Gotovina sve dalje od kandidature za Pantovčak, može li Kolinda Grabar Kitarović uopće biti ozbiljan (protu)kandidat Josipoviću?

23.12.2013. 08:27:16

1_204998

U političkim kuloarima posljednjih se mjeseci dosta govorilo o mogućnosti da se Gotovina politički angažira upravo zbog teške opće situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, jer bi jedino on mogao biti integracijski faktor koji bi duboko podijeljenu zemlju konačno pomirio i ujedinio. No, budući su ovlasti Predsjednika Republike u Hrvatskoj gotovo beznačajne, pitanje je što bi s Pantovčaka uopće mogao napraviti. To je šansa bivše ministrice vanjskih poslova kojoj nagodinu istječe mandat u NATO-u, ali njoj će za pobjedu nad Josipovićem trebati i nešto više od potpore najveće oporbene stranke.

Iako je do predsjedničkih izbora krajem 2014. ostalo relativno dosta vremena, u javnosti se sve češće špekulira hoće li sadašnji predsjednik Hrvatske Ivo Josipović uopće imati ozbiljniju konkurenciju za svoj drugi mandat. Naime, ni pokojni predsjednik Tuđman u devedesetima ni Mesić 2000-tih nisu imali problema osvojiti drugi mandat. Štoviše, obojica su lakše pobijedili na izborima 1995. i 2004. nego prvi put.

Kada se govori o tome tko bi se Josipoviću eventualno mogao suprotstaviti, spominje se nekoliko imena, no samo tri se u ovom trenutku čine ozbiljnim kandidatima za predsjedničku utrku s Josipovićem koji, je prema svim istraživanjima zadnjih godina bio uvjerljivo najpopularniji političar u Hrvatskoj.

Dakle "u igri" su uglavnom tri imena: general Ante Gotovina, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i Kolinda Grabar-Kitarović, bivša ministrica vanjskih poslova i hrvatska veleposlanica u SAD-u, te sadašnja pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za diplomaciju. Dok su prva dva kandidata nestranački ljudi, potonja je još uvijek stranački vezana uz najveću oporbenu stranku.

No, kako sada stvari stoje lako se može dogoditi da niti Gotovina ni Bandić uopće ne uđu u predsjedničku utrku sljedeće godine. Naime, bez obzira na nepodjeljene simpatije i želje velike većine Hrvata, Gotovina nakon oslobađajuće presude u Haagu se uglavnom (više-manje) uspješno distancirao od politike i političara. Doduše njegova povremena druženja s premijerom Milanovićem koja nisu naišla na pozitivan odjek u javnosti čini se više su posljedica njegovog bliskog odnosa s ministrom obrane Antom Kotromanovićem, nego nekog iskrenog prijateljstva s premijerom.

Iz svih Gotovininih dosadašnjih postupaka i izjava ne vidi se uopće želja za ulazak u politku, a najmanje predsjedničku utrku. Iako se nikad ne zna što se može prelomiti u određenom trenutku, za sada je izvjesnije kako Gotovina neće tako skoro svoju ribarsku fazu zamijeniti nekom odgovornijom i ozbiljnijom funkcijom.

U političkim kuloarima zadnjih se mjeseci dosta govorilo o mogućnosti da se Gotovina politički angažira upravo zbog teške opće situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, jer bi jedino on mogao biti integracijski faktor koji bi duboko podijeljenu zemlju konačno pomirio i ujedinio. No, budući su ovlasti Predsjednika Republike u Hrvatskoj gotovo beznačajne pitanje je što bi s Pantovčaka uopće mogao napraviti.

Zato kada se spominje Gotovina, u zadnje vrijeme više i češće ga se spominje u nekim drugim kombinacijama, primjerice kao vođu oporbe kojeg bi podržao mnogo veći politički krug, ali prije svega i građani kojima je već dosta kriza, svađa, umjetnih podjela, laži i bahatosti političkih "elita".

No, svi koji bi htjeli i poduprli njegov politički angažman moraju računati da on ne bi bio spreman na trule političke kompromise na kojima se temelji hrvatska politika zadnje desetljeće i pol.

Što se pak Milana Bandića tiče, nakon poraza od Josipovića prije četiri godine i lošeg rezultata na parlamentarnim izborima teško je vjerovati da bi si Bandić dozvolio još jedan poraz, posebice jer mu je pozicija u Zagrebu prilično sigurna za dulje vrijeme.

