Dana 30. studenog 1991. godine forsiranjem rijeke Drave 107. valpovačka brigada Hrvatske vojske napala je neprijatelja u okupiranoj Baranji. Zadaća je bila odbaciti neprijatelja što dalje od Drave te uništiti lovačke kuće uz Dravu kako ih neprijateljska vojska ne bi koristila u napadima na desnu obalu rijeke Drave, odnosno teritorij pod kontrolom hrvatskih snaga.

Istražujući tematiku Domovinski rat,  hrvatski povjesničar  Borna Marinić  o navedenoj akciji napisao je:

„U ranim jutarnjim satima pokrenut je napad. Glavni pravac išao je prema selu Torjanci. “Udarna igla” bili su pripadnici izvidničko-diverzantske satnije, pod zapovjedništvom Ivice Matkovića, koji su dobro poznavali teren. Ulaskom u selo dolazi do otvorene borbe s lokalnim Srbima kojima ubrzo u pomoć dolazi jedinica iz Belog Manastira, najvjerojatnije “Beli orlovi”. Unatoč podršci hrvatskog topništva izvidnici su morali krenuti u povlačenje. U žestokim borbama poginula su četvorica hrvatskih vojnika: Pavo Horvat, Marko Pavlović, Darko Drevenšek i Damir Banović.

Na pomoćnom pravcu, prema području Židopustare i Medrovića, djelovala je 1. bojna 107. brigade HV. U ranu zoru čamcima su prešli Dravu te šumski pojas između Drave i nasipa koji je uslijed visokog vodostaja bio potopljen. Na nasipu se svakih 300 metara nalazio utvrđen bunker, a svaki je imao posadu s 5 do 8 okupatorskih vojnika. Ti su bunkeri ukopanim prometnicama bili spojeni s drugom crtom rovova. Lokalni srpski teritorijalci shvativši da su napadnuti krenuli su otvarati nasumičnu vatru prema šumskom dijelu.

Dio hrvatskih snaga uspio je doći na sam nasip no uslijed jakog otpora nisu ga uspjeli prijeći. U tim borbama ranjeno je pet vojnika, među kojima i zapovjednik 1. bojne Tomislav Ivić. Uslijedilo je povlačenje na hrvatsku stranu Drave, no unatoč tome cilj akcije je djelomično izvršen. Srpskim snagama naneseni su znatni gubitci, kako u Torjancima, tako i na nasipu, te im je jasno ukazano kako 107. brigada ima snage, hrabrosti i znanja da im odgovori na njihove svakodnevne provokacije.“

U navedenoj akciji sudjelovao je hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata Stjepan Lovrenić iz Petlovca koji se  prisjetio tih dana i navedene akcije koja se zbila  na današnji dan  prije 30 godina, te  naveo slijedeće:  

„Trebao je to na početku biti 29. studeni 1991.  No, kako je to bio "Dan republike" odlučeno je za idući dan ,vjerojatno zbog manje pozornosti i mogućeg "prešišavanja" i mamurnosti "onih preko". A i već je ranije bio pokušaj osvajanja te iste Karaule „Torjanci“,  koji je završio zarobljavanjem naših, pa opreznosti nikad dosta. Sjećam se da smo baš bili „nabrijani“ i samo se čekao dan.

U to vrijeme naša izviđačka skupina prerasla je u samostalnu izviđačku satniju pod vodstvom Matkovića i Felixa.

Dakle, krenuli smo rano jutro iz prostorija nogometnog kluba Satnice Valpovačke (naše trenutno boravište nakon položaja u vikendicama Nard na samoj Dravi, a kasnije jedno vrijeme u mjestu Šag, gdje smo imali i prisegu, a bili smo i više dana u pripravnosti zbog mogućeg proboja u Vukovar. Dobro je ono i rekao Siniša Glavašević "da nas ima,  a ne šalje se".

Našu grupu vodio je FELIX. Upadali smo u čamce kod mjesta Gat, te zaveslali na baranjsku stranu. Sama rijeka Drava je tog jutra bila vraški previsoka i preduga dok se nisu počela nazirati stabla koja su još uvije bila u vodi.

Joža (Josip Sabol) je već pri samom ulasku čamcima u šumu iskočio držeći u jednoj ruci i punjenje za Mitrovićevu "OSU", ali je utonuo preko pojasa.

