Operacija Skok 2 odvijala se od 4. do 11. lipnja 1995. godine, a nastavak je operacije Skok 1 (početkom travnja) te su i u ovoj akciji zajednički sudjelovale postrojbe HV-a i HVO-a. Akcijom je na prostoru jugozapadne BiH uspostavljen još povoljniji strateški položaj za nadolazeću operaciju Oluja.
Cilj operacije bio je razbiti neprijatelja na smjeru koji vodi prema Bosanskom Grahovu i staviti pod kontrolu dalekometnog topništva Bosansko Grahovo i Glamoč. Hrvatske snage koje su sudjelovale u ovoj akciji bile su: 4. gbr, 3/126. dp, 1. HGZ, 1. bojna 1. gbr HV, 264. izvidničko – diverzantska satnija Zbornog područja Split, 3. gbr HVO i SP MUP HR HB.
General o tijeku akcije
General Ante Gotovina treći dan ove akcije (na naslovnoj fotografiji pripadnici 264. izvidničko-diverzantske satnije Split) opisao je u svojoj knjizi „Napadni bojevi i operacije HV i HVO“ ovim riječima:
“Važno je reći kako neprijatelj tog dana još uvijek nije uspijevao srediti i ojačati svoju obranu smjerom Crni Lug – Bosansko Grahovo. Na drugoj strani 4. gbr nastavila je uređivati dostignutu crtu M. Orlovac – Ražnjevića glava – TT 1466 – Veliki bat, a 126. dp tijekom dana je nastavila utvrđivati svoju crtu obrane smjerom Rupe – Antića glava – Dražića dolac. Postrojbe 1. HGZ i 264. IDS ovladale su položajem Babin grad TT 1356, te su imale daljnju zadaću nastaviti napadaj i sljedećeg dana ovladati objektom Mali Šator TT 1607. Postrojbe 3. gbr HVO zadržale su se na V. Sniježnjači u blizini Talijanovog vrha.”
Spašavanje Bihaća
Operacijom su Glamoč i Bosansko Grahovo, kao i cesta koja ih povezuje, stavljeni pod kontrolu hrvatskog topništva. To je značajno oslabilo srpski pritisak na Bihać, čime je izbjegnuto da Bihaćki džep doživi sudbinu Srebrenice. Srpske snage bile su prisiljene povući se s tog bojišta i koncentrirati se na Glamoč i Grahovo. Oslobođeno je područje širine 30 km, a dubine 14 km – ukupne površine oko 450 četvornih kilometara.
Hrvatske postrojbe potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču. Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te dijelovima planine Šator. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč – Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.