Predsjednik HDZ-a za Australiju i Novi Zeland tada je bio dr. Konstantin Bosnić iz Sydneya, koji prije učlanjenja u HDZ nije nikada bio aktivan član hrvatske državotvorne zajednice u Sydneyu. Prema tablici koju je Fabijan Lovoković objavio u svojoj knjizi, HDZ u Australiji i Novom Zelandu prikupio je od osnutka 1989. do veljače 1993. sveukupno 21.601.855,90 australskih dolara

Napisao: Antun Babić

Dva dana nakon nastupa u emisiji Šahovnica dobio sam obavijest da mi je višedesetljetni urednik hrvatskog tjednika Spremnost iz Sydneya i član Hrvatsko-australskog društva Fabijan Lovoković poslao primjerak svoje druge knjige¹, naslovljene U POMOĆ HRVATSKOJ – nakon 46 godina put u Domovinu početkom rata 1991.

U predgovoru te knjige dr. Mladen Ibler, veleposlanik Republike Hrvatske u Australiji od 1999. do 2005., između ostalog je napisao:

“U knjizi U pomoć Hrvatskoj – nakon 46 godina put u Domovinu početkom rata 1991., autor opisuje svoje susrete, razgovore i dojmove iz domovine u jednom kratkom razdoblju od 7. do 17. rujna 1991…. U knjizi se opisuje organiziranje australskog Humanitarnog fonda za spas Hrvatske i aktivnosti u svezi toga. U domovini je slabo poznato da su 1991. hrvatski iseljenici diljem Australije samo za tri tjedna uspjeli sakupiti 1.750.000 australskih dolara pomoći Hrvatskoj…. Lovokovićeva knjiga …. prikazuje jedan fragment događaja iz najtežih trenutaka hrvatske povijesti i opisan od hrvatskog iseljenika i domoljuba u Australiji. Treba je pročitati”.

Ček na 800 tisuća DEM

Da, u cijelosti se slažem s dr. Iblerom: tu knjigu treba pročitati. Riječ je o dosad najkonkretnijim podacima o tomu koliko su novca za pomoć Hrvatskoj sakupili Hrvati u Australiji i što su sve hrvatski iseljenici u Australiji poduzimali od 1989. do 1992. da bi pomogli u obrani i međunarodnom priznanju nove hrvatske države. Najveći dio knjige Lovoković je posvetio boravku u Hrvatskoj od 7. do 17. rujna 1991. Bio je to njegov prvi dolazak u Hrvatsku nakon bijega u Austriji u svibnju 1945. godine.

Tijekom svog boravka u Zagrebu, Lovoković je zajedno s Nikolom Babićem iz Melbournea, u mojoj organizaciji, 11. rujna 1991. uručio ček od 800.000 DEM predsjedniku Hrvatskog sabora dr. Žarku Domljanu i ministru unutarnjih poslova Ivanu Vekiću.

100 milijuna dolara

U svojoj knjizi Fabijan Lovoković, koji je bio i dugogodišnji visoki dužnosnik Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Australiji, opisuje kako je nastao Humanitarni fond za spas Hrvatske, koji su osnovali predstavnici svih hrvatskih državotvornih društava i domovinskih političkih stranaka u australskoj državi Viktoriji, sa sjedištem u Melbourneu i Geelongu. Nakon poziva za pomoć iz Hrvatske, ideja za osnivanje tog Fonda rođena je u krugu članova i vodstva HOP-a. Akciju su u početku vodili poznati hrvatski poduzetnici Nikola Babić, Branko Klarica i Jozo Pavlović. Na sastanku u Melbourneu odlučeno je da se akcija proširi na čitavu Australiju, a cilj je bio sakupiti 100 milijuna dolara.

