HRVATICE I HRVATI, UPOZNAJTE GA: 'Ja sam Ljupčo Atanasov, dočasnik JNA koji je '91. spasio 70 Hrvata iz pakla Vukovara'
Hrvatski narod treba dobro upamtiti ime Ljupčo Atanasov. Jer... da nije bilo ovog makedonskog junaka, dočasnika vojne policije u JNA koji se zatekao na krvavim vukovarskim ulicama te užasne '91. godine, sedamdeset Hrvata ne bi preživjelo.... Ljupčo Atanasov, kojeg bez imalo zadrške možemo nazvati makedonskim Schindlerom, posjetio je hrvatsku metropolu ne zato da bi mu se netko zahvalio, nego da na posljednji počinak isprati jednu od osoba koju je spasio sigurne smrti iz vukovarskog Veleprometa, tragično preminulu junakinju HOS-a i vukovarsku braniteljicu – Vijoletu Antolić – Vicky. Porazgovarali smo s Ljupčom Atanasovom koji se upravo spremao na povratak u svoj rodni Ohrid:
- Bio sam dočasnik u JNA kada sam raspoređen na osiguranje vukovarskog Veleprometa, konkretnije jednog njenog objekta koji se tada zvao "stolarija". Bio sam obučen i školovan vojnik spreman na sve. Ispostavilo se, međutim, da nisam bio otporan na nepravdu koja se tada činila Hrvatima. Od samog početka osjećao sam da smo poslani u "tuđe dvorište". U tom objektu bili su zatočeni ljudi, a moja zadaća je bila sačuvati ih od krvoločnih paravojnih formacija. To, međutim, nije bilo tako lako. Svako malo naletavale su naoružane paravojne horde koje su pokušale doprijeti do tih ljudi. U meni se, bez obzira na moje vojno obrazovanje, probudio čovjek i nikako nisam mogao podnijeti da netko tim nevinim ljudima naudi. Na nesreću, nisam mogao fizički uvijek biti tamo, jer sam u dva navrata bio pozvan na sastanak. Kad god bih se vratio, uočio sam da ih fali bar pedesetak. Bio sam užasnut... U "stolariji" ih je ostalo oko sedamdeset. Rekao sam sebi "ovi će ljudi preživjeti ili ću i ja završiti kao oni" – doznajemo detalje nevjerojatne priče makedonskog dočasnika JNA koji nam je zatim opisao što je učvrstilo njegovu odluku:
- Od svih preostalih sedamdeset Hrvata, zapamtio sam samo, sada nažalost pokojnu, Vicky. Točnije, zapamtio sam suze njenog trogodišnjeg sina koji je plakao ispred sobe u kojoj je ona bila zatvorena. Nisam to mogao slušati. Mimo svih naređenja odveo sam Vijoletu do njenog sina da ga utješi i smiri, a kad sam je vraćao samo sam joj tiho na uho šapnuo: "Ne boj se, ti i sin ćete preživjeti". Moj sljedeći korak bio je planiranje odvođenja civila na neko sigurnije mjesto, jer tada biti u Veleprometu, značilo je sigurnu smrt – prisjeća se Ljupčo koji ne skriva da je tada osjećao najveći strah u životu.
Ljupčo Atanasov pričekao je policijski sat i u noći, potajice, svih sedamdeset ljudi potrpao u autobus te se uputio prema vojarni u Vukovaru. Pritom je naletavao na brojne naoružane, paravojne formacije i sve što je tada mogao učiniti jest da na sav glas, oštro i zapovijednički izvikuje svoje ime i čin.
- Ja sam Ljupčo Atanasov, dočasnik JNA! Derao sam se kako bih koliko toliko izazvao neko strahopoštovanje kod paravojnih formacija. I upalilo je. Stigli smo u vukovarsku vojarnu. Oni su, doduše, naknadno odvedeni u Sremsku Mitrovicu, ali su razmijenjeni nakon mjesec dana, negdje u Bosni, čini mi se – završio je svoju pripovijest hrabri čovjek s Ohrida koji je ovdje, u Zagrebu, od strane brojnih branitelja i njihovih udruga, dočekan s velikim poštovanjem.
Ljupčo Atanasov je šest mjeseci nakon Vukovara napustio JNA. Nakon niza godina s pokojnom braniteljicom Vicky ostvario je kontakt i to preko Facebooka, a onda su se 2012. susreli. O ovim emotivnom susretu, Ljupčo nije puno govorio. Nije tada ni slutio da će nakon samo dvije godine biti na njenom sprovodu na kojem je i posebno istaknut u govoru, kao čovjek koji je spasio Vijoletu. Ljupčo je tada upoznao i njenog sina, kojeg je zadnji put vidio uplakanog u Veleprometu. Također se i upoznao s Vijoletinom mlađom kćeri koja mu je kazala: "Da niste spasili moju majku, mene danas ne bi bilo."
Braniteljske udruge usuglasile su se u ideji da Ljupčo Atanasov zaslužuje odličje i postupak je pokrenut. Ne mislite li i vi tako?
- Autor: Snježana Vučković/Dnevno.hr
- Photo: Facebook
