Govor Rozalije Bartolić na braniteljskom skupu u Gospiću 18-og. listopada 2015. u organizaciji Zajednice branitelja HDZ-a „Gojko Šušak“, pod nazivom DOMOLJUBNA HRVATSKA.

Hvaljen Isus i Marija, poštovani suborci naših poginulih supruga i svi prisutni, Uzimam za pravo, obratiti vam se danas kao glas onih koji vam se ne mogu obratiti, glas vaših poginulih prijatelja i suboraca. Kada ste kao svjesni i odgovorni domoljubi stvorili i obranili Domovinu Hrvatsku, vjerovali ste da će biti po mjeri hrvatskog čovjeka, po zamisli vašoj i onih koji su za nju položili živote te na ponos svim budućim generacijama. Jedini ste u ovoj, kako kažu, „novijoj hrvatskoj povijesti,“ odradili svoju obavezu pošteno, ponosno i odgovorno, ali ste tada, uvjereni da je vaš posao time završen, predali tu na krvi novostvorenu državu pametnim i visokoobrazovanim ljudima koji u većini njenom stvaranju nisu doprinijeli niti pritom išta riskirali, dok je neki nisu niti željeli te već dvadeset godina u miru ruše ono što se vi stvarali oružjem. Krajnje je vrijeme da naučimo iz pogrešaka počinjenih u prošlosti. Krajnje je vrijeme za uklanjanje laži iz javnog života, medija i obrazovnog sustava jer dovoljno puta ponovljena laž, postaje istina. Zar zaista nemamo više niti toliko snage primorati politiku da provede kvalitetno istraživanje, koje će pokazati što to u sustavu skrbi o braniteljima i stradalnicima ne valja, kada je suicid prema nekim pokazateljima počinilo već preko 3000 branitelja i stradalnika, dok je preko 35 000 njih umrlo od 1995. godine u prosječnoj starosti od samo 51 godine? Zar to ne brine niti jednu politiku? Zamislite što bi se dogodilo da ugine 35 000 golubova na Trgu Bana Jelačića! Zar nedovoljno brine i nas same da bi na tome inzistirali i to zahtijevali, dok u isto vrijeme gotovo bez reakcije gledamo kako se iz državnog proračuna financiraju udruge i pojedinci koji sustavno rade protiv interesa hrvatskog naroda i države. Zar nemamo dovoljno snage inzistirati na poštivanju i onako lošeg Zakona, vezano za zapošljavanje djece poginulih, razvojačenih i vas još živih branitelja? Mnogo je djece, pa i visoko obrazovane, dok je njih 20 – tak bez oba roditelja. Djeca poginulih branitelja pri prijavljivanju na natječaje za zapošljavanje iz straha više ne žele upisivati status djeteta poginulog branitelja jer im je to postala otegotna, a ne olakotna okolnost. Ako to navedu, mijenjaju se uvjeti natječaja, uvode psihološke provjere kao da su iz disfunkcionalnih obitelji ili se čak u nekim već zabilježenim slučajevima natječaji i poništavaju. Za koga ste stvarali državu? Za dezertere, ratne profitere, političare i abolirane četnike od kojih su neki na vodećim funkcijama, ili za svoje potomke? Mnogi naši dosadašnji, a i sadašnji predstavnici, u sprezi sa svim dosadašnjim vlastima sudjelovali su u izradi Zakona i Pravilnika koji su direktno naštetili braniteljima, stradalnicima i njihovoj djeci. A zašto? Da bi dobili plaćeno mjesto u nekom od odbora ili da bi se na određeni način pogodovalo njima osobno ili uskoj skupini koju predstavljaju. Ti su predstavnici redovito instalirani od vlasti bez obzira na njihovu relevantnost, a ne voljom branitelja ili stradalnika. Zar ih se ne možemo odreći ako nam čine štetu? Za Judine škude prodaju naše interese, a mi to prepoznajemo. Nismo li tada i mi koji to ne sprječavamo, jednako krivi za našu sudbinu? Za osnivanje braniteljske ili stradalničke udruge nije uvjet da ste branitelj ili stradalnik jer to ničim ne morate dokazati. Zar nije sramota što se tome nikada nismo suprotstavili te smo tako sami uzrokovali inflaciju udruga i mrvljenje naše populacije, a sve to u političke svrhe! Zavadi pa vladaj. Nažalost, iz tog razloga sada postoje situacije gdje braniteljske ili stradalničke udruge vode dezerteri, osobe koje su izgubile status branitelja ili oni koji su pravomoćnim sudskim presudama kažnjavani za nanošenje moralne ili materijalne štete državi i narodu. Ili takozvani branitelji koji su osnivali i osnivaju razne udruge poput Dokumente Vesne Teršelič ili Veritasa Save Štrbca i dobivaju veliku potporu lokalnih i državnih institucija. Juda se moramo odreći, jer u suprotnom nemamo budućnosti. Vaši pokojni suborci ne bi prihvatili podjele među onima koji su zajedno u ratu bili spremni dati živote, a u miru se ne mogu složiti. Ne smijemo dopustiti stvaranje neke nove kaste braniteljskih predstavnika koje će kao relevantne stvoriti bilo koja politika. Niti onih o kojima nam ovisi sudbina, a dijele novac iz državnog proračuna samo onim odabranima. Njih moramo odabrati samo mi. One najhrabrije i najodlučnije među nama. Našu spremnost na promjene moramo pokazati ustrajnim inzistiranjem na donošenju novog Zakona ili podzakonskog akta koji će jasno i strogo regulirati tko to i pod kojim uvjetima može osnovati udrugu sa predznakom braniteljska ili stradalnička, jer sada vlada kaos koji odgovara svim politikama, a nama šteti. Samo tako, osigurat ćemo bolju budućnost i sebi koji već pomalo odlazimo ali što je mnogo bitnije našoj djeci i drugim naraštajima. Iza sebe ćemo samo tako ostaviti istinu. NEMOJ ME NIKAD ZANIJEKAT BRATE, NITI SE STIDJET OVE SVETE STIJENE. JA SAM UMRO ZA HRVATSKU I ZA TE, TI ŽIVI HRVATSKU I ŽIVI MENE! Poruka je to vaših poginulih suboraca i prijatelja, a naših supruga koju oni ne mogu izgovoriti, ali mi smo njihov glas. Ne zbog njih kojih više nema, već zbog istine i bolje budućnosti koju moramo ostaviti generacijama koje dolaze i kojima ostavljamo Domovinu za koju se stoljećima ginulo i za koju će se ginuti ako to ponovno bude potrebno. Bog vas blagoslovio! Za UUHBDR Grada Zagreba i zagrebačke županije Rozalija Bartolić, predsjednica