Iako se iz knjige to ne vidi dovoljno, i ja sam u Zagrebu osobno bio uključen u ovu inicijativu. To se zbivalo u vremenu mojeg prelaska krajem srpnja i početkom kolovoza 1991. s dužnosti tajnika Hrvatske matice iseljenika na dužnost savjetnika za medije u Uredu predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Fabijan Lovoković opisuje kako je, prema objavljenim faksimilima pisama tadašnjeg tajnika HDZ-a za Australiju Rade Čikeša, ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Borisa Marune, pomoćnika predstojnika Ureda Predsjednika Roberta Travaša, predsjedatelja Inicijativnog odbora Joze Pavlovića i ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, već nakon nekoliko dana HDZ donio odluku “kako ta stranka u Australiji i Novom Zelandu neće sudjelovati u inicijativi za sakupljanje 100 milijuna dolara pomoći Hrvatskoj”. Sva ta pisma objavljena su u Lovokovićevoj knjizi. U pismu od 7. kolovoza 1991. ograncima HDZ-a u Australiji i Novom Zelandu tajnik Koordinacijskog odbora Rade Čikeš iznosi da mu je u svezi s tom inicijativom u navodnom usmenom razgovoru tadašnji ministar iseljeništva Gojko Šušak rekao sljedeće:

“Ministar će poslati pismo sutra i mi ćemo vam ga odmah poslati, ali mi je usmeno rekao da postoji samo jedan Hrvatski Nacionalni Fond i to onaj u Austriji sa kojim se služimo stalno. Ministar mi je isto tako rekao da se i u drugim Hrvatskim sredinama pojavljuju neki emisari s nekakvim faxovima, a to je očito provokacija da se razbije uspješno djelovanje kako HDZ-a tako i drugih Hrvata koji pomažu oko pomoći za Hrvatsku. On nezna tko stoji iza ovog zadnjeg pokušaja razbijanja Hrvata, ali sumnja se na K.O.S. ili na jednu stranu obavještajnu službu….”

Taj dopis označio je i kraj inicijative da se kroz zajedništvo cijele hrvatske zajednice u Australiji sakupi 100 milijuna dolara pomoći za Hrvatsku. Predsjednik HDZ-a za Australiju i Novi Zeland tada je bio dr. Konstantin Bosnić iz Sydneya, koji prije učlanjenja u HDZ nije nikada bio aktivan član hrvatske državotvorne zajednice u Sydneyu. Prema tablici koju je Fabijan Lovoković objavio u svojoj knjizi, HDZ u Australiji i Novom Zelandu prikupio je od osnutka 1989. do veljače 1993. sveukupno 21.601.855,90 australskih dolara.

Naputak ministra Šuška

Tadašnji ministar iseljeništva Gojko Šušak, povratnik iz Kanade, uopće nije poznavao hrvatsku zajednicu u Australiji, niti su Hrvati u Australiji prije njegova povratka u Hrvatsku 1990. znali za njega. Stoga se danas može samo tumačiti da je dobio pogrešne informacije od vodećih članova HDZ-a u Australiji. Gojko Šušak, kasnije ratni ministar obrane, umro je 1998. godine pa nam ne može ni potvrditi ni opovrgnuti tvrdnje iznesene u pismu ograncima HDZ-a u Australiji i Novom Zelandu, koje je 7. kolovoza 1991. godine uputio tadašnji tajnik HDZ-a Rade Čikeš iz Sydneya. Inače, važno je napomenuti kako je u ratnim godinama Rade Čikeš osobno pružio veliku materijalnu pomoć Hrvatskoj, a naročito kad se radilo o žurnoj nabavi informatičke opreme za Ministarstvo vanjskih poslova 1992. godine. Zbog pune istine i časti Gojka Šuška, Rade Čikeš, koji živi u Sydneyu, trebao bi se javno očitovati o pismu u kojem je “prenoseći naputak” ministra Šuška bačena velika sumnja na ljude koji su u Australiji pokrenuli Humanitarni fond za spas Hrvatske u želji da se prikupi 100 milijuna dolara pomoći za obranu Hrvatske. Zbog naputka u tom pismu zaustavljena je ova vrlo ambiciozna i tada sasvim ostvariva inicijativa za pomoć Hrvatskoj. Danas se može slobodno postaviti pitanje je li iza zaustavljanja te inicijative stajala Udba ili se pak radilo o tradicionalnom hrvatskom jalu? Kako god bilo, taj bi slučaj svakako trebalo istražiti i pokušati doznati punu istinu.

