HRVATSKI BRANITELJI NA BRANIKU DOMOVINE

Opće stanje u RH-a, kao i problematika hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, te hrvatskog naroda općenito, niti približno nije zadovoljavajuća, situacija ništa nije bolja ni u Ministarstvu branitelja, kao i ostalim državnim tijelima, gdje i nadalje „caruju“ birokrati koji nemaju niti malo senzibiliteta niti ljudskosti prvenstveno prema hrvatskim braniteljima, a potom i hrvatskom narodu općenito, a samim time i domovini nam Hrvatskoj, radi kojih su oni tamo i radi kojih oni imaju svoje radno mjesto i dosta dobre plaće za naše prilike. U posljednje vrijeme svjedoci smo svakodnevnog napada i „pisane agresije“ na hrvatske branitelje, hrvatski narod i sve hrvatske vrijednosti, kako od strane pojedinih ne vladinih antihrvatskih udruga i političkih stranaka, tako i od strane pojedinaca, u kojim napadima i omalovažavanjima prednjaće Pupovac, Pusič, Puhovski, Markovina,Teršelička i njima slični, a u zadnje vrijeme su im se priključili i pojedini političari iz stranke koja se naziva državotvornom i domoljubnom. Hrvatski branitelji, uz svesrdnu pomoć i žtrvu hrvatskog naroda, borili su se i ginuli u Domovinskom ratu, ne samo za slobodu hrvatskog naroda, nego da Hrvatska bude i europska država, prosperitetna kao što su i ostale europske države. Veliki dio hrvatskih branitelja, ako ne i svi, kažu da se nisu borili za ovakvu Hrvatsku, nego su očekivali da će ona biti bolja, država blagostanja za sve njene građane. Hrvatski branitelji obranili su državu, i opet će stati s oružjem u obranu Domovine ako bude ugrožena, bez obzira na sve, jer domoljublje hrvatskih branitelja nema cijenu. Međutim hrvatski branitelji i hrvatski narod imaju pravo iskazati svoje nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj i zatražiti od onih kojima su predali slobodnu i suverenu Hrvatsku da od nje učine državu blagostanja za sve njene građane i da ne dopuste da Hrvatska bude trećerazredna europska država, kao što se vidi i na raznim primjerima kako nas tretiraju države i kompanije koje na naše tržište distribuiraju brendovsku robu sumnjive kvalitete i veće cijene, te se moramo zapitati da li je Hrvatska postala kolonija koja nema svoje institucije koje mogu reagirati i to spriječiti. Nas , hrvatske branitelje naročito boli što su i naši poginuli prijatelji položili svoje živote za bolju Hrvatsku i pošto se oni danas ne mogu oglasiti, dužnost je nas preživjelih hrvatskih branitelja da se oglasimo i od institucija Republike Hrvatske zatražimo da ne dopuste ovakva poniženja i pretvaranje Hrvatske u trećerazrednu europsku državu. Za to se nismo borili niti su za to tisuće naših prijatelja dali svoje živote. Činjenica da su na braniteljskoj sceni, a ujedno i u medijima, stalno prisutni jedni te isti, „ samozvani“ predstavnici svih branitelja, a u biti to nisu jer prema mojim saznanjima nikada i nigdje nije održan nikakav sastanak predstavnika braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata na kojem bi oni bili izabrani i na taj način dobili legitimitet, koji su našu kategoriju privatizirali, te za koju smatraju da oni jedini imaju ekskluzivno pravo zastupati ju, jasno mi ukazuje da u tom segmentu društva nešto ne štima. Ako se braniteljska populacija u RH-a svodi na to da se uporno nekoliko jednih te istih pojedinaca nasilno gura u prvi plan, dok se drugima, normalnim i običnim braniteljima, koji zagovaraju međusobno uvažavanje, poštovanje, zajedništvo i dijalog, ne daje niti malo prostora ili prilike da iznesu svoje mišljenje i svoj stav, dovelo nas je u situaciju u kojoj se trenutno nalazimo i u kojoj smo razjedinjeni, da ne kažem uništeni, te prepušteni sami sebi, odnosno birokratskom aparatu i volji pojedinaca, a što apsolutno nije dobro. Odnos države prema braniteljima je zabrinjavajući i i svaki dan je i sve gori, mada se uporno želi stvoriti privid kako je sve idealno, a o govoru mržnje, koji plasiraju protuhrvatske nevladinie udruge i pojedinci koji su yugokomunistički i srbočetnički nastrojeni da niti ne govorim, a nije zgoreg navesti da se ti isti mahom