Potplaćeni, bez riješena stambenog pitanja, izloženi napadima, bez zaštite... Slika je to organa javnog reda i mira zbog koje iz Ministarstva unutarnjih poslova odlazi tko god može i ima kamo otići. Ima nekih desetak dana kako se voditelj smjene jedne policijske postaje nadređenom požalio da ne može iznaći načina kako napraviti raspored da postojeći broj policajaca “rastegne” na dežurstva, autoophodnje, opservacije... jer jednostavno nema dovoljno ljudi. U minusu je, napisao je, za tri čovjeka jer ljude mora pustiti i na godišnji, a k’o za vraga uvijek se zalomi da je netko i na bolovanju. Od policajca do vozača busa S 1. srpnja ove godine njegova postaja, navodi, broji najmanje ljudstva od osamostaljenja Hrvatske. Mjesecima odlazi na posao s grčem u želucu jer što ako se dogodi nešto što zbog nedostatka policajaca neće moći pokriti, a kamo li riješiti? Glavni ravnatelj policije Marko Srdarević je – navodi taj voditelj smjene – nedavno pitao zbog čega nekom zgodom kad se šetao gradom nije na tom potezu kojim je hodao vidio policajca. “Eh, što bih ja tek dao za tog jednog policijskog službenika”, piše voditelj smjene, apelirajući na zdrav razum da, unatoč tome što su financije problem i novca manjka, sigurnost građana ipak bude ono što nema cijenu. Treću godinu zaredom statistike u MUP-u bilježe da policajci – očito nezadovoljni plaćom manjom od prosječne u Hrvatskoj, koja za početnike nastanjene u Zagrebu bez uzdržavanih članova obitelji iznosi oko 3800 kuna – daju otkaze, u naponu snage odlaze u mirovinu te uzimaju neplaćene dopuste tijekom kojih u dosta slučajeva ili u inozemstvu rade na crno ili uče jezik, da u dogledno vrijeme mogu otići. Po ove tri osnove od početka godine otišlo ih je 197, odnosno njih oko 32 mjesečno. Od onih koji su dali otkaze dobar dio to je učinio jer su odlučili potražiti neki bolje plaćen posao u Njemačkoj. Ili Irskoj. Od 2014. godine naovamo otkaze je dalo 288 policajaca. Te je 2014. godine otkaze dalo i dvadesetak pripadnika Specijalne jedinice policije koji su novi posao pronašli na poslovima sigurnosti i osiguranja u Afganistanu, Iraku, Kosovu... i to za plaću od četiri do osam tisuća američkih dolara, uz osiguran smještaj i avionske karte. Jedan od specijalaca koji je otišao iz MUP-a opisao nam je da je mahom bila riječ o ljudima starima od 30 do 40 godina, koji su u Specijalnoj policiji radili između deset i 20 godina. Razlozi njihova odlaska bili su financijske prirode, a dio ih se s plaćom od 6000 kuna drukčije nije ni mogao izvući iz kredita u švicarcima. Prije odlaska tražili su od MUP-a neplaćeni dopust u trajanju od godine dana, koliko im je, izračunali su, bilo dovoljno da se izvuku iz stiske. No, nekima su zahtjevi prošli, a nekima ne pa su se odlučili na sporazumni raskid radnog odnosa. Lani se za sporazumni prekid radnog odnosa odlučilo 110 policijskih službenika. Od početka godine otišlo ih je pedeset dvoje. Među njima je i policajac s desetogodišnjim stažem koji je bio radio u Upravi za posebne poslove sigurnosti, koja inače među samim policajcima slovi za elitniju i bolje plaćenu službu i u kojoj se na poslovima čuvanja političara lako “nabiju” dnevnice i prekovremeni. Ipak, policajac je odlučio ostaviti posao i danas u Njemačkoj vozi – autobus Prije nego što je otišao, položio je za vozača. Zatim je dao otkaz, napravio feštu i otputovao – prepričavaju njegovi kolege dodavši kako je slučajeva poput ovoga napretek. Spominje se i da samo u zagrebačkoj policijskoj postaji Centar nedostaje najmanje četrdesetak policajaca. Među onima koji su dali otkaze najbrojniji su policajci s pet i šest godina radnog staža. Od 2014. godine naovamo takvih je otišlo više od 70. No, odlaze i oni s više od dvadeset godina radnog staža. U istom razdoblju otišlo ih je dvadesetak. – Izuzetno smo žalosni što je došlo do toga da se policijski službenici sve više odlučuju za odlazak iz MUP-a, osobito davanjem otkaza. Tragično je da je većinom riječ o mlađim ljudima u naponu snage i profesionalnog razvoja koji bi ono najbolje tek trebali dati policiji. Brojke i trend zabrinjavaju jer tako se nešto u prošlosti događalo samo sporadično. I odlasci u mirovinu često su povezani s istim razlozima kao i oni koji “tjeraju” mlađe policajce na prekid radnog odnosa – kaže Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske, koji je od MUP-a zatražio podatke o otkazima policajaca uočivši da se u policijskim redovima “nešto događa”. MUP jamči sigurnost I u MUP-u su svjesni da su plaće policajaca male, ali odgovor je uvijek isti: novca jednostavno – nema. Uvjeravaju da sigurnost građana nije i neće biti dovedena u pitanje, a odlaske policajaca nastoje kompenzirati novim zapošljavanjima pa će do 10. srpnja zaposliti njih još 160, uz 62 policajca koji su ove godine dobili posao. Prema podacima MUP-a, od 2015. godine do sada policijski je posao dobilo 870 osoba. No, Sindikat računa da ih je zaposleno nešto manje. U