„Prema podacima koje je Ustavni sud dobio od nadležnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, iako je Odluka o moratoriju na hrvatsku povijest formalno prestala važiti, nastavljena je njezina de facto primjena, tako da su nastavnici na području ’hrvatskog Podunavlja’ nastavili raditi prema ’vlastitom’ programu koji su sastavili i predali u svojim školama, pri čemu su se pojedini i dalje pridržavali moratorija, a pojedini su selektivno obrađivali i najnoviju hrvatsku povijest“.
(Ustavni sud Republike Hrvatske,
odluka Broj: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014.)
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
- sc. Miroslav ŠEPAROVIĆ, predsjednik
Poštovani,
Polazeći od poznata stekliškog načela: kako – naspram „iz tuđe” – svaka, pa tako i HRVATSKA NACIJA (u koju, kao politički subjekt, ulaze i narodne manjine) ima pravo pisati povijest „iz vlastite glave“ – tragom pobude Koordinacije Udruga Branitelja Zagreb (BASTION VUKOVAR), HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI U DIJASPORI (HAZUD) objavljuje
OTVORENO PISMO
crimen non faciendi – (no)pasaran
- Glede zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma, što je podnijela Građanska inicijativa "Stožer za obranu hrvatskog Vukovara", USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE u svojoj Odluci – uz ino – potvrđuje točnost nekih, više nego alarmantnih tvrdnji podnositelja.
- Naime, „u vrijeme mirne reintegracije 'hrvatskog Podunavlja' (1996. - 1998.), Republika Hrvatska je pristala na petogodišnji moratorij [1998.-2003.] o učenju najnovije hrvatske povijesti u školama na srpskom jeziku, pridonoseći tako integraciji srpske nacionalne manjine u hrvatsko društvo”.
- Međutim, u istoj je Odluci potvrđeno: kako, uz paralelni (separatni) školski sustav – naime, zabacujući "nacionalno", promiče se "većinsko" i "manjinsko školstvo" – VLADA nije opozvala spomenuti moratorij (v. moto), koji se tako proteže sve do današnjih dana, tj. petnaest godina kasnije.
- In concreto: „Naša [srpska – op. a.] deca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo naše udžbenike i izučavamo noviju istoriju na naš način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o 'domovinskom ratu' jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“ (Vojislav STANIMIROVIĆ). Sapienti sat!
- Kao cijena „mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja“, na djelu je tzv. khuenovski model („država u državi“ – “narod u narodu“), poznat kao velikosrpski projekt „Srbi kao ključ“ (NATIO SERBICA CLAVIS), što ga je autorizirao Milorad PUPOVAC (1993.), inače, velikodušno prepoznat kao „ubojiti spoj politike i lingvistike“ (Branimir POFUK).
- S tim u svezi – obilježen, kao notorni „zločinac za pisaćim stolom“ – PUPOVAC je zaglavni kamen (o)pozicijske koruptivno-klijentističke nomenklature koja, u ime ino– i tuzemnih centara moći, priječi završnu etapu nacionalno-političke integracije (NATIO CROATICA CLAVIS).
- S obzirom na to – kao supremacijski „jamac poštovanja i primjene našeg Ustava“ (Jasna OMEJAC) – USTAVNI SUD je dužan (vidi: USTAVNI ZAKON O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE, članak 105, stav 1), što prešnije, upozoriti VLADU na spomenuti, više nego alarmantni „zločin propusta“ (crimen non faciendi).
- Ukratko: riječ je o višegodišnjem derogiranju USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE i saborske DEKLARACIJE O DOMOVINSKOM RATU (2000.), čime se, uz očigledni „konstitucijski kaos“ (Ivan PADJEN), potirući nacionalno-državni suverenitet, dramatično destabilizira hrvatska nacija i društvo.
- Sve u svemu, postavlja se pitanje: može li – usprkos spomenute (o)pozicijske koruptivno-klijentističke nomenklature (ista je nacionalno i društveno biće dovela na rub moralno-društvena i gospodarsko-demografskog ponora), kojega je „dogovorno“ birala – USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE zabaciti (i) svoj očigledni „zločin propusta“?
- U svakom slučaju, neovisno o odgovoru (periculum in mora) – valja stekliški ponavljati – došlo je vrijeme da – onkraj „iz tuđe“, hrvatski narod (uskoro i politički narod, tj. NACIJA) može pisati pisati povijest „iz vlastite glave“. Ni manje, ni više!
- U tom će tada osloboditeljskom ozračju (posebice protežnom referendumskom pobudom NACIJA ODLUČUJE) – naime, „nacija je svakodnevni plebiscit“ (Ernest RENAN) – stekliški kazano, „ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali“ (Ante STARČEVIĆ, 1867.).
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.