financiraju iz proračuna RH-a. Za takvo stanje nisu krive samo političke elite ni „samozvani“ predstavnici branitelja, nego i mediji koji plasiraju neistine i laži na naš račun kako bi se destabilizirali i ovako narušeni međuljudski odnosi, te što više omalovažilo, uvrijedilo i sotoniziralo hrvatske branitelje, a ujedno pogazilo njihovo dostojanstvo i njihov ponos. To što su hrvatski branitelji totalno rastureni, krivi smo i mi sami – baš mi, obični, skromni i samozatajni hrvatski branitelji. Krivi smo jer smo dopustili da hrvatski branitelji budu igračka pojedinaca koji misle samo na svoje osobne interese i ciljeve, a pravi problemi koji muće hrvatske branitelje stavljaju se pod tepih i o njima se uopće ne raspravlja i ne vodi briga, niti se stavljaju na dnevni red. Takvih problema smo svakodnevno svijedoci, jer nema dana da negdje ne možemo pročitati kako je branitelj ili njegova obitelj u bezizlaznoj situaciji, gladni, bolesni, goli i bosi. Nakon skidanja i premještanja spomen ploće poginulim hrvatskim braniteljima, pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga u Jasenovcu i preselenja iste na područje Trokuta kod Novske, nema onog ko se nije javio i ko nije „pljuvao“ po nama, a među ostalim prednjačili su Puhovski, Pupovac, Štromar i Jandroković. Žarko Puhovski, koji se predstavlja kao ozbiljnog političkog analitičar, tom je prilikom izjavio: „HOS – ovci dugo nisu bili dio službene vojske i treba jasno reći, a to se nitko ne usudi reći – oni nisu bili branitelji nego agresori. Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna. Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij. Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine. Oni po programu nisu bili branitelji. Stvar je bila jednostavna. Ministarstvo uprave je trebalo delegalizirati taj pozdrav. Ovo micanje ploče je zapravo ilegalno. Nema druge nego reći – to je ustaški, koljački pozdrav koji nije prihvatljiv. Ljudi su se borili za krive vrijednosti na pravoj stani. Treba reći da su se borili za Hrvatsku, ali ideologiju staviti u zagradu”, kojim riječima ne govori istinu, nego grubo vrijeđa pripadnike HOS-a i umanjuje njihovu ulogu u obrani RH-a, te manipulira povijesnim činjenicama. Iako znamo da su postrojbe HOS-a u početku bile „stranačka vojska“ Hrvatske stranke prava, koje su osnovane u lipnju mjesecu 1991.g., te su bile među prvim organiziranim vojnim jedinicama koje su djelovale u Domovinskom ratu, odnosno sudjelovale u obrani Domovine nam Hrvatske, isto tako moramo znati da su kasnije, početkom 1992.g., prilikom restrukturiranja vojnih snaga u Hrvatskoj, integrirane u Hrvatsku vojsku i postale njen sastavni dio, a ujedno se za njihovo vojno djelovanje ne vežu nikakvi skandali i ne dovode se u vezu sa počinjenjem bilo kakvih zločina isto, te su u najtežem trenutku novije hrvatske povijesti hrabro stavili u obranu svoga naroda i svoje domovine ne pitajući za cijenu, kada je svaki čovijek bio vrlo bitan, obzirom sa kakvom je snagom u ljudstvu, tehnici i naoružanju raspolagao stvarni agresor, dok drugi (kao on i njemu slični) za to nisu imali hrabrosti.. Govoreći o pripadnicima HOS-a u kontekstu u kojem je govorio Puhovski je u najmanju ruku zlobno i zlonamjerno, te je iznošenjem neistina i laži otvoreno pozivanje na javni „linć“ pripadnika HOS-a, te širio govor mržnje i netrpeljivosti, a poglavito mi je neprihvatljivo da ih je nazvao „agresorima“, te poistovijetio sa stvarnim agresorima, a to su bili srbočetnici i yugokomunistička JNA. Da njegovim neistinama, lažima, zlobi i manipulaciji sa povijesnim činjenicama tu nije bio kraj, te da on uistinu govori neistine i laži, govori i jedan njegov intrevju koji je dao prije nekoliko godina za jedan portal, te je tpm prilikom govoreći o pripadnicima postrojbi HOS-a, rekao slijedeće: „U svim pričama koje sam čuo nema nijedne koja govori o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe HOS-a. A nema dvojbe da su sudjelovali u borbama. Za mene su oni „good guys”, Uspoređujući izjavu izrečenu ovih dana, sa onom koju je Puhovski izrekao prije nekoliko godina govoreći o istoj temi, može se zaključiti da su u najmanju ruku one kontra diktorne, te mi se nameće pitanje da li je Žarko Puhovski (ne)ozbiljni politički analitičar ili samo još jedan mrzitelj svega onoga što ima predznak „hrvatsko“, a koji po narudžbi govori ono što bi vladajuća vrhuška htjela čuti, kako bi svojim izjavama manipulirao sa percepcijom javnog mijenja o određenoj temi, prosudite sami. Nadalje, u hajku su se uključili, ni manje ni više, nego predsjednik SDSS -a Pupovac i v.d. predsjednik HNS-a Štromar. Prvi "biser" zaboravlja da je na čelu stranke koja je organizirala pobunu srba u Hrvatskoj 90.