HDZ-a se nalazi na presudnoj prekretnici. Nerazumnom i nelogičnom politikom rušenja vlastite Vlade u cilju spašavanja „vojnika Karamarka“ doveli su se u situaciju očekivanog izbornog poraza na rujanskim prijevremenim parlamentarnim izborima.

Tomislav Karamarko je dao ostavku uz obrazloženje da nije uspio u pokušaju „preslagivanja“ Vlade, ostali iz užeg vodstva stranke to nisu učinili, a jednoglasno su podržavali Karamarka u nerazumnom pothvatu rušenje vlastite Vlade i unaprijed nemoguće misije i namjere „preslagivanja“ Vlade. Budući novi predsjednik HDZ-a, ma tko to bio, treba shvatiti da je HDZ-a na presudnoj prekretnici te mora provesti  učinkoviti radikalne rezove i zahvaliti se većini Sanaderovih, Kosoričinih i Karmarkovih  “akvizicija” odnosno kadrova ulizica. Novi predsjednik treba žurno uvjeriti potencijalne birače, birače koje su nekad glasovali za HDZ, da stranka provodi korjenite i bitne promjene nabolje. Treba proširiti intelektualnu bazu stranke sposobnim, stručnim i domoljubnim osobama koje će učinkovito zamijeniti Sanaderove, Kosoričine i Karmarkove kadrove koje su dovele HDZ-u u sadašnje stanje i situaciju i koji će svoje domoljublje pokazivati djelima. Tko su ti novi ljudi? Naprosto, osobe koje misle svojom glavom, koje su ostvarile karijeru izvan politike, kvalitetne, nepotrošene i u očima javnosti nekorumpirane. Također je nužno žurno rješavati slijedeće probleme u djelovanju i funkcioniranju stranke. Temeljni problem HDZ-a i velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast. Etička razina uzroka krize proistječe iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka. Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost. Političke stranke imaju nizak ugled u javnosti i zbog činjenice da nisu iskazale dovoljno odlučnosti i političke volje da razriješe najvažnije temeljne probleme hrvatskog društva zbog kojih se ono razvija daleko sporije nego bi trebalo i moglo. Jedan od razloga za takvo stanje je i unutarnja oligarhijski postavljena struktura političkih stranaka koja uporno održava političku elitu upitnih moralnih i stručnih kvaliteta što za posljedicu ima slabljenje identifikacije birača i njihovo nepovjerenje u političke stranke, te tzv. volatilnost, tj. promjenjivost glasačkog opredjeljenja birača. Bez ovih korjenitih promjena HDZ-u slijedi izgledan rujanski izborni poraz, uz njih poraz će biti bitno ublažen, a s novim ljudima na listama sve je moguće. Ne treba zaboraviti da narod nije zaboravio da je Vlada Zorana Milanovića bila nesposobna i nestručna Vlada koja je produbila ideološke podjele.