svakom slučaju, u istom razdoblju otkaze je dalo 236 policajaca, u mirovinu je otišlo njih 714, a na neplaćeni dopust 71 policajac, odnosno njih ukupno 1021. I nema uvjerljivih naznaka da će se ovaj trend zaustaviti. – Ne možemo kritizirati nijednog kolegu zbog odluke da napusti MUP jer su razlozi za to u gotovo svim slučajevima egzistencijalne prirode. Policajci napuštaju MUP u pravilu zbog niskih primanja, nemogućnosti osiguranja stambenog pitanja, izuzetno teškog i opasnog posla bez pravog priznanja i vrednovanja njihova rada od države i društva. Problemi su i što se policijski službenici iz unutrašnjosti upućuju na rad npr. u PU dubrovačko-neretvansku u kojoj je jako teško osigurati smještaj jer ga nema ili je izuzetno skup pa je tamo teško osigurati egzistenciju – kaže Jagić. Ukinuta srednja škola Sindikat policije Hrvatske smatra, a tu će se s njima složiti i dobar dio zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova, da je jedan od prioriteta vraćanje prije četiri godine ukinute Srednje policijske škole koju je politika posljednjih godina ukidala i vraćala, po potrebi. Otkako nema te škole, policajcem se postaje nakon završenog tečaja na koji se mogu javiti oni koji su završili neku drugu srednju školu, što znači da polaznici uz policijsko, već imaju neko konkretno zvanje. Ako njime mogu konkurirati na europskom tržištu rada, zapravo je pitanje trenutka kada će dići sidro. Prijašnjih godina bila je pomama za prekvalifikacijom u policijsko zvanje. I danas je interes nešto veći nego broj slobodnih mjesta, no ni izbliza kao prije, što će dovesti do toga da će se kriteriji za prijam u službu sami po sebi urušavati. K tomu, prije dvije godine bilo se dogodilo to da je MUP raspisao natječaj za upis 325 polaznika u Program srednjoškolskog obrazovanja odraslih i to u trenutku kada je na čekanju već bila cijela jedna generacija u kojoj je bilo više od tri stotine prekvalifikanata. Zbog tog čekanja, koje zna potrajati dulje od godine, događa se da tečajci potraže drugi posao jer od obećanja da će ga dobiti ne mogu živjeti. Na prekvalifikaciju iz nekog zvanja u policijsko ponajviše se javljaju ljudi iz Slavonije, u kojoj su uprave i postaje i inače najpopunjenije. A kada Slavonac dobije posao u Dubrovniku, ispada da radi samo za trošak najma stana. Postalo je javnom tajnom da policajci došljaci na jugu u slobodno vrijeme rade na “baušteli”, da bi imali koju kunu za izlaske. Kako sada stvari stoje, i nakon deset godina staža u policiji i to na mjestu voditelja smjene, s odrađenih tridesetak prekovremenih sati, noćnim radom i jednim blagdanom u mjesecu policijska plaća i dalje je za oko tisuću kuna manja od prosječne plaće u Hrvatskoj koja, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosi blizu 5900 kuna. – Manji broj policijskih službenika, osobito onih s iskustvom, može predstavljati probleme u radu te se događa da je vrlo često teško organizirati smjenu u nekim postajama. Zbog sigurnosti građana i države to je problem koji se što prije treba početi rješavati. Kako bi se odlazak policijskih službenika zaustavio ili što više smanjio, potrebna su ulaganja države u policiju – ponajprije u više plaće, bolju opremljenost, napore za osiguranjem stambenog zbrinjavanja policijskih službenika te zakonsku zaštitu. Kao što uvijek naglašavamo, na sigurnosti se ne smije štedjeti, tako je i ulaganje u policijske službenike nešto na čemu se ne smije štedjeti, ali sve uloženo vraća se višestruko kroz jačanje pravne države, sigurnost građana, a uostalom i turistička smo zemlja koja kao jednu od svojih prednosti naglašava sigurnost te to treba graditi i čuvati. Također, smatramo da je prioritet i vraćanje Srednje policijske škole – navodi Dubravko Jagić uime Sindikata policije Hrvatske. Ocijenjeni trojkom I nije tu kraj boljki sustava koji su neki policajci odlučili zamijeniti životom i radom u inozemstvu. Treba se samo podsjetiti cirkusa s policijskim automobilima, kada je MUP u ožujku počeo vraćati “šarene” automobile, a novi nisu stigli jer se zbog pada Vlade postupak obnavljanja voznog parka policije bio otegnuo. Kako policija u jeku turističke sezone ne bi ostala bez automobila, policijske Škode koje su po isteku leasinga bile vraćene autokućama, na kraju su opet vraćene u MUP. Policajci i njihovi sindikati godinama upozoravaju i na opremu pa je tako početkom godine Večernjak bio aktualizirao činjenicu da policija nema dovoljno pancirki, a i onima postojećima ili je istekao rok trajanja ili je pred istekom. I dok policajci upozoravaju na sve nedaće koje su ih zadesile, godišnje ocjene koje plavci dobivaju za svoj rad pokazuju, već treću godinu zaredom, da je u Ministarstvu unutarnjih poslova najviše je onih koji rade za trojku, što znači da posao obavljaju korektno, uglavnom samostalno uz minimalan nadzor i rutinsko usmjeravanje. I u većini slučajeva – jer trojkom je ocijenjeno 61,67 posto policajaca – ništa više od toga.