-ih godina i čiji su članovi ubijali, klali, granatirali, palili....hrvatski narod, hrvatska sela i gradove, a ujedno i pobili na tisuće hrvatskih branitelja i civila, nesrpskog naroda, te zaboravlja činjenicu da je srpski narod u Hrvatskoj manjinski narod koji broji sveukupno negdje oko 3% ukupnog stanovništva, dok drugi "biser" zaboravlja da je u Vladu došao na prevaru jer je izigrao povjerenje svog biračkog tijela, te da "njegov" vrli HNS ima potporu manju od 2%, te da za nas nisu uopće bitni čimbenici u javnom životu, već obični uhljebi i privilegičari. Umijesto da postave pitanje tko je pobio hrvatske bojovnike i građane Hrvatske koji nisu podržavali ideju stvaranja „Velike Srbije“, te da li su ti monstrumi i zločinci privedeni pravdi, odgovarali za svoja počinjena zvijerstva i primjereno kažnjeni sukladno važečem zakonodavstvu, oni iskazuju svoje nezadovoljstvo i uporno prkose večinskom, dobročudnom i miroljubivom hrvatskom narodu. Stvar je sasvim jasna, njima dvojici, kao i još nekima, uopće nije u interesu da se sazna istina i da se počinitelji ovih gnusnih zločina privedu pravdi, nego u svojoj nesposobnosti i nedostatku kvalitetnih riješenja za lošu gospodarsku i inu situaciju u državi, ideološkim temama samo žele prouzročiti kaos i gaziti dignitet i vrijednosti Domovinskog rata, te dignitet hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda uopće. Kako njima nije prihvatljiva niti jedna opisana činjenica, kao niti jedno riješenje, tako niti meni nije prihvatljivo da oni i njihove stranke participiraju u izvršnoj vlasti, obzirom su i jedan i drugi politički marginalci, kao i njihove stranke. I kao šečer na kraju, po tim pitanjima se oglašavaju i oni koji pripadaju stranci koja se deklarira kao domoljubna i koja si daje za pravo da naše domoljublje ocijenjuje kroz članstvo u toj „partiji“, te sve one koji nisu njihovi članovi i koji ne dijele njihovo mišljenje nazivaju raznim pogrdnim i direktno omalovažavjua, vrijeđaju, napadaju i umanjuju doprinos hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Kad sagledamo sve činjenice, stvarno se čovijek mora zapitati u što se to naša Hrvatska pretvara ako se cijene oni koji nas maltretiraju i omalovažavaju, a vrijeđaju i „cipelare“ oni koji su u Domovinskom ratu izvojevali veličanstvenu pobijedu nad daleko nadmočnijim i tehnički opremljenijem neprijatelju, te oslobodili voljenu nam domovinu Hrvatsku. Prijateljice i prijatelji Hrvatski banitelji i domoljubi, današnja zbivanja na političkoj sceni općenito, a poglavito odnosom političkih elita, nevladinih antihrvatskih udruga i pro srpski orijentiranih pojedinaca prema hrvatskim braniteljima i hrvatsom narodu, bez obzira o kome se radi, te bujanja govora mržnje i netrpeljivosti prema braniteljima i svemu što je naše hrvatsko, još su jedan dokaz da se ozbiljno moramo zamisliti i pod hitno "skockati", krenuvši prvenstveno od sebe samih. U vrijeme provođenja izbornih kampanja, vrijeme obljetnica i sječanja, političkim elitama su puna usta branitelja i brige o njima, a kad se svjetla reflektora ugase sve ostaje po starom i o braniteljima se ne vodi adekvatna skrb i briga, te ih se ostavlja na milost i nemilost birokratskom aparatu i njima samima do nove prigode. Nije im dosta što su nas prevarili, razjedinili, što manipuliraju sa nama i što muće nas žive, već su se bez imalo srama i pijeteta, okomili i na naše poginule prijatelje , suborce i „braću po oružju“ – naše heroje. Za ovakvu razjedinjenost