‘Imam dokaze da su hrvatski izdajnici planirali vojni udar u RH još 1983. godine!’

'Pavle Gaži, nekadašnji sekretar unutrašnjih poslova SRH, preko svog šogora je poslao poruku Dolancu i generalštabu JNA te admiralu Mamuli u kojoj je optužio hrvatsko vodstvo za izdaju Jugoslavije, a dio čelnih ljudi Republike Hrvatske proglasio špijunima SSSR-a. Tražio je od vrha armije da izvede državni udar na Hrvatsku! Sve dokumente posjedujem, oni su mi sačuvali glavu!' O organiziranoj pljački države – u kojoj, po svemu sudeći, sudjeluju upravo oni koji bi državu morali štititi, te o dokazima protiv Pavla Gažija, nekadašnjeg republičkog sekretara unutarnjih poslova, razgovarali smo s Anđelkom Jagečićem, jednim od bivših direktora u Podravci i sadašnjim uspješnim varaždinskim poduzetnikom. On, između ostaloga,   javno tvrdi kako ima dokaze da se na požeškim sudovima (Županijskom i Općinskom) već godinama provodi organizirana pljačka tih sudova, odnosno državnog proračuna. Sumnja da su za pljačku odgovorni suci i sudski službenici, a da sve pokrivaju – predsjednici sudova. Javno tvrdite da je Pavle Gaži, bivši republički sekretar unutarnjih poslova,osamdesetih godina činio sve da uništi Podravku i druge hrvatske tvrtke ,te da je po nalogu Stane Dolanca htio onemogućiti jačanje hrvatskog gospodarstva. Kako je to činio? – Već više od deset godina ukazujem hrvatskim institucijama na negativnu ulogu Pavla Gažija u najkritičnije doba za Hrvatsku u bivšoj Jugoslaviji, a to je bilo od 1982. do 1983.godine. Tita više nema, a dogmatske snage koncentrirane u Beogradu, predvođene Slovencem Stane Dolancom – tada najmoćnijim čovjekom u Jugoslaviji i neimenovanim nasljednikom Tita – kreću u obračun s liberalnim snagama koje predvode Hrvatska, Slovenija i Vojvodina. Doba je krize, caruju nestašice, vozi se par-nepar, na svjetlo dana dolazi tada astronomska zaduženost Jugoslavije od 20 milijardi dolara, kao i sva slabost jugo-privrede, koja se pod komunističkom politikom razvijala po sistemu – gradovi sa dimnjacima, što je dovelo do tvornica koje nisu imale tržište. Privreda je ovisila o tzv. klirinškom tržištu, robnoj razmjeni sa SSSR-om i istočnim blokom, a EU-tržište je bilo gotovo  zatvoreno. Građevinci su bili na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. U Hrvatskoj se vodi politička borba snaga koje predvode Ante Marković, Jure Bilić, Mika Špiljak protiv Beogradu sklonih kadrova. U takvom odnosu snaga, u prvi plan dolazi ekonomska moć hrvatskog gospodarstva, čije resurse Beograd želi staviti pod kontrolu. Prvenstveno Inu s rafinerijama i Naftaplinom i sve razvijenijom mrežom benzinskih crpki, Podravku – tada najveću prehrambenu industriju u Jugoslaviji, Đuro Đaković, vojnu industriju i drugo. Koja je uloga Gažija u svemu tome? – Pavle Gaži, moj nekadašnji direktor u Podravci 1982. godine, na iznenađenje mnogih, s funkcije izvršnog sekretara SKJ za privredu odlazi na funkciju sekretara unutrašnjih poslova SRH, te postaje nadređen SDS-u (Udbi). Umjesto da nam pomogne kao prvi generalni direktor Podravke, on već 1981. godine počinje s političkim obračunom. Prvo mene – kao vodećeg čovjeka pri poslovodnom odboru Podravke za publicitet – proglašava političkim kriminalcem koji prijeti klanjem Srba zaposlenih u Podravci, a odmah zatim – nakon što su me generalni direktor Vlado Trojak i članovi poslovodnog odbora uzeli u zaštitu, sve njih proglašava  kriminalcima koji kradu i uništavaju Podravku! Posebno se obrušio na Belupo, tvornicu lijekova i njezinog tvorca dr. Franju