U recenziji iz 1941., Jorge Luis Borges*(1) nazvao je Građanina Kanea "metafizičkom*(2) detektivskom pričom" u kojoj je "... njegov predmet psihologijska i alegorijska istraga čovjekove unutrašnjosti, preko djela koje je napravio, riječi koje je izrekao, života koje je uništio ... ili oplemenio"

Orson Welles*(3) prikazuje fragmente života čovjeka, i poziva nas da ih spojimo i da ga rekonstruiramo.

SADRŽAJ:

Prve scene prikazuju blago koje Kane nagomilava; u jednoj od posljednjih, usamljena žena u raskoši, ali s patnjom u licu, sastavlja slagalicu na podu palače koja je u isto vrijeme "muzej."

Priča filma dijelom je nadahnuta likom i djelom glasovitog novinskog magnata W. R. Hearsta, oca tzv. ´žutog novinarstva´*(5) koji je zbog ovog filma, u kojem je prikazan izrazito negativno kao mizantrop i manipulator, Wellesa progonio tijekom čitave njegove karijere. 

ZANIMLJIVOST:

Godine 1942. od devet nominacija za Oscara nagrađena onim za najuspjeliji izvorni scenarij, fascinantna drama legendarnog glumca, scenarista i redatelja Orsona Wellesa uz titulu neosporno najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena zasluženo nosi i epitete jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u povijesti sedme umjetnosti. (C/B, 119')

U BBC-ovoj seriji dokumentaraca o Wellesovoj karijeri iz 1982., Welles je tvrdio mu je tijekom prvog tjedna prišao policajac i rekao mu: "Nemojte ići u svoj hotelsku sobu večeras; Hearst je podmetnuo neodjevenu ženu da se baci u vaše krilo kad uđete, što će poslikati fotograf. Hearst ih planira objaviti u svim svojim novinama." Welles je zahvalio čovjeku i ostao vani cijelu noć. Međutim, nije potvrđeno da li se to stvarno dogodilo. Welles je opisao i njegov jedini susret s Hearstom: u dizalu u zgradi u San Franciscu, gdje je film premijerno prikazan. Welles mu je ponudio besplatne karte, ali je tajkun odbio odgovoriti; Welles je kasnije izjavio da bi Charles Foster Kane vjerojatno prihvatio ponudu.

UMJESTO ZAKLJUČKA:

Čovjekov život ne možmo rezimirati u jednoj riječi. Dok skupljamo dijelove slagalice, shvaćamo da je "pupoljak" "dio koji nedostaje" u životu!