Zapravo čini se da će Kolinda Grabar-Kitarović biti jedini pravi Josipovićev protivnik, naravno ukoliko prihvati ponudu predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Iako je imala vrlo neugodna iskustva s Ivom Sanaderom, poznavajući njene velike ambicije, ona će sasvim sigurno ući u izbornu utrku, ali za pobjedu trebat će imati i nešto više od potpore najveće oporbene stranke. Ona mora zainteresirati i ostalo biračko tijelo posebice ono na desnici koja 15 godina nije uspjela iznjedriti kvalitetnog čovjeka.

No, Kolinda će također morati pobijediti i predrasude te uvjeriti glasače kako je došlo vrijeme za ženu na čelu države. Jedina koja je do sada uspjela doći na neku važniju funkciju u Hrvatskoj bila je Jadranka Kosor čija je karijera nakon samo dvije godine na čelu HDZ-a i Vlade prilično neslavno završila.

Franjo Tuđman bio je ličnost. Stipe Mesić je dvoličnost. Ivo Josipović je bezličnost. Tako glasi poznata dosjetka o tri predsjednika koje je Hrvatska imala od osamostaljenja. I u njoj ima nemalo istine. Nakon Tuđmana koji je imao velike zasluge u stvaranju neovisne države, Hrvatska je imala dva predsjednika bez stvarnih ovlasti. Obojica su funkciju predsjednika države zapravo shvatili kao put oko svijeta kojeg je Mesić obišao dva puta dok je Josipović još uvijek na prvom obilasku zemaljske kugle. Kakav je zapravo čovjek bio Stjepan Mesić više nije potrebno ni ponavljati. Osoba koja se početkom devedesetih hvalila kako su Hrvati u drugom Svjetskom ratu dva puta pobijedili – 10.travnja 1941. i 9. svibnja 1945. usput pjevajući "Juru i Bobnana" danas je počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca Hrvatske i doživotni bivši predsjednik sa svim privilegijama koje idu uz to.

Njegov nasljednik Ivo Josipović je kao predsjednički kandidat iznikao niotkuda da bi pobjedom nad Milanom Bandićem zasjeo na Pantovčak. I on "uživa" protokolarne obveze predstavljanja države, sudjeluje u sukreiranju vanjske politike (što god to značilo) i zapovjeda Oružanim snagama u miru, dijeli činove i odlikovanja. Upravo zbog činjenice da nema nikakvih izvršnih ovlasti on ni ne može biti odgovoran za katastrofalnu gospodarsku i socijalnu situaciju te opću besperspektivnost, bez obzira na njegove najave "nove pravednosti" koja je bila samo jeftina demagoška fraza na kojoj je osvojio izbore. Iz toga najvjerojatnije i proizlazi njegova velika popularnost među građanima koja se potvrđuje iz ankete u anketu.

U bipolarno politički podijeljenoj Hrvatskoj, narušenoj teškom gospodarskom i socijalnom krizom građani s pravom očekuju da će se pojaviti neka snažna osoba koja bi predstavljala novi put.

Takvu priliku kao što je izbor predsjednika RH u najvećoj oporbenoj stranci, nakon blamaže s Granićem 2000. godine, Jadrankom Kosor 2004. te Andrijom Hebrangom na zadnjim izborima 2009. zasigurno neće propustiti. Iako iz redova HDZ-a zasad nema službene potvrde Riječanka Kolinda Grabar-Kitarović nameće se kao jedino kvalitetno ime.

No, usprkos solidnim referencama navodno joj neki u samom vrhu HDZ-a nisu najskloniji jer smatraju kako ona ne može okupiti šire biračko tijelo na desnici. Pred HDZ-om je, očito važna odluka čiji će (ne)uspjeh odrediti dugoročnu orijentaciju stranke među biračima.

Tomislav Karamarko je ponudom Kolindi Grabar Kitarović da bude HDZ-ov kandidat za predsjednika Republike napravio svoj prvi i jedini pravi politički potez od trenutka kada je preuzeo stranku. Naime na posljednjim predsjedničkim izborima HDZ je imao čak tri kandidata koji su u prvom krugu zajedno osvojili vrlo dobrih tridesetak posto glasova, međutim drugi krug nisu vidjeli. Takvu blamažu si HDZ više ne smije dopustiti.

Jasno ponešto će trebati pitati i gospođu Grabar Kitarović, posebice zbog činjenice da je ona u vrlo dobrim odnosima s aktualnim vladarom Pantovčaka. A što hrvatski puk doista misli o njoj i kakvi su joj uopće izgledi za Pantovčak, tek će pokazati neka buduća istraživanja.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor: