IN MEMORIAM: Ana Dujmović (20. 6. 1923. - 10. 8. 2013.)

Uskrsnuće samostalne i slobodne hrvatske države 1991. godine sigurno je najviše razveselilo nas, bivše političke zatvorenike, žrtve komunističkoga sustava bivše Jugoslavije. Bio nam je ostvaren san i cilj kojemu smo cijeloga života težili i bili spremni na najveće žrtve. No, vrijeme neumitno čini svoje i bivšim političkim zatvorenicima. Godine života sve brže prolaze. Bez obzira koliko voljeli ovu svoju zemaljsku hrvatsku domovinu, sve češće stižu Božji pozivi na povratak Ocu u vječnu domovinu, gdje više neće biti komunističkih progona, ni boli, ni jauka, ni suza.

Ostaje nas sve manje, ali nas srce najviše boli što od 2000. godine na dalje to nije ona hrvatska domovina i država kakvu smo željeli, kakvu smo stvarali i za koju smo se žrtvovali.

Na našu veliku žalost, nastaju čak i novi politički zatvorenici, hrvatski branitelji, koji su najviše doprinijeli u Domovinskom ratu za obnovljenu i samostalnu hrvatsku državu.

Tu tugu je najbolje izrazio jedan veliki hrvatski rodoljub, zaslužnik i patnik bleiburškoga Križnoga puta, bivši politički zatvorenik, preminuo 2010. godine, a koji je, gledajuću što se događa sa našom voljenom hrvatskom državom, često govorio: "Bio bih najsretniji da sam umro odmah nakon Oluje!".

Među mnogim patnicima, bivšim političkim zatvorenicima muškarcima, kao što znamo, bilo je i puno žena velikoga srca, čvrste odlučnosti i spremnosti na svaku žrtvu za hrvatsku domovinu. Jedna od takvih bila je i Hrvatica iz Srijema, iz predivnoga mjesta na lijevoj obali širokog i mirnog plavoga Dunava, na padinama Fruške gore, okruženog plodnim srijemskim vinogradima i voćnjacima, Srijemske Kamenice, Ana Dujmović, rođena Profuntarović.

Preminula je 10. kolovoza 2013. godine u 91. godini života.

Desetak dana ranije proslavila je svečano, uz svetu misu, svoj 90. rođendan i blagdan sv. Ane, u dobrotvornom domu Josipa Langa, hrvatskih Isusovaca, u Maloj Gorici kod Petrinje. Tu je, nakon moždanog udara, nepokretna, zadnjih godina, uz najbolju njegu i pažnju osoblja, živjela. Bila je do zadnjega časa mentalno bistra, sa dobrim vidom i sluhom. Patnju je strpljivo podnosila i vrijeme provodila u molitvi za domovinu i sve ljude, te u čitanju vjerskoga tiska i slušanju Radio Marije.

Pokopana je u Zagrebu, 13. kolovoza 2013. godine, na groblju Miroševac, uz molitveni obred četvorice svećenika i dirljive oproštajne riječi ravnateljice doma u kojem je živjela, uz pjesme "Krist jednom stade na žalu", "Bože čuvaj Hrvatsku" i tužni ispraćaj svojih prijateljica i prijatelja, u grobnicu koju je sama sebi pripremila sa natpisom: "Ovdje počiva u miru Božjem Ana Dujmović, zahvalna Bogu, prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, svim svećenicima, svim dobročiniteljima i HDPZ-u. Zahvalna za života, prognanica iz Srijema."