Kajfeža, inače kuma njegove kćerke, te generalnog direktora Vladu Trojaka kao izdajicu Podravke, zbog kupnje tvornice Gartenberg u Zapadnoj Njemačkoj, kasnije temeluj izvoza Podravke u Europu. Svi smo se usprotivili tim suludim optužbama. Nismo znali što se događa, sve dok nije u Podravku poslao saveznu deviznu inspekciju s Ilijom Stojakovićem iz Beograda, koji brzopotezno piše lažne prijave i počinje uhićivati članove poslovodnog odbora, direktora Belupa,  dr. Franju Kajfeža, te više od desetak vodećih ljudi Podravke. Ističete da je Gaži tražio od JNA da izvede državni udar u Hrvatskoj. Na osnovu kojih informacija to tvrdite? – Gaži je, dok je bio u Beogradu, na nama isprobao metode koje će zatim u dogovoru s Dolancem i dogmatičarima iz Beograda, ali i aparatčicima iz Zagreba – primijeniti uskoro na Ini, Đuri Đakoviću i 16 velikih poslovnih sustava iz Hrvatske. Po dolasku na funkciju prvog čovjeka za unutrašnje poslove SRH, razmeće se intervjuima, prozvavši mene političkim kriminalcem. I naravno, uhitio je nekoliko direktora u Ini. Istodobno, njegov šef na saveznoj razini,  Stane Dolanc, javno u dva navrata na TV dnevniku Jugoslavije, kritizira smjer u kojem ide Hrvatske, optuživši hrvatsko rukovodstvo da tolerira kriminal, a kao dokaz navodi pljačku u Ini od 2, a zatim 4 milijuna dolara.  Međutim, u tom obračunu Gaži ostaje usamljen. Sudovi počinju propitivati policiju gdje su dokazi za 15-ak uhićenih i tada izlazi na vidjelo što je bio cilj. Uvjeren sam da su   lažnim optužbama protiv čelnih ljudi vodećih firmi Hrvatske, željeli destabilizirati hrvatsku ekonomsku, a zatim i političku moć. Iako smo svi smijenjeni, a neki i prognani iz Podravke, a ja i iz Koprivnice, te tjeran u Njemačku (gdje bih završio kao Đureković), Gaži ne miruje. Govori u Beogradu da u Ini ne može ići dalje zbog djece narodnih heroja (Mišo Broz, Vanja Špiljak, Ujević…), te šalje preko svog šogora čuvenu poruku Dolancu i generalštabu JNA i admiralu Mamuli u kojoj optužuje hrvatsko rukovodstvo za izdaju Jugoslavije, a dio čelnih ljudi proglašava špijunima SSSR-a. Traži od vrha armije da izvede državni udar na Hrvatsku! Sve dokumente posjedujem – oni su mi sačuvali glavu. Zato sam uoči ljeta pisao sucu Dausteru, te mu pojasnio zašto hoću biti samo svjedok suda, ali ne i obrane, jer bi i mene, da sam pobjegao u Njemačku, Udba likvidirala. U svakom slučaju, nakon toga Pavle Gaži više neće moći obmanjivati javnost raznim floskulama. Gaži je bio  eksponent velikosrpske politike. A da su tada pobijedili dogmatičari na čelu s Dolancom, koji su išli na osporavanje 1974. godine, pitanje je, da li bi i kada bi bili stvoreni uvjeti za bijeg iz velikosrpskog zagrljaja. U kojoj mjeri Udba i KOS i danas utječu na događaje u Hrvatskoj? – Upravo zbog svjedočenja koje me očekuje, ne bih mogao komentirati ovo pitanje, ali sam već rekao da  bih i ja bio ubijen da sam 1983. pobjegao u Njemačku. A koliko su jake te antihrvatske i interesne snage kojih imate u svim stranačkim opcijama,  najbolje govori podatak da su 1995. godine u Hrvatskoj ponovno digli glavu, a da je Gaži s ekipom iz Beograda tajno vukao konce. Znam neke od tih ljudi koji su i danas živi. Sve znam o njima i to ću konačno moći reći, nažalost, pred njemačkim, a ne hrvatskim sudovima. To njih očito uzrujava. Jer da nije tako, ne bi me, unatoč činjenici da sam bio prvi organizator odijevanja Hrvatske vojske i potpredsjednik ”ratnog poola” Hrvatske pri MORH-u za opremanje HV-a,  te iste prikrivene snage progonile i to kroz