HEROJIMA METAK, A IZDAJNIČKOJ KUGI IMETAK! 1.dio

Pismo dida Vidurine u slavu heroja Ećimovića.. A sunce im j... pa ovo je zločin, veleizdaja, pa ovo je za nepovirovati, ovako zabiti nož u srce svoga naroda i Domovine, škrguće dragovoljac Jure. Dok smo mi ginuli i trunuli u rovovima, smrzavali se i trpili kiše granata i metaka oni su trpali u svoje izdajničke džepove škude Jude Iškariotskog, zadnje im to bilo, neutješno kune Jure da je i sam did iziša na dvor bojeći se da se nije što dogodilo. - Ma šta je Jure moj, šta je bilo, zabrinuto će did. - A dide moj, jad i nevolja ljuta, eto šta je, vrti glavom dragovoljac Jure. Evo čitam na našoj Stini hrvatskih pradidova niki popis naše kukavne elite koja na računu nike RBA Zadruge u Austriji ima priko pola milijarde eura, a ima ih na tom crnom popisu 186 s glave na glavu iz našeg javnog života sa po milijun do 12 milijuna, koliko ima Mesićeva kćer! A tu si ti mnogi iz SDP-a i HDZ-a kao i iz drugih stranaka, te saborski zastupnici, suci, odvjetnici, trgovci, a tu ti je i bivši pravaš Đapić, pa sve od one partizanke pipl mast trast as Ingrid, Antunović, Arlovića, Baraća, Barišića, Luke Bebića, Tomislava Dragičevića, Hebranga, Glavaša, Prkačina, Domljana, Pavla Gažia, Heraka, Hanžekovića, Tomislava Jakića, Jarnjaka, Ježića, Enise Karamarko, Katičića, Košutića, Kruljca, Kuljiša, Kutle, Laušića, Bude Lončara, Lučina, Manolića, Obersnela, Omerbašića, Saše Perkovića, Dijane Pleštine, Pašalića, Picule, Porgesa, Prke, Prlića, Milorada, Sanaderovih, Šterna, Štroka, Antuna Vrdoljaka, Severine i vrag bi ga znao koga sve ne, lupa šakom o stol dragovoljac Jure. - Ma Jure moj, šta govoriš, pa je li to istina, da nije nika podvala, ne viruje did vlastitim ušima. - Tko će ga znati dide, jedni kažu da je, drugi da nije, da je krivotvorina, ma samo niki demanitraju, a većina se ušutila, ali se meni nakon ovoga sve privrnulo, dide moj, pa očito je istinita ona „nekom metak nekom imetak“. Samo, sada mi je jasnije zašto s nama i dan danas vlada UDBA, zašto smo u rukama dice komunističkog ološa, zašto smo se izborili samo za kiflu od Hrvatske, zašto smo mi izvisili ovdi u Bosni i Hercegovini, zašto su otpisani Hrvati u Vojvodini, Zemunu i Lipoj Boki, zašto nemamo ni jednih desnih novina u našoj Hrvatskoj, zašto se blati sve što pokazuje veličinu hrvatskog naroda, zašto se blati naša slavna povist, zašto se pljuje po našim svetim žrtvama, zašto zatvaramo svoje osloboditelje, zašto se veliča krvolok tito, zašto se demonizira NDH, zašto se pljuje po svetom pozdravu Za dom spremni, zašto je razoreno pravaštvo, zašto su pobijeni hrvatski vitezovi, Pavlović, Barešić, Paradžik, Kraljević, zašto se ubi' Zvonko poslin tolikih godina robije za Hrvatsku, zašto nas vode komunistički probisvjeti i ubojice, prodane duše svake vrste, koritar do koritara, zašto smo pred ponorom – pa zato što nas je neprijatelj zlotvorni od početka okružio i premrežio domaćim izdajnicima kao kugom sridnjovikovnom, prodanim dušama koji sa tim krvavim škudama parazitiraju na narodnom tkivu i sišući nam narodnu krv drže nas paralizirane u svim sferama života, širi ruke prema nebesima, nemoćno, ojađeni dragovoljac Jure! - Da Jure, ako je taj popis istinit, a to je popis iz samo jedne banke, a vidili smo samo dio koji pokradoše na drugim mistima, onda je lako virojatno da tu ima istine i onda nam ne priostaje ništa drugo neg se ustat svi ka' jedan i zbacit bagru izdajničku s narodne grbače i pozvat prikaljene sinove da se stave na čelo naroda te u direktnoj narodnoj vladavini provist lustraciju, povrat otetoga te mobilizirat svu pamet i snagu u obnovu Domovine, kako duhovnu tako i sveg ostalog života, da konačno i krenemo ka oporavku do dugo željene sriće i blagostanja svih koji žele dobro ovom narodu i Domovini sa radom i marom svojim mišica i zdrave pameti, potvrđuje did kažiprstom ka' ono nikad Grgur Ninski. - Tako je dide, samo s kim ćeš, ožalosti se Jure umah, pa sve je u njihovim rukama, premrežili su sve i svakoga, pa vidiš da se tu radi o milijunima eura kod svakoga, pa nije to par tisuća kuna, stišće šake dragovoljac Jure. Najgore, ne zna čovik sto posto je l' sve istina, al' opet kažem, ako je onda je shvatljivo k'o sunce otkud smo se našli u ovakoj situaciji pred crnim ponorom i ka' narod i ka' država! Shvatljivo je onda zašto nas se ovako rastače na svakom koraku i u svakom pogledu, dide moj. Banda ima para za bacanje i sa ispraznim floskulama nas prijetvorno stalno drži u kontroliranom kaosu da se ne bismo osvistili i vidjeli tko nam zapravo radi o glavi dok se oni znalački sminjuju na vlasti, a piju s istog korita podložničkog, od istih gazda upregnuti, gazeći narod ovaj, hrvatski. Prokletnici na krvi naših mučenika i na svojoj izdaji zgrnuše krvave milijune pa im ni to nije dosta neg' te proklete novce preko lihvarskih đavolskih Zadruga posuđuju jadnim ljudima koji, kad u nadi za boljim životom upadnu u te zamke vražije, ostaju bez igdi ičega svoga pod ozakonjenim ovrhama, ostaju ubogi jadnici na ulicama bez ikakve zaštite. To je zlo koje izida narodnu dušu, pomaže omrazi i nejedinstvu narodnom! Bože moj, pa ovo je zločin do neba, opet zavapi nemoćno dragovoljac Jure. - Jašta mi je muka Jure moj, rezignirano će i did. A evo vidiš ja držim isičak sa slikom našeg hiroja, viteza Slavka i sićam se njega i njegove žrtve za svoj narod hrvatski pred srpskim zlotvorima, tužno će did. - Kojeg Slavka dide, podiže glavu dragovoljac Jure. - Ma Ećimovića, brate, iz Prijedora, gleda did sliku izmrcvarenog mučenika. - Da dide, dobro si ga se sitija, baš nikako u ove dane je i podni' mučeništvo pod srpskim nožem u njihovim logorima smrti. A tko za to zna, tko je ikad čuo za njega i njegove, dide moj, žesti se opet Jure. A i kako će čuti za tog našeg junaka i sve one nevine koji padoše zbog imena hrvatskog kad kolo vode i onda i danas, gadovi, prodane duše, izdajnička kuga s krvavim eurima izvučenih iz džepova svih naših žrtava koji ih krvavo namicaše za svoj život i slobodu svog naroda i države svoje. I tako banda izdajnička, zločinačka, dočeka imetak, a naši jadni mučenici u najboljem slučaju metak! O njemu i svima njima, mučenicima iz Prijedora, u te crne dane, nećeš ništa nit' čuti ni vidit' na jadnoj našoj televiziji, nećeš pročitati u novinama, al' hvalospive krvoloku titi nećeš moći izbići, kao ni kola kozaračka po Kumrovcu i Zagrebu, gdje se slavi pokolj pola milijuna Hrvata, zakoni se minjaju zbog udbaških ubojica, hrvatski narod se optužuje za zločine pred praznim jamama, sve naočigled svih nas i svih naših poklanih i zaboravljenih, a mi šutimo, šutimo dide, a dokle, dokle, pitam ja, Bože moj, zajeca dragovoljac Jure. - Dobro Jure, znam da ti je teško, boli nepravda, nu, ne sekiraj se toliko, čuvaj zdravlje, jer će narodnoj borbi tribat, puknut će film i ovom narodu, velim ti ja, kad-tad, gleda did priko Starog hrasta. Samo da je vrime, je, ne ispušta sliku mučenika did iz ruku pa se nešto gorko zamisli. K'o u nikom transu sića se did svidočenja preživilih iz prijedorskog pakla te '92. godine kada je srpsko zlo opet isplivalo na površinu i započelo krvavi ples čineći najsvirepije i najogavnije zločine koje može smislit đavolski um kao i ono iz vremena titine klaonice. Opsidaju dida muke prid očima mu Kaje Komljen koju su srpski zločinci silovali i zubima krvoločnim otkidali meso sa grudi i čitavog tila sve dok nije podlegla monstruoznim mukama i tako u smrti našla spas. Gleda did kako je poslin petnaest dana nalaze, golu u polju odgriženih grudi, izbezumljeni bigunci, koji se nakratko isčupaše ispod ruku krvničkih. Gleda kako, u smrtnom strahu prid zločincima, pokapaju njeno mučeničko tilo koje se već počelo raspadati tu na mistu mučeništva. Onda prid oči didu dođe mućenik Milan Buzuk kojem četnici oči izvadiše, uši odsikoše, pretodhno mu pririzavši mišiće na rukama i nogama da ne može bižati ni branit' se. I kad se krvoloci umoriše i neznadoše više kako ga mučiti, gdje više rezati i veće krike izvući, toljagom mu glavu raspoloviše prid očima majke Vikice. O Bože naš, Bože naš, zašto si nas ostavio, zavapi did gorko u znoju lica svog'. Gleda did kako rafalom s leđa pokosiše Ivicu i Matu Buzuka i s njima Iliju Atliju i Peju Dimača i misli spasili su se od onoga što su doživili Ivica i Luka Mlinar i Jerko Ivandić kojima đavolski mesari podsikoše mišiće i tetive na nogama da ne pobignu i zatukoše ih krampovima i lopatama. Gleda did na njivi kako gori zapaljeni Marko Buzuk kojeg četnici srušiše udarcima na zemlju, poliše benzinom gornji dio tila i zapališe uz mučeničke krike njegove. Podiže did pogled gori prema kućama i vidi jadne Maru i Franju Marijana i Stipu Dimača kako u gorućoj kući izdahnuše na prozoru groba gorućeg. Skrenu did žalosni pogled i ugleda zvirski usmrćene Matanoviće. Trbuh Zdravka je bio razrizan, a ruke mu zavezane njegovim crivima. Genitalije Fabine su bile odsičene i stavljene u usta, a kičma mu polomljena na dva mista. Kod Predraga kao i ostalih rane od metaka na potkoljenicama da ne bi pobigli mučenici slavnoj zločinačkoj 6. Krajiškoj brigadi koja je ratovala po staroj srpskoj navadi sa golorukim Hrvatima, ženama, dicom i starcima. I tako svih devet Matanovića unakaženo i usmrćeno, na najgrozomornije načine, da bi se i sam vrag postidio prid njima, leži u potoku podno kuće braće Fabe, Ante i Mladena Matanovića. Opet gorko did zaplaka nad teškom sudbom nesritnih Hrvata Ljubije, Briševa, Šurkovca i cilog prijedorskog kraja ostavljenih od svih, kao nika neželjena dica naroda 'Rvatskog, na milost i nemilost vlaškim zločincima. Gorko did gleda kako hrabra srpska vojska vrši pripremu terena i goloruka sela rešeta minobacačkom vatrom po cili dan i onda hrabre brigade kreću u opći napad na civile, nemoćnu i goloruku čeljad, žene i dicu. Gleda did kako to lito gore hrvatska i muslimanska sela, gleda kako se ruše kuće pod kišom granata i mina, kako biže jadni Hrvati i muslimani Prijedora i okolice, isprid četničkog noža i malja, kao i one ratne 1942. pred partizanskim krvolocima. Orili su se krici mučenika tim krajevima, danima i noćima i misecima, a da ih nitko nije čuo doli do žrtve još neuhvaćene i još ne priklane, pod mukama još neusmrćene. O smrti lipa li si, o smrti izbavi nas, mnogi su tad vapili gorko i nemoćno! Gleda did onog zločinca Besaru kako se kiti đeneralskim činom što mu udili kukavni Đeneralštab nakon hrabre višednevne bitke s golorukim Hrvatima koje poklaše i pobiše kano njihovi prithodnici iz slavne Vlaške, po zločinima nad nemoćnima im