Ana Dujmović rođena je u Srijemskoj Kamenici 20. lipnja 1923. godine, gdje su Hrvati Šokci živjeli kao izvorni starosjedioci. U polovici sela, otprilike u podjednakom broju, odvojeno su živjeli pravoslavni Srbi, Raci, koji su kasnije, u 18. stoljeću, doselili iz Raške u Srijem i Vojvodinu. Dvije zajednice su uvijek u miru živjele, pa i u vrijeme NDH. Nije bilo nikakvih nemira ni progona srpskog stanovništva, a hrvatska i srpska djeca su zajedno išla u školu. No, tragedija za Hrvate Srijemske Kamenice nastupila je krajem Drugoga svjetskoga rata. Anica je bila odrasla djevojka kada je u jesen 1944. godine Srijemska Kamenica doživjela najveću katastrofu i zločine od strane srpskih partizana i komunista, kao i cijeli hrvatski Srijem. Tada su masovno stradali gotovo svi Hrvati Kamenice, muškarci između 16 i 60 godina života. Nikada se nije saznalo gdje su im tjelesni ostaci. Neki, koji su se u tome prvome naletu užasa posakrivali, kasnije su suđeni na teške zatvorske kazne. Među stradalima je bilo i više Aninih rođaka. Nakon prvih strahota i ponovne uspostave školskog sustava, zajedno su opet krenula u školu i hrvatska i srpska djeca. Zna se da tada, u prvome razredu, kada se pitalo djecu tko ima oca, ni jedno hrvatsko dijete nije imalo oca, dok su sva srpska djeca imala oca.

Ana Dujmović nije imala potomstva i 1982. godine bila je suđena u Novom Sadu zbog verbalnog delikta na 3 godine i 9 mjeseci zatvora. Izdržala je 2 godine u Srijemskoj Mitrovici i puštena je na uvjetnu slobodu 25. prosinca 1984. godine.

U vremenu od 1990. godine i nakon početka ponovnog srpskog terora nad miroljubivim Hrvatima Srijema, pod vodstvom Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, opet su na velikome udaru bili i Hrvati Srijemske Kamenice. Mnogi su tada izbjegli u Republiku Hrvatsku i napustili svoje kuće i svoja višestoljetna imanja.

Ana Dujmović, kao udovica bez djece i bivša politička zatvorenica, nije mogla opstati u svojoj Kamenici. Tisuću devetsto devedeset i četvrte godine došla je kao prognanica u Zagreb. Tu su joj pomogli prijatelji i svećenici da se bez materijalnih sredstava snađe u novoj sredini i ostvari svoja politička prava. Bila je aktivna vjernica, najviše vezana uz karmelićane i Gospu Remetsku, Odvjetnicu Hrvatske i Kraljicu Hrvata. Uvijek se trudila, koliko je mogla, dati svoj rodoljubni doprinos za domovinu.

Prva je obznanila popis svih Hrvata žrtava komunizma u Srijemskoj Kamenici 1944. godine. Točno je dala popis svih odvedenih i ubijenih po imenu i prezimenu, te adresi stanovanja. Bilo ih je 250, i to je bio prvi popis žrtava komunističkoga sustava iz Drugog svjetskog rata, objavljen u glasilu "Politički zatvorenik".

Također je Ana Dujmović od svojih skromnih sredstava poklonila groblju Miroševac Korpus Isusa Krista na centralnom velikome betonskom križu, a koji je blagoslovljen 17. veljače 2006. godine. Taj korpus raspetoga Isusa i pobjednika nad smrću, baki Ani Dujmović bio je najveća satisfakcija i zadovoljština za sve što je sama iskusila i proživjela, kao i za sve one kojima je ona svjedok stradanja na njihovu križnome putu.

Na spomen ploči na dnu centralnoga križa groblja Miroševac, napisano je: "Korpus darovala prognanica iz Srijema, Ana Dujmović, u spomen svim stradalnicima, domoljubima, nevinim žrtvama - mučenicima i hrvatskim braniteljima 20. stoljeća."

Neka je vječna slava i hvala Ani Dujmović, Srjemici, za sve što je žrtvovala i učinila za svoju hrvatsku domovinu!

Neka joj je laka hrvatska zemlja, za koju je živjela i koju je toliko voljela!

Počivala u miru Božjem do Uskrsnuća!

S tugom, molitvom i poštovanjem

dr. Ružica Ćavar

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE