Vijesti

Haaški sud abolirao je Srbe: Šešelj je slobodan, a Srbijom upravljaju Dačić i Vučić

28. 11. 2017. 21:36

REZULTATI NAKON 23 GODINE Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTYS) izricanjem presude u predmetu Prlić i drugi okončat će s radom 24 godine nakon osnivanja, a njegovim gašenjem neriješene slučajeve preuzet će Mehanizam za međunarodne kaznene sudove, koji će između ostaloga voditi žalbene postupke za bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i nekadašnjeg zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića, čija je doživotna kazna među ostalim obilježila okončanje rada ovoga suda. Pravdu možda dočekaju i žrtve Vojislava Šešelja koji je u Haagu oslobođen odgovornosti za zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te protiv vojvođanskih Hrvata. Haški sud bio je prvi sud za ratne zločine kojega je UN osnovao nakon nurberškog i tokijskog procesa, na kojima su vođeni procesi za nacističke i japanske zločine u Drugom svjetskom ratu. Osnovalo ga je Vijeće sigurnosti UN-a u svibnju 1993. godine kao odgovor na masovne zločine na hrvatskom i bosanskohercegovačkom teritoriju početkom 90-ih. Ono što je široj javnosti manje poznato jest da je prvu optužnicu sud podigao protiv Dragana Nikolića, nekadašnjeg zapovjednika logora Sušica u istočnoj BiH. U svibnju 1996. godine započelo je prvo haško suđenje bosanskom Srbinu Dušku Tadiću koji je optužen za zločine počinjene 1992. godine u logoru Omarska, gdje su bile zatočene tisuće bosanskih muslimana i Hrvata. Prva pak presuda bila je protiv bosanskog Hrvata Dražena Erdemovića, koji je u redovima vojske RS sudjelovao u smaknućima nakon pada srebreničke enklave, a on je pak prvi u Haagu sam priznao krivnju za zločin. U konkretnim brojkama ICTY je u 24 godine optužio 161 osobu, a osuđeno je njih 84. Među oslobođenima su na sreću i hrvatski generali Gotovina, Markač i Čermak, ali i bosanski Hrvati Zoran i Mirjan Kupreškić te Vlatko Kupreškić i Dragan Papić. Na slobodi su i zapovjednici Armije Bosne i Hercegovine, Naser Oriž i Sefer Halilović, ali i sadašnji kosovski premijer Ramush Haradinaj. Haški sud slobodnim je proglasio i nekadašnjeg načelnika generalštaba vojske Jugoslavije, Momčila Perišića. Protiv čak 20 osoba povučene su optužnice, a protiv njih 17 postupak je obustavljen jer su umri tijekom ili prije postupka. Optužnice protiv 13 osoba proslijeđene su domaćem pravosuđu na postupanje. Uz Mladića koji je prošli tjedan osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog zločina počinjenih u Srebrenici, jednako su kažnjeni i zapovjednici vojske bosanskih Srba Zdravko Tolimir i Vujadin Popović te Ljubiša Beara. General u vojsci bosanskih Srba Stanislav Galić također je osuđen na doživotnu kaznu zbog dugogodišnjeg teroriziranja u Sarajevu, dok je Milan Lukić osuđen zbog zločina u Višegradu. No, ono što posebno bode u oči skromne su kazne istaknutim predstavnicima srpske vlasti poput primjerice nekadašnje predsjednice RS-a Biljane Plavšić koja je osuđena na svega 11 godina zatvora zbog progona nesrpskog stanovništva u BiH, te je danas slobodna žena. I vođa pobunjenih hrvatskih Srba dobio je 13 godine za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj, dok je admiral Miodrag Jokić za napade na Dubrovnik dobio svega sedam godina zatvora. Slično je prošla i ekipa koja je masakrirala Vukovar. General JNA Mile Mrkšić osuđen je na 20, a Šljivančanin na deset godina zatvora dok je Radić oslobođen. Za progon i druge zločine nad Hrvatima Martić je osuđen na 35 godina zatvora, a zbog smrti kaznu nisu dočekali Milošević i Hadžić. Presudom Mladiću sud u Haagu tek je jednim dijelom opravdao svoje postojanje. Premda je Balkanski koljač osuđen za genocid u Srebrenici, nije mu se uopće niti sudilo za zločine počinjene na hrvatskom tlu. I prvostupanjska presuda bosanskohercegovačkoj šestorci predmet je polemika te dovodi do propitkivanja nepristranosti toga suda. Naime, u čitanju tadašnje presude francuski sudac koji je ujedno presjedao Vijećem Jean-Claude Antonetti poručio je kako su prihvatili tezu da je postojao udruženi zločinački pothvat kojemu je krajnji cilj bila uspostava hrvatskog entiteta, djelomično u granicama BiH iz 1939. godine, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Vijeće je konstatiralo i da je bilo koordinacije između vodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika te zajednice Matu Bobana te pokojnog predsjednika Tuđmana. Ocijenili su i da je za ostvarivanje konačnog cilja, odnosno uspostavu hrvatskog entiteta nužno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritoriju za koji se kazivalo da pripada Herceg-Bosni. Zgodno je znati kako je isti sudac predsjedao sudskim Vijećem onda kada je oslobođen četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Njegovo tumačenje presude u najmanju je ruku apsurdno. Kako je rekao, pozivanje na ubojstvo Hrvata i muslimana nije bilo huškanje, niti je za cilj imalo počinjenje zločina, već je to bilo u cilju dizanja morala. Jednako tako, plan za stvaranje Velike Srbije prema riječima francuskog suda legitiman je politički, a ne zločinački cilj. Kada se sve zbroji i oduzme, Haaški sud nije učinio previše za mir na ovim prostorima, jer i danas se na ovom krvlju zalivenom tlu vode rasprave o potencijalnom ratu. Za mnoge Srbe general Mladić je heroj, a genocida u Srebrenici po njima nije bilo. Slična je priča i o Vukovaru, Škabrnji, Kninu. Istodobno, dok srpska strana negira zločine, državu im vode Miloševićevi učenici Vučić i Dačić šaljući poruke iz kojih se jasno vidi da se tako skoro nećemo pomiriti.

#Vojislav Šešelj #Aleksandar Vučić #abolicija #Ivica Dačić #Haški sud #Međunarodni kazneni sud #ICTYS