HČSP: Ova vlast se mora što prije srušiti

Najavljuje se monetizacija (pretvorba duga) autocesta i davanje u koncesiju na 50 godina. Tako bi se ceste koje smo mi platili 5,5 milijardi, dale za 3 milijarde eura. Vlada jedino ne zna objasniti, kako bi se koncesionaru to isplatilo kroz naplatu cestarine, a nama se ne isplati naša gotova cesta. Kada je prošle godine u travnju, ova antihrvatska, antidemokratska, boljševičko-komunistička, voluntaristička i dobrim dijelom velikosrpska vlast, predvođena infantilnim premijerom Milanovićem, svim svojim „resursima“ oplela po Hrvatskoj čistoj stranci prava, proglasivši nas fašistima i zabranivši naše javne skupove, nitko nije imao hrabrosti stati na našu stranu, nego su podržali tu nedemokratsku odluku vlasti. Uz jednu časnu iznimku, velečasnog Ivana Miklenića koji se u Glasu koncila, očitovao u obranu slobode i demokracije te prava na javnu riječ. S tako „svjesnom i hrabrom“ javnom scenom, ova vlast može bezbrižno trančirati našu  Domovinu i pod krinkom demokracije uvoditi diktaturu, što je sada na djelu. Promjenom Poslovnika Hrvatskog sabora, sva vlast je i formalno prebačena na drugu stranu Markova trga, uveden je, dakako protuustavno, kancelarski sustav. Ovo malo nadležnosti što je Saboru ostalo, ograničeno je Unijom, a zakoni koji se donose ionako samo jačaju moć izvršne vlasti, kako kancelara, tako i pojedinih ministara. Milanovićeva klika nije glupa, ona je potpuno svjesna otpora koji se mora formirati zbog njihove takve  antihrvatske rabote, ali oni si ne mogu pomoći, njihov boljševički mentalni sklop je jači od njihove racionalnosti. Njihovo „domoljublje“ se svodi na očuvanje fotelja, naplatu sinekura, oni bi najradije da Hrvatske nema, ali graničnik njihove „ljubavi“ je jedino spoznaja, da ako nema Hrvatske onda nema vlasti, nema fotelja i to nas za sada održava na životu. Iz Hrvatske i Hrvata treba izmusti i zadnji atom, iscijediti zadnju kunu i zadnju imovinu. To u ime partije uspješno provodi Slavko Linić, prema kojemu je turski harač lemozina koja se daje na Svetoj  misi. Osim što se žestoko i beskrupulozno nameračio na sve ljude koji imaju i kunu viška, on gramzljivošću nezasitnog okupatora nastoji rasprodati ostatke ostataka hrvatske imovine. Tako je već mjesecima u opticaju prodaja uspješnoga Croatia osiguranja, i stabilne Hrvatske poštanske banke, jedinih financijskih sustava koji su još u rukama Hrvatske. Najavljuje se monetizacija (pretvorba duga) autocesta i davanje u koncesiju na 50 godina. Tako bi se ceste koje smo mi platili 5,5 milijardi, dale za 3 milijarde eura. Vlada jedino ne zna objasniti, kako bi se koncesionaru to isplatilo kroz naplatu cestarine, a nama se ne isplati naša gotova cesta. Jedino objašnjenje koje Linić nudi, jest to da te ceste nitko ne može odnijeti iz Hrvatske, tu je u pravu.  Jedino što se može odnijeti, kao i u slučaju ostalih rasprodanih gospodarskih i financijskih sustava, jest ogromna dobit. Nama bi nakon 50 godina ostale ceste, ali u kakvom stanju. Sve su ovo dokazi da vlast nema nikakvoga plana u svezi izlaska iz krize, nego nas gura u nepovrat. Oni se očito drže maksime svojih partijskih drugova, te jedan od njih još u socijalizmu izjavi; drugovi, nalazimo se na rubu ponora, ali smo spremni hrabro učiniti sljedeći korak. Ovdje se razbija i ona silna EU magla kojom su nas obavijali sve dok nismo ušli u Uniju. Odjednom jaganjci utihnuše, nema više fenomenalnih EU fondova, dadeš jedan dobiješ tri, kako je slavodobitno gukala Jadranka Kosor, kada je potpisivala Pristupni ugovor napisan na engleskom. Hoćemo li mi kod zdravih očiju čekati da nas totalno unište ? Ako to uradimo, onda smo suučesnici narodne pljačke i propasti, onda i mi držimo ljestve i vreće lopovima i izrodima koji nam kradu Domovinu. Dižimo se na noge, skupljajmo glave, Milanović je taj koji će nas ujediniti možda i jače nego Slobodan Milošević. Jesen je daleko, na vrućini se gvožđe kuje.