Hrvatskih branitelja i ovakvo neodrživo stanje., osobno krivim i držim odgovornim upravo naše političke elite, bez obzira iz koje stranke dolazili, jer su oni sve ove godine, prema nama Hrvatskim braniteljima, odnosili mačehinski i prema nama provodili politiku „Divida impera“ (razjedini pa vladaj). Glavni i prioritetni cilj nam treba biti zaštita digniteta Domovinskog rata i vračanje dostojanstva Hrvatskim braniteljima, a da bi to uspjeli trebamo se ujediniti u jedinstvenu braniteljsku udrugu. Svaki istinski Hrvatski branitelj je dobro došao, međusobnim razgovorima i i međusobnim uvažavnjem doći čemo do kvalitetnih prijedloga i riješenja, te iznjedriti kvalitetne i sposobne osobe , koje znaju, hoće i mogu kvalitetno zastupati interese svih Hrvatskih branitelja, a ne samo onih podobnih, te posebna briga i skrb za branitelje i članove njihovih obitelji koji nisu znali ili nisu mogli ostvariti svoja prava, one koji nemaju.. Kao što znate, u Domovinskom ratu koji nam je bio nametnut i koji mi hrvati nismo htjeli, smo smogli snage i praktički goloruki uspijeli smo se suprotstaviti mnogobrojnijoj i tehnički opremljenijoj srbočetničkoj „hordi zla“, koja je izvršila agresiju na našu domovinu, te ju zajedništvom i junačkom borbom, uspijeli obraniti i osloboditi. Paralelno sa našom borbom, u našim braniteljskim redovima stasali su kvalitetni i sposobni ljudi koji su kasnije postali kvalitetni zapovijedni kadar i okosnica stvaranja naše Hrvatske vojske. Ako smo uspijeli u daleko težim uvijetima, duboko sam uvijeren da čemo uspijeti i danas, u nastojanju da se hrvatski branitelji konačno ujedine i postanu jedno tjelo i jedan duh, a kad taj cilj ostvarimo, onda čemo postati respektabilan čimbenik u našem društvu, pa više nikad nitko neće moći sa nama manipulirati, zapostavljati nas , omaložavati i vrijeđati, kako ne vladajućia politička elita, tako ne niti nekakve građanske udruge, novoosnovane političke stranke i pojedinci. Stoga, mi hrvatski branitelji i hrvatski domoljubi, prvenstveno moramo poraditi na sebi, uozbiljiti se, zasukati rukave i primiti se ozbiljnog posla kako bi se suprotstavili ovoj agresiji i zaustavili one koji Hrvatsku ne vole. Na kraju bih se zapitao gdje smo bili sve ove godine kad se je trebalo kritizirati nerad, samovolja, korupcija i neznanje pojedinaca, kad se je vršilo medijsko nasilje i progon nad jednom skupinom ljudi , koji su ranih 90-ih smogli snage i hrabrosti i odlučili se suprotstaviti srbočetničkoj agresiji na našu Domovinu, te su ostavili svoju mladost i svoje zdravlje na raznim bojištima lijepe naše, a naši suborci ostavili su i ono najvrednije što su imali, svoje živote. Naš glavni problem je što kolektivno zatvaramo oči pred ključnim problemima koji su pojeli naš dignitet i naš ponos, te nas doveli u situaciju da smo ovako podjeljeni. Šutimo pred stanjem u koje smo dovedeni i ništa ne poduzimamo, a svojom šutnjom i nečinjenjem dopustili smo pojedincima da manipuliraju sa nama, centraliziraju novac i moć u ruke istih nekoliko ljudi koji nam cijelo vrijeme mažu oči o njihovoj velikoj brigi i skrbi za cijelokupan hrvatski narod. Da se oni stvarno brinu o nama, svakodnevno ne bi morali čitati po nekoliko tužnih sudbina i apela za pomoć, kako od strane sammih branitelja, tako i od strane hrvatskog naroda koji nemaju što za jesti.. Dignimo svoj glas, suprotstavimo se samovolji pojedinaca i zajedničkim snagama izgradimo kvalitetno društvo na čast i ponos svakog hrvatskog građana, a to i dugujemo našim poginulim suborcima, članovima njihovih obitelji, našoj djeci i budučim naraštajima, te sebi samima. I za kraj, nemomo dozvoliti da nas se podcjenjuje, omalovažava, vrijeđa i degradira, nego ponovno stanimo jedan uz drugoga i ponovno obranimo Hrvatsku od anti hrvatskih agresora, jer više ne možemo nijemo promatrati kako gaze naše dostojanstvo, te temeljne vrijednosti Domovinskog rata, jer „Dužnost hrvatskih branitelja i domoljuba je da zaštiti svoj narod i svoju domovinu i od vlasti ako je to potrebno“. Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći, a hrvatski narod preći!!!!