Nije pozivala na osvetu, na mržnju, ostala vjerna Tuđmanu i HDZ-uIzgubila je četvoricu svojih sinova MIJU, MATU, IVU i NIKU. Po završetku Drugog svjetskog rata 1945. partizani su joj ubili četiri brata. A u domovinskom ratu je izgubila 4 sina i zeta!Najstariji sin Niko ubijen je u Sremskoj Mitrovici, Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Sremskim Čakovcima, Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu, a Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu su bile i kći Marija i Ana, no one su preživjele. Njena kalvarija počinje još u Drugom svjetskom ratu kada su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku maloZbog svoje nezapamćene žrtve bila je istinski simbol divljenja velike većine hrvatskih građana, gotovo jednoglasno prozvana MAJKA HRABROST.Nikada, usprkos svojoj boli, u njenim riječima nije bilo poziva na osvetu, revanš i u njenim riječima nikada nije bilo ogorčenja već samo boli zbog sudbine koja ju je zadesila. Dvanaest godina po mnogobrojnim masovnim grobnicama tražila je posmrtne ostatke svojih sinova, ubijenih na najsvirepiji način od strane zločinačkog velikosrpskog agresora. Ostatke svog posljednjeg sina NIKE pronašla je u neoznačenoj grobnici u Sremskoj Mitrovici. Hrvatska heroina broj jedan, bez imalo premca i bez jedne dvojbe, umrla je na današnji dan u 86. godini u Domu za zdravstvenu njegu u Zagrebu. Do smrti bila je odana ideji pokojnog predsjednika doktora FRANJE TUĐMANA koji ju je i odlikovao redom Danice Hrvatske sa likom Katarine Zrinski te je bio i njen veliki osobni prijatelj. Kraj u Zagrebu Pred kraj života prikovana za invalidska kolica polazila je čak i na hemodijalizu u Zagrebu. Život Katu Šoljić nije nimalo mazio još od samog početka, rano je ostala bez oba roditelja, a Drugi svjetski rat u svom strašnom bezumlju odnio joj je i četvoricu braće. Usprkos tome, a možda i baš zato, u njenim riječima nije bilo mržnje ni prema kome pa ni prema ubojicama vlastitih sinova od kojih su neki i danas nedostupni pravdi ili su nepoznati što je međunarodna sramota i dokaz u kakvom licemjernom društvu i svijetu živimo. Kata Šoljić rođena je 1922. godine u Vukušić Donji kod Brčkog, umrla je 2008. godine te se tako pridružila se onim istinskim herojima domovinskog rata : SINIŠI GLAVAŠEVIĆU, BLAGI ZADRU, MATI ŠARLIJI DAIDŽI, Pauku, svojim sinovima i mnogim drugima koji su za ovu zemlju dali sve najvrednije što su imali - dali su svoj život.Kada danas neki dezerteri, profiteri ili novopečeni demokrati ( a uživali su povlastice zloglasnog komunističkog režima ) govore o Domovinskom ratu, o vječitoj težnji i pravu svakog naroda za svoju slobodu, a da nisu ni rata vidjeli ni rata osjetili neka se na trenutak zamisle što je to u svojih 86 godina proživjela jedna krhka žena, jedna osoba koja je od sebe dala sve najbolje i najviše što je mogla dati. Vrijeme ide i sutra je novi dan, ali sjećanja u nama ostaju i to nam nikada oduzeti ne mogu ma koliko se trudili u svojim namjerama. Vukovar će Kati Šoljić vječno biti zahvalan, i Vukovar, ali i Hrvatska vječno će pamtiti njenu žrtvu za slobodu ove zemlje devedesetih godina prošlog stoljeća, nema veće žrtve za majku, nema veće boli. nego kad majka nadživi svoje dijete. Kati Šoljić se to dogodilo čak četiri puta. Na sprovodu Kate Šoljić, nitko iz vrha države H.D./I.V. Izvorni članak možete pogledati OVDJE