sustav – namjestivši mi čak 10 optužnica od kojih sam osam pravomoćno dobio. Požega im je bila posljednja prilika da me u tišini neutraliziraju. Na osnovu čega tvrdite da se na Županijskom i Općinskom sudu u Požegi godinama provodi organizirani kriminal? – Na osnovu dokumenata koje imam i koje sam dostavio Dorhu i Uskoku i nekim novinarima, a koji potvrđuju da su ovlašteni službenici suda te krivotvorene dokumente stavljali u presuđene sudske predmete, a primljeni novac od građana u privatne džepove. Pouzdano znam da je takvih primjera na desetine, a tko zna što će pokazati istraga koja je pokrenuta po nalogu Dorha i Cvitana. Vjerujem običnim uposlenicima suda, koji više nisu mogli gledati kako neki zaštićeni, a ovlašteni sudski službenici, novac namijenjen proračunu stavljaju u vlastiti džep. I to zadnjih desetak godina. Zar je to normalno? Godinama to u kuloarima priča čitava Požega! Svi su znali i vidjeli da se povlašteni službenici bogate i da bez straha pokazuju impresivnu imovinu. A narod šuti i trpi. Da o nekim državnim odvjetnicima, sucima i sutkinjama i ne govorim. Da nije bilo suca Ronka, koji je sve prijavio  proljetos, teško bi se neki ohrabrili i meni dali i dokumente i informacije. Govorite o kriminalu u Općinskom ili Županijskom sudu u Požegi? – Sudac Ronko ukazao je na kriminal na Općinskom sudu, a ja sam dobio dokumente i za Županijski sud Slavonski Brod, stalna služba Požega. Očito je nekima sud u Požegi služio kao bankomat. Možda i odatle visoki postotak osuđujućih presuda nekih sudaca i sutkinja, koji se time javno hvale – poput Marije Balenović, danas sutkinje Županijskog suda. Kada su je novinari upitali,  kako se u 6 godina mandata predsjednice Općinskog suda Požega mogao krasti novac, odgovorila je da “nema povećalo kojim bi gledala jesu li su uplatnice lažne”. Potom se pohvalila kako je njezina sudačka karijera blistava, jer joj je čak 98 posto presuda potvrđeno na višem sudu. Ako vidimo tko je kome držao “štangu” i zbog čega, onda možemo posumnjati u pozadinu te priče. Vidjet ćete što će iznjedriti istraga. Nemam razloga ne vjerovati ljudima koji su mi dali i dokumente i ispričali kako je ta kriminalna organizacija djelovala. Ovo je tek vrh sante leda. Po procjeni ljudi koji dobro znaju što se događalo, riječ je o više milijunskim štetama, odnosno krađi državnog proračuna. Zašto tvrdite da su u to umiješani i predsjednici sudova? – Mislite li da se takvo nešto moglo godinama događati bez znanja predsjednika sudova? Osobno, mislim da nije. Neki čelnici sudova i državni odvjetnici živjeli su kao bubreg u loju, dok su njihovi sugrađani – ako su nešto rekli –   preko noći ostajali bez posla ili su ekonomski uništeni. Na temelju onoga što mi kažu mnogi Požežani, imam pravo sumnjati u predsjednike sudova. A razgovarao sam s gospodarstvenicima, odvjetnicima, pa i konobarima,  vlasnicima trgovina i sudskim službenicima. Ako je tako kako govore, onda je nešto trulo u državi Danskoj. Sve to je javna tajna u Požegi? – Tako je. Svi su znali, ali nitko nije imao petlje to prokazati. Sve dok to nije učinio sudac Ronko. Ali, prema onome što znam, na tome bi sve završilo…  Žrtvovali su osobu koja je krala na Općinskom sudu. Ona je, očito u dogovoru s onima iznad nje,  otišla u mirovinu i sve se zataškalo. Postavlja se pitanje, kako je inspekcija koju je poslao ministar Miljenić odradila posao, jer njegov nalaz još nije poznat. A prošlo je pola godine. No, sada se i Cvitan s Uskokom uključio u priču. Ukoliko je točno 50 posto onoga što su