Kao dokaz o tome u kojoj sam mjeri u početku bio uključen u spomenutu inicijativu prikupljanja pomoći, a mjesec dana kasnije i u predaju čeka od 800.000 DEM predsjedniku Hrvatskog sabora dr. Žarku Domljanu i ministru Ivanu Vekiću, putem mojih savjeta državnom vrhu da podrži tu inicijativu, objavljujem svoje interno pismo od 4. kolovoza 1991. predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, čiji sam u to vrijeme bio savjetnik i glasnogovornik, kao i faksimile pisma Fabijana Lovokovića meni 2. rujna 1991., kao i njegovo pismo ministru vanjskih poslova dr. Mati Graniću od 22. prosinca 1993.

Pismo predsjedniku Tuđmanu

“Poštovani gospodine Predsjedniče,

Hrvati australske države Viktorije danas su održali u Melbourneu velike demonstracije na kojima je bilo oko 15.000 ljudi.

Istodobno u Melbourneu je osnovan Inicijativni odbor vijeća hrvatskog nacionalnog spasa. U odboru se nalaze pojedinci i društva koja nisu u sastavu tamošnjih ogranaka HDZ-a, ali se radi i o društvima koja su do sada pomagala, moralno i materijalno, novu demokratsku vlast u Hrvatskoj.

Cilj tog odbora je sakupiti sto (100) milijuna dolara za pomoć Hrvatskoj. Na današnjem sastanku sakupljeno je blizu pola milijuna dolara. Ti isti ljudi pokrenuli su konkretnu inicijativu i za nabavku obrambenih sredstava. Imaju veze s nekoliko zemalja.

Odbor traži od našeg Ureda PUNOMOĆ da mogu sakupljati sredstva za «prehranu izbjeglica”.

Radi se o ljudima koji su nedavno donijeli 170.000 dolara.

Ante Babić

4. kolovoza 1991.”

Zahvaljujući ovom mojem pismu predsjedniku Tuđmanu, pomoćnik predstojnika Ureda Predsjednika Robert Travaš pismeno je odgovorio g. Jozi Pavloviću 9. kolovoza 1991. Kopija pisma objavljena je u knjizi Fabijana Lovokovića.

U zaključku želim istaknuti da koliko god ima prijepora i nejasnoća vezanih uz djelovanje jugoslavenskih tajnih službi u SR Hrvatskoj u vrijeme komunizma od 1945. do 1990., jednako je potrebno rasvijetliti i neosporno djelovanje Udbe u redovima hrvatskih političkih organizacija u iseljeništvu, pa i u ograncima HDZ-a. Inače ne bi došlo do zaustavljanja, a možda i sabotiranja, vrlo dobronamjerne inicijative državotvornih Hrvata i velikih poduzetnika u Melbourneu Nikole Babića i Branka Klarice, te Joze Pavlovića u Geelongu da se za pomoć Hrvatskoj prikupi tada spasonosnih 100 milijuna dolara. O djelovanju Udbe i njezinih provokatora u hrvatskim zajednicama diljem svijeta u zadnje vrijeme svoje zapise u javnost daje i Američka obavještajna agencija – CIA. Treba svakako poraditi na tomu da se i u Hrvatskoj obznani tko su osobe koje su u iseljeništvu radile taj prljav posao za Udbu. Na neke od njih u svojoj knjizi Domovina i špijuni ukazao je i najzloglasniji hrvatski udbaš poslije Drugog svjetskog rata Josip Manolić². Sada to trebaju dokazati i stručna istraživanja Udbinih dosjea.

Na rad i nemjerljiv doprinos hrvatske zajednice u Australiji, a posebice hrvatskih emigrantskih političkih organizacija, u početku u borbi za identitet Hrvata na tom kontinentu, a kasnije i u širenju ideje na pravo hrvatskog naroda na svoju samostalnu i demokratsku državu, naročito ću se osvrnuti u svojoj knjizi, koja bi trebala biti objavljena za nekoliko mjeseci. T