HRVATSKA NIJE U RATU, MOŽDA NEĆE NI BITI, A RADIO VEZISTI PRENOSE LJUBAV PREMA POBJEŠNJELOM RUSKOM MAD MAX-u

U Europi od drugog svjetskog rata nije bilo vojnih sukoba. Osim, što su Sovjeti u razmaku od 12 godina intervenirali prvo u Mađarskoj (1956.), a onda i u Čehoslovačkoj 1968. godine kako bi ugušili ustanak protiv sovjetske dominacije. Sovjeti su 4. studenog 1956. ušli u Budimpeštu na tenkovima. U neravnopravnoj borbi ubijeno je i ranjeno više desetaka tisuća Mađara, a oko 250 tisuća disidenta pobjeglo je u Austriju i SFRJ. Otpor Sovjetima i Varšavskom paktu u Čehoslovačkoj je kulminirao Praškim proljećem, razdobljem političke liberalizacije koje je trajalo nešto više od sedam mjeseci, a nasilno je prekinuto 21. kolovoza 1968. kada je u tu zemlju ušlo oko šest tisuća tenkova i tristo tisuća vojnika Varšavskog pakta. No vođa Praškog proljeća Alexander Dubček pozvao je svoje sunarodnjake da ne pružaju otpor, što je znatno smanjilo broj žrtava.
Sve do rata u Sloveniji, Domovinskog rata, rata u Bosni i Hercegovini, Europa ne zna za borbena djelovanja pa se tako i ponaša. Nijemci po starom uzoru, kada je Hrvatskoj uveden embargo na uvoz oružja, pa se nije imala čime braniti, ali se obranila i oslobodila svoju zemlju. Ne trebaju šljemovi, treba oružje. Šljemovima se čuva glava, samo koliko dugo, ali za čuvati je glavu najbolje kada ti ispališ metak prema Rusu. Većina stvari ima poveznicu s Domovinskim ratom. Domoljublje, boj za dom svoj, borba na vlastitom terenu, motivacija kod Ukrajinaca je jedno, a kod Rusa drugo. Mada je teško predvidjeti što je ruski pobješnjeli Max sve predvidio, ali ona njegova prva poruka da neće prezati pred nikim i ničim, bila je dovoljan znak za ozbiljnost, osim za diplomaciju UN-a i EU-a. Institucije koje su poigravale s Putinom razgovorima, ali Maks je Max.
I opet što je obranilo Hrvatsku i Hrvate. Najviše domoljublje i volja za svojom samostalnom državom. Tu motivaciju moraju imati i Ukrajinci, ali bez pomoći sa strane, bojim se da će Mad Max, ako neće ići po planu stvarno podivljati, e onda ne znam gdje mu je kraj.
Koliko god htio razvući da neće biti, ali tu je malo zavrelo u Crnoj Gori i Bosni Hercegovini. Srbija neće stati kao u riječima na stranu Ukrajinaca, već na stranu "majke" Rusije.
I ono što nikako ne smijemo zaboraviti, a opet iskustvo iz Domovinskog rata, ali traje još i dan danas, nisu svi za potporu Ukrajini, već podupiru Vladimira Putina, što im to znači, ne znam, ali pokazali su lice kao iz davnih devedesetih.
Kako naši izvori govore, vodi se "rat", ne javno, ali ima onih koju još uvijek imaju čežnju za ex Yugom, koji vole Putina. Mogu li oni što pomoći prema njima, pa mogu. Radio vezisti uhvatili su razne poruke na svojim valovima upućenim prema kolegama u Srbiji (za sada, ako ne i dalje), znak podrške, no neki su zaboravili da ipak rade u državnim službama i da bi ovakva aktivnost mogla biti drugačije protumačena.
Ništa se promijenilo nije, ljudi ginu, tehnika napreduje, a kvislinzi postoje od doba Hitlera, a Putina mogu samo nazvati ruskim Hićom.