30.000 kuna patnici i mučenici. Oni u kolicima u šatoru zapravo uživaju i parazitiraju, a oni u grijanim kancelarijama i službenim audijima se žrtvuju. Ujedno oni koji ne mogu hodati postaju lažni invalidi, a oni koji igraju nogomet s Josipovićem pravi invalidi. Oni koji pomažu ljudima u kolicima su kriminalci, a oni koji lažiraju vlastiti ratni put, bolest i invalidnost su pravdoljubljive poštenjačine. U biti, posljednjih nekoliko dana kreiran je medijski i politički paralelni svemir koji savršeno podsjeća upravo na situaciju kakvu su 1991. kreirali mediji u Srbiji i KOS, u kojoj su hrvatski branitelji bili svirepe ustaše, fašisti, koljači, drogirani bojovnici, mrzitelji i rušitelji Jugoslavije, dok je JNA bila vojska bratstva i jedinstva svih naših naroda i narodnosti i svih ljudi dobre volje koji nikoga ne mrze. Čak su i medijske uloge identične. Isti oni koji su željno čekali svoju JNA da zgazi ustaše danas opet čekaju svoje da zgaze branitelje. Osim stanovite dvojice pijunčića koji su figurativno promijenili strane, na temelju osobnog iskustva, očito shvaćajući da nije dobro dva puta biti na strani slabijeg i dva puta loše proći. Uostalom, fotelja je samo jedna. Izvorni članak možete pogledati OVDJE