pribogate, povisti. O Bože dragi, zašto si nas ostavio, opet did vapi nemoćno. Gleda did kako odvode ispribijane Hrvate i muslimane u logore Keraterm, Manjaču, Omarsku, Trnopolje, gleda mučenja, pribijanja, silovanja, klanja, nevinih ovčica, muke njihove koje vapiju do neba, krike koji još ore planinama i dolima Prijedora i Banja Luke, Kotor Varoši i dalje. Siti se did i župnika Ravske velečasnog Ivana Grgića kojeg zlotvori brutalno ubiše u Rudniku Ljubija te crne '92. godine kao i prijedorskog župnika velečasnog Tomislava Matanovića kojega zajedno s njegovim roditeljima, Josipom i Boženom, odvedoše iz župnog stana te surovo mučiše i pogubiše '95. i tako umorene u bunar baciše. Gleda did zgarišta koja ostadoše od porušenih crkava u Prijedoru, Šurkovcu, Briševu, Ravskoj, Ljubiji, Kozarcu pa mu prid oči dođoše masovne grobnice, Tomašica, Jakarina Kosa, Stari Kevljani, Hrastova Glavica, Jama Lisac i tako unedogled. Gleda did i plače k'o što samo čovik može i znade nad patnjom tolikih, znanih i neznanih, u klaonici zarobljenih Hrvata i muslimana. - Dide, dide, drma uplašeno dida dragovoljac Jure, dide šta ti je, sav si problidia, šta ti naje'nput bude, šta sam reka kad sam Prijedor spomenia, zabrinuto će Jure. - O moj Jure, povrati se malo did, gledajuć' ovu sliku izmrcvarenog viteza Ećimovića u trenu mi prid oči dođoše svi mučenici prijedorski, selo Briševo, Ljubija, Kozarac, svi logori, klaonica srpska i sve žrtve naše svete koji muke Isusove doživiše i zarad hrvatstva život na oltar položiše, a od svih zaboravljeni i ostavljeni, eto to mi je, jer ka' da sam se i sam isprid noža vlaškog sad spasia, briše se did sav znojem smrtnim okupan. O Bože moj zašto si ovo sve pripušća sklapa did ruke u Nebo gledeć' i ispade mu isičak iz novina koji čvrsto držaše. - Dide šta ti to ispade iz ruke, dotrča mala Marica i diže novinski listić s kamena i šta si mi tako problidia i k'o uplakan si, zabrinuto će mala Marica. - A ništa srićo didova, ništa, nešta sam ti se zamislia, briše suzne oči did ljubeć' Maricu u čelo. - Je li ovo na ovoj slici onaj junak Slavko Ećimović šta ga je striko Jure meni spominja, istrgnu mali Ivo Marici listić iz ruke, vitez hrvatski koji se hrabro suprostavio srpskim zločincima iz tzv. Republike Srpske braneć' svoj narod prid klanjem, uspravi se mali Ivo u stavu pozor. - Tako je, vrati se didu boja u lice, tako je srce didovo, znaš ti srce moje nevino, al' ne znaju protuhe naše koje nam krv piju izdajući narod 'Rvatski, veselo će i tužno did u isti mah. - Znam i ja dide, viče mali Luka gori s balkona, on je odma na početku rata napusti' Legiju stranaca i vratio se u svoj rodni kraj da stane u obranu svoga naroda hrvatskoga. Nu, došao je u kraj koji je, iako listom stao u redove HDZ-a na prvim demokratskim izborima, ostavljen od sviju i isporučen velikosrpskoj politici na doslovno klanje i istribljenje, tužno će mali Luka. - Tako je netjače, eto i ja se još sićam one nelagode i pogleda Fanjinog kojim me prostrijeli', na pauzi nekog sastanka tamo '90-te, kad mu se predstavih da sam „prisidnik Inicijativnog Odbora HDZ-a i da dolazim iz Banja Luke budućeg glavnog grada“. - „Štaaa“, reče on meni iznenađeno, i tada sam vidio di sam zaš'o i tek se posli' osvisti' kad mi se vratiše one stare studentske zamirke prema njegovoj osudi „predimenzioniranja broja žrtava“ Jasenovca i Bleiburga, zgraža se dragovoljac Jure. Did Vidurina Uz svitnjak Svetog Ive 23. lipnja, lita Gospodnjeg 2016. Zapisao: ing. Ante Matić od Livna nastavlja se...