Govor koji svakako trebate pročitati!

'Napravimo društvo u kojem nas više nikada ne će voditi najgori od nas na vlasti' Medij su prešutjeli govor predsjednika odbora za branitelje Grada Koprivnice Ivice Jurenca uz Dan branitelja Koprivnice, mi ga prenosimo u cijelosti: Poštovani roditelji, djeco, udovice i obitelji smrtno stradalih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, stradalnici, dragi naši generali, poštovani dužnosnici, zastupnici, predstavnici i izaslanici najviših državnih tijela vlasti i mjesne samouprave, vojske i policije, crkveni velikodostojnici, dragovoljci, branitelji i suborci, kolege ratni zapovjednici, Hrvatice i Hrvati; ali i vi - neprijatelji Hrvatske, Hrvata i hrvatstva, koji doista uporno pa i više nego ikad uspješno oduvijek radite svoj posao i vjerojatno vas i ovdje ima pod raznim krinkama... Danas obilježavamo obljetnicu mirnog preuzimanja koprivničke vojarne 1991. i Dan koprivničkih branitelja, o čemu su već govorili i govorit će drugi pa ću samo spomenuti da je svaka pobjeda bez bitke te bez razaranja i žrtava vrjednija od najbriljantnije vojno-redarstvene akcije ili operacije. O učešću Koprivnice i okolice (bilo da se radi o današnjem gradu, nekadašnjoj općini ili o cijeloj županiji) u obrambeno-oslobodilačkom ratu najrječitije govore imena smrtno stradalih i nestalih branitelja jer gotovo da nema bojišnice ni elitne postrojbe gdje nije bilo dragovoljaca i branitelja iz našeg grada i podravskog kraja koji je istodobno prihvaćao prognanike i izbjeglice te hranio, odijevao, obuvao i opremao hrvatsku vojsku i policiju - kao što sam rekao i na otkrivanju ovog Spomenika prije godinu dana. No i dalje nas, nažalost, na svim razinama vlasti dijelom vode u ono vrijeme navodno premladi, preobrazovani, prebogati, prelijepi, prepametni, prebolesni ili/i prevrijedni za ratovanje pa čak i oni koji su bili protiv hrvatske države i aktivno sudjelovali u oružanoj pobuni i agresiji te njihovi potomci, nasljednici i sljedbenici ili oni koji su okaljali svoje sudjelovanje u obrambeno-oslobodilačkom ratu ili nikada i nisu bili iskreni s njim u svezi te smo na taj način, kao pripadnici Oružanih snaga (koje su jedina sastavnica društva koja je odradila svoje zadaće i bila u stanju još i više), dobili rat, a izgubili mir - također moram ponoviti. Na začudan način još uvijek i više nego ikada često najgori među nama postaju najbolji, baš kao što su odavno dio politike, svih političkih stranaka i vlasti te gospodarstva planirano i ciljano preuzele elite bivšeg režima i partije, ali i kriminalni milje koji je je dijelom i služio službama tog režima. Ni ovime ovdje pred nama pak viđenim i zatečenim nikako ne možemo biti zadovoljni jer Spomenik hrvatskoj slobodi za branitelje iz Domovinskog rata još uvijek nije do kraja gotov i mjerodavni, ali i svi mi, se ne brinu dovoljno ni na odgovarajući način o njemu pa se više ne može govoriti ni o minimumu koji je Odbor za branitelje Gradskog vijeća u prošlom sazivu na početku postavio kao uvjete za njegovo otkrivanje. Toliko o tome koliko nam je doista svima stalo do nezaborava, sjećanja i istine; do vrijednosti koje naizgled zagovaramo i u koje se kunemo. Ponavljam: svima. I sve nas prozivam. Naši poginuli, umrli, ranjeni i oboljeli suborci i njihove obitelji osobno su doživjeli najgore ratne strahote i neka se one više nikada ne ponove, ali napravimo i društvo u kojem nas više nikada ne će voditi najgori od nas na vlasti, a posebice ne u policiji i u vojsci kojima smo pripadali te obranili i oslobodili okrnjenu hrvatsku državu i dio hrvatskih zemalja; jer ne bih ni sebe, a kamoli svoju djecu dao u ruke mnogih sadašnjih možebitnih ratnih vrhovnika i zapovjednika. Odgovornost je na svima nama i predugo smo šutjeli i ne djelovali, nakon što smo uspješno odradili ratne zadaće te potom dopustili lupežima da nam ukradu mladost, snove, živote i zdravlje te krčme i rasprodaju nam domovinu; a djecu i unuke nam opet tjeraju u inozemstvo. Nakon ovog mog tmurnog govora, nastojte ipak dostojno obilježiti ovaj dan družeći se međusobno i evocirajući uspomene na neke davne dane ponosa i slave - kako se to kaže tu i tamo i sve rjeđe.