Što se tiče igračkog kadra, čak devet igrača igra u Europi. Osam ih je u španjolskoj ligi, a jedan u francuskoj. Dvojica ove godine igraju Ligu prvaka. Santos je član La Rioje. Hrvatska rukometna reprezentacija očekivano je prošla u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru nakon pobjede protiv Brazila, ali 26:25 (13:15) i način na koji smo igrali bili su itekako neočekivani. Točnije, bilo je to neugodno iznenađenje i svi imaju pravo sumnjati u stvarne mogućnosti naše reprezentacije. Krenulo je uvjerljivo, odmah smo pobjegli na 2:0 pa na 3:1 i djelovali smo kao da će ovo biti šetnja, ali onda smo se pogubili pod naletima brze i pomalo divlje brazilske obrane te njihovog nepredvidivog napada. Zato se ubrzo sve preokrenulo i Brazil dolazi do vodstva koje je održavao do samog kraja poluvremena. A koliko smo bili pogubljeni pokazuju udarci sa sedam metara jer od pet smo ih promašili četiri (Čupić 2, Horvat, Štrlek). Sreća da je i Ivić obranio jedan, baš kad je trebalo pred kraj, u 53. minuti. Uz sve to, imali smo 21 izgubljenu loptu, a samo jedno isključenje, dok je Brazil imao njih četiri. Ali zabili su nam s igračem manje čak četiri gola, nisu imali ni najmanje problema s realizacijom napada, prolazila je lopta do crte kako su htjeli, a Goluža nije ništa mijenjao, nije nikakvo rješenje našao. Ipak, spašavali su nas napad i individualna kvaliteta. Samo, stalo je i to kad je Brazil krenuo s presingom na 12 metara, tu su se vidjele sve naše slabosti. Domagoj Duvnjak se nije snalazio, u igri jedan na jedan nije prolazio i često je forsirao, bacao lopte u "bunar", krila se nisu koristila i sve se svelo na solo prodore. I to je, srećom prolazilo! Najgore od svega jest to što se vidjelo da možemo jer u drugi dio ušli smo uraganski, Brazil nije zabio sedam i pol minuta, od 13:15 smo došli do 18:15 i zatim prosuli tri napada u nizu tako da Brazilu nije dugo trebalo da dođu do 20:19. Goluža je trebao zvati minutu odmora, ali nije. Zvao ju je u 55. minuti i time poništio Karačićev pogodak. Upravo njega treba pohvaliti, zabio je tri, baš kao Čupić i Vori. Kopljar i Duvnjak pridodali su po četiri, s time da je Duvnjakov pogodak bio za 26:24 i rješenje pitanja pobjednika. Kod Brazila Joao Silva zabio je pet, sve u prvom poluvremenu. Kopljaru je pripala titula igrača ove teške utakmice, koju treba što prije zaboraviti. Glavno da smo prošli, kritizirati je lako. Ovakva pobjeda nam je trebala, cijenit ćemo četvrtfinale više i na greškama naučiti te se bolje pripremiti za Švedsku ili Poljsku. Neka svi igrači stave glave skupa, konsolidiraju se i sve će doći na svoje, ova momčad ima snagu za otići do kraja.