Vijesti Top vijest
I ŠTO ĆEMO SAD - AKO NE BUDEMO MOGLI U SRBIJU!?
Naježio sam se. Od kad sam čuo da će nekima od nas Hrvata biti zabranjen odlazak u Srbiju.
A kako i ne bih, kad sam svjestan koliki bi to gubitak bio. S koje god strane okreneš, otuda nam je uvijek dolazilo nešto „pozitivno“ – počevši od „Srbobrana“ i Khuenovih Srba, preko terora pod žezlom Karađorđevića, do tiranije u okviru „samoupravnog socijalizma“ i posljednjeg krvavog pira kojega nam je komunističko-četnička bratija u savezu upriličila 90-ih godina prošlog stoljeća.
Mi Hrvati ostali bi „uskraćeni“ i u pogledu kulture. Ne bi imali s kime voditi žučne rasprave o tomu „čija je dubrovačka književnost“, gdje se rodio i tko je bio Ivo Andrić, iz kojega dijela Srbije potječu preci Nikole Tesle itd., itd. A dosadno bi nam bilo bez tih rasprava, što jest jest.
I kud bi na ljetovanje?
Morali bi se odreći navike odlazaka u Vrnjačku, Matarušku i ostale banje, ne bismo više mogli u Leskovac na pljeskavicu, u Čačak na „šljivu“, do Skadarlije na cugu, u Guču na Dragačevske trubače, a koliko bi nam tek nedostajale „zvezde Granda“ i njihov turbofolk (Dara Bubamara, Mica Trofrtaljka, Maca Diskrecija, Atina Ferari...i još vagon takvih)!? Pa proročice i proroci! Što bi i kako bi bez njih – bez „vidovitog Milana“, Kleopatre, Nere itd., itd. (i njih je na vagone)!?
Vodi li tko od naših političara računa o ovome? Kako ćemo održati mentalno zdravlje nacije ako budemo lišeni takvih „civilizacijskih“ dosega?
Da nije Srbije i njihove „konstruktivne“ i „dobrosusjedske politike“ prema nama, mi ne bismo znali da su nas oni „oslobodili“ – i to barem 2-3 puta u zadnjih 100 godina (i ne samo nas, nego i sve druge južne Slavene!), da smo „nastali“ od njih (kao svi drugi narodi na svijetu – samo malo kasnije). Da nije Srbije i njezine „mirotvorne“ orijentacije, ne bismo se (možda) morali naoružavati ovim tempom, da nije Srbije (takve kakva jeste), teško da bismo imali Milorada Pupovca i Novosti – što bi tek bila katastrofa, da nije...
Da nije Srbije, mi bi morali sami voditi svoju brigu, a ovako imamo susjede koji budno paze na svaki naš pokret i „odgajaju“ nas. Da nije Srbije imali bismo mnogo manje mafije i kriminala u Hrvatskoj – što bi se negativno odrazilo na strukturu i broj zaposlenih u policiji, tajnim službama i sudstvu...Da nije Srbije, mi bismo već zaboravili rani srednji vijek, Kosovski boj, Balkanske ratove i Solunsku epopeju, četnike, Dražu, o Drugom svjetskom ratu da i ne govorimo, a možda bi čak bili uskraćeni i za pojavu takvih „državnika“ i „veličina“ kao što su Milošević, Karadžić, Martić, Dačić, Vulin, Šešelj i Nikolić.
Pa sad nek svatko od nas Hrvata zrelo razmisli, a naročito ministri Medved i Krstičević (koji su čini se prvi na tapetu kao kandidati za zabranu ulaska u Srbiju) i dobro odvagne, kakvu ćemo štetu pretrpjeti!
Nema nama bez naših susjeda!
Ponekad mi dođe žao što nisam neka uvažena persona, pa da se kao Hrvat javno i dobrovoljno odreknem te „blagodati“ odlaska u Srbiju i to za vjeke vjekova, u svoje osobno ali i u ime svojih potomaka!
Zlatko Pinter
