Hrvoje Zekanović: Kršćanstvo, migracije, vjerodostojnost

Svjesni smo da se nalazimo u čudnovatom vremenu kada se mnoge vrijednosti propituju i kada mnogi kritički gledaju ponašanje drugih. Postoji nekoliko pristupa migrantskoj krizi koja se rasplamsala zadnjih dana: Neki slavodobitno govore o migrantskoj krizi kao da likuju što je državna granica ugrožena ilegalnim prelascima, kao da žele da migranata bude toliko da granica, kao najvažniji odraz suvereniteta neke države, bude još više ugrožena. Zatim postoje oni koji o ovoj temi šute kao zaliveni jer im nije pragmatično govoriti, naime, ako se izjasne da su za migracije ne valja, kao i što ne valja da su protiv njih. Postoje oni koji pozivajući se na univerzalne kršćanske vrijednosti kritiziraju one “manje dobre kršćane” koji su za beskompromisnu zaštitu granica i suverenosti, a zanemaruju tešku situaciju u kojoj se nalaze migranti. Ovakvo moraliziranje je karakteristično za mnoge koji se smatraju kršćanima, naime često se vlastita „veličina“ i vjerodostojnost po pitanju vjere pokušava istaknuti tako što se nekima pronalaze mane i tako ih se stavlja u kategoriju manipulatora i nevjerodostojnih. Naravno, uvijek će postojati oni koji su više i oni koji su manje vjerodostojni, samo tko je taj tko će to odrediti? Ja se to ne usuđujem, međutim, oni koji to rade u načelu su jako dobro situirani, često se hrane pozlaćenim žlicama, voze se u skupocjenim automobilima i govore o potrebi zaštite najranjivijih. Migrantska kriza je nov izazov s kojim se čovječanstvo u ovakvim razmjerima nikad nije suočilo i teško je pristupiti sa bojazni i otporom ovom velikom problemu da te netko ne proglasi manje dobrim kršćaninom. Slažem se da je kršćanstvu najveća prijetnja upravo u odmicanju kršćana od vjere, jer da su Europljani ostali privrženi vjeri svojih predaka do migrantske krize možda ne bi ni došlo jer bi u Europi bilo dovoljno radne snage pa uvoz iz dalekih zemalja ne bio potreban. Nadalje, potrebno je naglasiti da se danas gotovo uopće ne radi o izbjeglicama nego o ljudima koji svojom slobodnom voljom sele u Europu. Ovi kritičari zanimljivo je ipak tobože priznaju suverenost država te tu ipak odstupaju od radosne vijesti koju nam je Isus pružio, je Isus definitivno nije poznavao granice i putovnice! Zašto nisu do kraja kršćani pa kažu granice nisu bitne, bitno je pomoći onima u potrebi, onima koji traže posao na zapadu i to po svaku cijenu. Također je u pitanju Europe bitno naglasiti da famozna integracija zadnjih desetljeća gotovo uopće ne funkcionira. Isti ovi „bolji“ kršćani često su imuni na probleme svojih susjeda koji su često, gladni, napušteni, obespravljeni, ali za ljude koji dolaze iz daleka imaju jedan zanimljiv senzibilitet. Lijevi mediji u zadnje vrijeme imaju jako dobru taktiku u „raskrinkavanju“ političara koji se nazivaju suverenistima i kšćanskim demokratima, a to je pronalaženje kritičara malo „većih“ kršćana. E sada, što ja mislim o ovom problemu. Stvarno je danas teško biti u potpunosti vjerodostojan te i ja često nisam u potpunosti otvoren onome čemu nas je učio Isus,a to je da u svim slučajevima i svojim životom na svim poljima svjedočiš radosnu vijest. Međutim o čemu se ovdje radi? Postavljam sljedeća pitanja svima koji su dežurni dušobrižnici: Koliko migranta bi dušobrižnici primili u Europu? Koliko bi ih primili u Hrvatsku? Postoji li granica njihove „vjerodostojnosti“? Bi li ih primili u svoj dom, u svoju kuhinju, u svoju obitelj da pokažu da su uistinu vjerodostojni? Naravno da ne! Koje rješenje nude? Možda da svakome tko dolazi iz Pakistana ili Bangladeša ili tako izgleda omogućimo slobodni prolazak kroz Hrvatsku bez dokumenata? Da svima izgradimo nastambe i damo im socijalnu pomoć? Možda da ionako poluprazne crkve pretvorimo u džamije da se imaju gdje moliti? Zašto se ne založe da avionski prijevoz migranata direktno u Njemačku kamo su bili pozvani prije par godina i gdje im je uglavnom konačna destinacija. Ja sam za pomoć svima u potrebi, samo jesu li ekonomski migranti iz Pakistana uistinu u potrebi, je li situacija u njihovoj zemlji (koja je zanimljivo nuklearna sila) zaista takva da se moraju seliti u Europu kršeći sva pravila o suverenosti. Moja politička borba za kršćanske vrijednosti je jasna te se slažem da mi kao narod moramo doživjeti katarzu i vratiti se izvornim kršćanskim vrijednostima jer nam prijeti propast. Što se tiče bodljikave žice nikad nisam nigdje izjavio da sam za njezino postavljanje međutim nije mi jasno da hrvatskim dušobrižnicima i novinarima smeta žica koju nitko ne zagovara u Hrvatskoj, a ne smeta ona koja je već postavljena na granici sa Slovenijom i Mađarskom. Možda bi trebalo zabraniti ograde s šiljcima koje ljudi postavljaju na svojim okućnicama da se lopovi ne ozlijede prelazeći je. Smije li se danas glasno i jasno reći da želiš da Europa ostane kršćanski kontinent, a to podrazumijeva povratak Europljana kršćanstvu i prestanak ne kršćanskih migracija, a da te mediji ne proglase netolerantnim i ksenofobom, a neki lošim kršćaninom? Dakle, ja sam za pomoć svima u potrebi, prvo onima koji žive vrata do tebe, a često ih ne primjećujemo, a ne samo onima koji iz dalekih zemalja došli do nas. Također sam za zaštitu granica naše domovine, poštivanje zakona i pravila kao svih drugih atributa suverenosti!