mi govorili, otkrit će se činjenice na koje će mnogi suci, a posebno predsjednice Općinskog suda Marija Balenović i Snježana Poldnar, trebati dati odgovore. Kako se na sudovima provodila pljačka i zašto predsjednici sudova nisu kontrolirali ide li novac od kazni i pristojbi u proračun, ili u privatne džepove? – Kao ekonomist, znam da je to bilo lako uočiti. Postoji šef računovodstva kojeg u skladu sa Sudskim poslovnikom kontrolira predsjednik suda. Ako je u mjesec dana naplaćeno 200.000 kuna i to stavljeno ad acta, onda je samo trebalo provjeriti je li novac po tim uplatnicama sjeo na žiro račun državnog proračuna. Ako nije, a u mnogo slučaja nije, opet je sve jasno.Članak 5. Sudskog poslovnika je vrlo jasan. Predsjednik ”obavlja nadzor nad urednim i pravovaljanim obavljanjem svih poslova u sudu…”, “…izdaje naredbe i daje upute…”, nadzor obavlja ”uvidom u rad sudaca i sudskih vijeća, službenika i namještenika, uvidom u spise i odluke, nadzorom rada sudske pisarnice i drugih ustrojenih jedinica suda…”. O obavljenom nadzoru i rezultatima ”dužan je najmanje jedanput mjesečno sastaviti izvješće” i na kraju, ”o zlouporabi ili prekoračenju službenog položaja i ovlasti ” dužan je izvijestiti viši sud i Ministarstvo pravosuđa. Predsjednik je to morao  vidjeti. To je kao da kažete: nisam vidio pješaka na zebri, a bijeli je dan.Pitanje je, zašto su ovlašteni službenici na oba suda – koji su u istoj zgradi – to neometano činili? Zdrava logika nameće odgovor. Sami se ne bi usudili, niti bi to mogli činiti tijekom desetak, a možda i više godina. Kako je reagirao sudac Županijskog suda, odgovoran za prijavljeni slučaj? – Sudstvo Požege je, pod utjecajem političkih moćnika, mislilo da se pod njihovim plaštom može – a ponekad i mora – raditi sve, te da će to ostati u lokalnim okvirima. Zato je i sudac Dragičević – iz čijeg je predmeta, slučajno, u Jutarnjem objavljen krivotvoreni dokument, vjerojatno da bi sebe “izvadio”, a usput zaštitio službenika koji je organizirao brojne krađe svih tih godina i to na oba suda – drsko optužio samo građanina kojega su još 2008. potaknuli da preda mito, te da   umjesto oko 82.000 kuna položi u državni proračun, privatno   dodijeli sudskim službenicima 25.000 kuna. Nije tajna da sam kaznenoprijavio i tog suca. Vjerujem da je dobro znao, čitajući njegovu prijavu protiv građanina, da to čini kako bi otklonio sumnju sa sebe i sa suda. No, to će se pokazati kao pucanj u vlastitu nogu.Nedavno je, tek nakon vaših medijskih istupa, uhićen i sudski službenik koji je organizirao prijevaru i pljačku Županijskog suda u Požegi. Zašto su građanina – koji je dao mito – odmah uhitili, a sudskog službenika koji je primio mito – tek više od mjesec dana kasnije? Upravo je nevjerojatno kojom brzinom su lokalne “snage” reagirale. Građanina su uhitili odmah nakon što je to objavljeno, a ja sam službeno to dostavio Dorhu i Uskoku mjesec dana ranije. Mislim da je netko htio spriječiti Dorh i Uskok u akciji, iskoristivši doba godišnjih odmora. Mislim da će stvari ipak ići drugim tijekom. Službenik, koji je sada uhićen, očito je shvatio da mu savjeti bivših šefova i šefica da se skloni, neće donijeti rješenje problema. Koliko znam, sam se ovih dana prijavio policiji. Ne bi li državne institucije trebale hitno reagirati u ovakvim situacijama? Kako komentirate njihovu inertnost i nevoljkost da istražuju kriminal na sudovima? – Teško mi je komentirati razloge njihove očite inertnosti  upravo u ovakvim situacijama. Mala smo država. Gotovo svatko svakoga