Hrvatska vojska u Vukovaru na užas hibridnih ratnika

Centar za mirovne studije (CMS) je u svome predviđanju bio iznimno zabrinut za Hrvatsku u ovoj godini. Osobito ih je brinula vladina najava usvajanja Strategije nacionalne sigurnosti i donošenja Zakona o domovinskoj sigurnosti. Strahovali su od trenda sve veće militarizacije. I njihova su se strahovanja, srećom, pokazala točnim. Zajedničkim nastojanjima predsjednice države, predsjednika Vlade, ministra obrane i drugih institucija koje se bave pitanjima sigurnosti, sustav hrvatske nacionalne sigurnosti u ovoj je godini doživio drastične promjene. Nisu samo napravljeni i usvojeni temeljni dokumenti: Strategija nacionalne sigurnosti, a prošli tjedan i Zakon o sustavu domovinske sigurnosti, koji su preduvjet izgradnje integriranog sustava, koji može odgovoriti suvremenim sigurnosnim izazovima. Započeta je i zbiljska tehnološka integracija HV-a u sustave zapadnih vojski, koja će kulminirati odlukom o kupnji novih borbenih zrakoplova. Manipulatori i isključivci No ostvareno je i ono nešto više od napisanog u dokumentima: promijenjeno je stanje duha hrvatske vojske, koja opet počinje sličiti onoj vojsci iz sredine devedesetih godina, kada je oslobodila zemlju i bila oslonac nacionalne samosvijesti. A to se dogodilo ponajviše zahvaljujući ministru obrane Damiru Krstičeviću i njegovoj karizmi ratnog zapovjednika. No što je to uopće CMS i zašto ga uopće stavljam uz bok vrhu hrvatske države i hrvatske izvršne vlasti? CMS je tek jedna od međusobno isprepletenih udruga civilnog društva (zajedno s Documentom, Gongom, Odborom za ljudska prava, SAB-om…) kojima je neprijateljsko i opasno sve što čini temelj i jača sigurnost hrvatske države, baš kao i sve tradicionalne vrijednosti hrvatskog društva. Osobito su predani politici otvorenih vrata prema svim migrantima, otkrivanju fašista u svim sferama društva, proizvodnji argumenata i dokaza za kriminalizaciju Domovinskog rata, prikrivanju i žmirenju na zločine JNA i njezine protuobavještajne službe, kolokvijalno KOS-a i politici obnove jugoslavenskog „regiona“. Pa ni u tome ne bi bilo ničeg spornog, da tu svoju manjinsku različitost ne nastoje agresivno nametnuti većini: manipuliranim dokazima i isključivošću. I da te njihove aktivnosti nisu usmjerene ka slabljenju nacionalne sigurnosti. Sporno je kada u hrvatskoj javnosti, u mainstream medijima, glas CMS-a i Gordana Bosanca, u promociji hibridnih destabilizacijskih kampanja, nadjačaju glas MORH-a i ministra Damira Krstičevića. Dogodilo se to i nedavno, nakon što je MORH poslao pozive vojnim pričuvnicima. Da vjerujete medijima, mogli ste steći dojam da kolone vojno sposobnih Hrvata čekaju u redu za bijeg iz države, prestrašeni jednim pozivom na eventualnu vojnu vježbu. A CMS i Gordan Bosanac ih spašavaju poučavajući ih kako koristiti pravo na priziv savjesti. Činjenice su sljedeće: od 18.000 poslanih poziva zabilježena su samo 52 poziva na priziv savjesti. I to unatoč tome što CMS i Gordan Bosanac još od proljeća ove godine vode aktivnu kampanju kojom pozivaju vojne obveznike – da ulože priziv savjesti. Takve manipulativne kampanje ataka na državnu sigurnost danas se popularno nazivaju i hibridnim ratovanjem. I da netko uistinu prouči kontinuitet sličnih kampanja u Hrvatskoj, od tzv. Antiratne kampanje koju je ujesen 1991. godine u Hrvatskoj vodila Bosančeva iskusnija kolegica Vesna Teršelič do danas – mogao bi poučavati države EU-a o metodama specijalnog i hibridnog rata. I zamoliti ih da nam više ne pomažu financirajući i podržavajući te hibridne i specijalne ratnike. Strateški zaokret na Zapad Ovaj će mjesec biti i mjesec velikih izazova za naše hibridne i specijalne ratnike. Prvi, simbolički vrlo važan, dogodit će se već sljedeći tjedan. Ministar Krstičević dovodi Hrvatsku vojsku u Vukovar. Da uistinu bude ondje, a ne samo da statira na političkim eventima. Za početak bit će to tek stotinjak inženjeraca Gardijske oklopno-motorizirane brigade HV-a. Posljednja vojska koja je prije toga bila u Vukovaru, bila je Prva gardijska motorizirana brigada JNA, koja ga je u studenom 1991. sravnila sa zemljom, čija je inženjerija 20. studenoga kopala masovne grobnice, u koje su njezini „bezbednjaci“ poslali ranjenike i ratne zatočenike iz Vukovarske bolnice. Naši skrbnici nad ratnim zločinima i ljudskim pravima nikada nisu njima adresirali odgovornost. No predosjećam da će biti uznemireni „novom militarizacijom“ Vukovara. Krajem mjeseca, izborom borbenih zrakoplova, trebao bi se dogoditi strateški zaokret uvezivanja HV-a u zapadni, proamerički, vojni kompleks. Vjerojatno će posljednja dvojba biti: izraelski ili američki avioni. Centri za ljudska prava i hibridno ratovanje, već su plasirali izračune koliko bi se kompjutora za škole moglo kupiti za taj novac, koliko igračaka za vrtiće… Istinska priča je upravo obrnuta: razlika između tehničke opremljenosti škola Istoka i Zapada, prati onu tehnološku razliku između ruskog MIG-a i američkog F-16. A u drastičnijem slučaju, između starog jugoslavensko-rumunjskog „Orla“,kojeg sad navodno obnavljaju naši susjedi u Srbiji i američkog F-16. I kad je bio mlađi, taj „Orao“ baš nije letio. Na teritorijima starog „Orla“ škole i danas više počivaju na spužvi i kredi nego na kompjutoru. Ali se zato diplome mogu kupiti. Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija/Kamenjar.com