Trebalo je još malo čamcima dublje u šumu vozeći slalom između stabala sve dok nismo dodirnuli mulj,...obalu.  Ha... trebao je izlazak iz čamaca biti što tiši, ali rondala je oprema, puške, moja "duga cijev"(PAP) te trombloni iz ranca zvekeću. No, dobro je, skupili se iz svih čamaca, jer nismo mogli svi jednako "parkirati" i oduprijeti se Dravi.  

Krenuli smo jedan iza drugoga... pravac mjesto Torjanci, ali smo svratili i malo kroz Mađu... (ali ne u šoping)... sigurnije uz granicu. Ušli u neki dubok kanal i hodali njime, hodali dok Felix nije izmoljio i rekao: "stigli smo... tiho".

Počelo je polako svitati. Karaulu sa upaljenim reflektorima smo mimoišli i ukazalo nam se samo mjesto Torjanci, u koje sam inače išao samo od "kirvaja do kirvaja". E, sad su trebali nastupiti "HAKERI", kako bi ih ja danas nazvao...odnosno dečki koji su trebali sa konopcima zavitlati po nekoj livadi i vući ih, ne bi li se zakačila koja potezna ili... vrag bi ga znao šta već. Ali brzo se odustalo, nema se vremena za to.   

Felix je krenuo prvi, mi za njim... ne bi li se iskoristilo još to malo mraka do samog ulaska u selo.

Sjećam se da nam je na putu bila i drvena dvorišna ograda koju su oni malo "kršniji" nogama zgužvali... Ušlo se u selo, u ulicu... psi počeli lajati. Primijetio sam nekog u jednom dvorištu da nosi kantu s vodom... vjerojatno u štalu. Kroz prozor jedne kuće ugledam na stolu i jaja pečena na tanjuru... ili sam si umislio, ne znam.

Bilo je samo ono: "Rasporedite se... nađite zaklon i na moj znak..." Raspršili se. Ja ,Bajki, Pizdra i ne sjećam se tko još, ušli u Tomino dvorište I ugledamo karaulu. Raslinje i korov prema njoj... vidim neku nastambu i stanem iza, skidam ranac, tromblone...  Pizdra mi ostavi svoje tromblone i nešto govori "da ima nekog posla". Kasnije vidim neku tanjuraču ili plug i odem iza njega.

Bajki se desno od mene kojih desetak metara "svađa" sa svojim zatvaračem na papovki, psuje...doziva me. Kad ono...PAFF. Iza naših leđa prolazi cestom neki kamion...žuti ili možda crveni te mota prema karauli (vozio doručak)... pravo prema Felixu. I tako je počelo....počeli su rafali, odjekivalo sa svih strana po karauli.

 Ispucam prvi tromblon... pojma nemam gdje je pao... drugi, treći... pa trenutne... počinje zviždat okolo glave, udara po plugu... pogledam lijevo nekog... svjetleći mu zuje iznad. Ludnica... „roken rol“... a onda začujem i iza leđa... puca se po nama.

Čuo sam Felixov glas kojim viče "da se predaju, da su opkoljeni" i govori nama da još raspalimo.  Netrzajac gadno roka iz karaule... ovi s leđa... Pizdrini trombloni nemaju metaka (kod njega su ostali u rancu). Tu nemaš pojam o vremenu...

Iskrsne odnekud Felix puca po prozorima kuća... pa opet po karauli. Bajki mu puni okvire. Meni govori da rokam po netrzajcu. Imam još jedan kumulativni... ispalim ali nije grunuo.

Donese mi Bajki još par tromblonskih metaka (ne znam odakle mu) i to "pošaljem"... neki pukli, neki ne, a negdje sam vjerojatno i zaboravio skinuti osigurač...

S ulice kojom smo došli "udara" kalašnjikov.. a sad se i vidi "tko"... no pao je, ali mislim da je još nastavio.. i druga "silueta" puca "tanđarom"...mislim.

U papovci spremnik sa bojevim mecima. Bio sam već sklonjen iza jednog zida i ispucam nekoliko. A "ove" su izgleda dečki "smirili".  No, čuju se vozila,  pojačanje "Belih orlova" ??... odakle sad...

Pojavljuje se Mitrović sa "osom"... i roka u tom pravcu. Ali, uzvraćaju.. .zvižduče ulicom koju treba preći... jedan po jedan, ko¨ srndaći. Povlačenje samo putem kojim smo došli...nema drugih opcija.

Dokopali se kanala i pognuti jedno vrijeme dok nam karaula i mjesto nisu za leđima. Bilo je snage i do Drave, nakon svega. Teške noge, živa glava, hladno pivo.“