poznaje i ponekad se gleda ima li tamo “mojih”. Premreženost interesa, često rodbinskih, ali i stranačkih veza, zna biti toliko jaka da ustanove reagiraju usporeno. I da ne postoji pritisak javnosti ili  nekog trećeg… tko zna što bi se dogodilo. Počesto, vjerojatno, i kadrovski kapaciteti Dorha i Uskoka uvjetuju sporost. Pitanje je, imaju li Dorh i Uskok stvarno  autonomnost kakvu imaju suci koji biraju sami sebe i odlučuju o samima sebi, što ih svrstava u nedodirljivu kastu. Čelnog čovjeka Dorha bira i drži politika, što ga sigurno sputava. Tko štiti nepoštene suce i predsjednike sudova? – Sustav je takav da sudsko vijeće, odnosno suci, odlučuju sami o sebi što nije dobro, jer oni zapravo ne odgovaraju nikome izvan svog ceha. Kao što nije dobro da politika diktira koji će ljudi voditi borbu protiv korupcije. A korupcija je ta koja drma temelje države Hrvatske. Ja to vidim prečesto u svom poslu, kada u jednom od “najtežih” sektora, građevinskom, vodim bitku s lobijima raznih interesa i raznih prljavih tehnologija i međudržavnih pritisaka.Srećom, pa zastupam superiornu svjetsku tehnologiju patentiranu iznad svjetske razine, koju je nakon  gotovo 10 godina upornog rada prihvatio geotehnički projektantski milje. Ali još uvijek uz otpor raznih interesnih krugova u ponekim javnim poduzećima, kojima nije interes države i građana, te sigurnost u prometu na prvom mjestu. Ali u  željezničkom i vodnom gospodarstvu, te lokalnim sredinama poput Zagrebačke županije, ta je tehnologija   prepoznata, kao i u vodećim izvođačima poput Swietelskog, Viadukta i Strabaga. Nedavno su novinari, koji su došli na ročište na sud u Požegu, doživjeli velike neugodnosti.Što se dogodilo? – Ono što su Drago Hedl i Goran Flauder doživjeli od sutkinje Marije Balenović na suđenju koje već 18 godina traje u montiranoj optužnici protiv mene, prelazi granice dobrog ukusa i predstavlja kršenje zakona na štetu novinara. Dotična sutkinja zabranila je izvještavati novinarima s javnog suđenja i pokušala ih udaljiti, a sve kao odmazdu, jer su pisali o krađama na sudu u Požegi u vrijeme kada je Marija Balenović bila predsjednica suda. Koliko znam, HND će reagirati, ili već je reagirao da novinare zaštiti od samovolje sutkinje Balenović.  Ona je iskalila  svoj bijes i na meni, odbivši zahtjev mojih odvjetnika iz ureda “Hanžeković i partneri” zbog činjenice da sam podnio kaznenu prijavu protiv nje zbog krađa u vrijeme njenog mandata i činjenice da joj kći radi u uredu koji me zastupa. Umjesto da zahtjev dostavi na odlučivanje predsjedniku Županijskog suda Slavonski Brod, sutkinja je kršeći zakon sama odlučivala o oba zahtjeva i odbila ih. To rječito govori koliko je bahatosti i samovolje prisutno na tom sudu i zašto se tamo moglo godinama krasti – osjećaju se nedodirljivi u svakom pogledu u svojem gradiću gdje vlada zakon lokalnog šerifa i šerifice. Zapravo se – po onome što je nekoliko dana uoči te rasprave izjavio Drago Hedl gostujući sa mnom na Osječkoj TV  – sutkinja osvećuje vašem kolegi zbog njegova 15 godina starog članka objavljenog u Ferral Tribuneu pod naslovom “Bije paša, ali bije i snaša”. U njemu je  opisan zanimljiv odnos saborskog zastupnika Franje Lucića, tada gradonačelnika Pleternice, i sutkinje Marije Balenović koja je na zatvor osudila lokalnog novinara koji je u satiričnom članku opisao način vladanja i ponašanja lokalnog paše u kojem je – iako ga uopće nije imenovao – sebe prepoznao Franjo Lucić, a osudila ga – kako je to opisao Hedl – njegova kućna prijateljica Balenović.