Branitelje je potrebno ponovno uključiti u sve sfere društvenog života

  Kristijan Fereža, dopredsjednik Akcije za bolju Hrvatsku u razgovoru za Portal Dnevnih Novosti govori o odnosu prema hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu. PDN: Gospodine Fereža, ABH većinom smatraju braniteljskom strankom, da li je to ispravno? ABH se može nazvati braniteljskom strankom utoliko jer većinu njenog članstva čine hrvatski branitelji I članovi njihovih obitelji, no politički program ABH obuhvaća sve društvene I socijalne kategorije, dakle mi smo stranka cjelokupnog hrvatskog naroda. Istina je da je stranka nastala nakon dva velika braniteljska prosvjeda koja su pokrenuta radi nepravednog odnosa vladajuće politike prema hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu, shvativši kako putem udruga nećemo puno toga promijeniti u politici. Naše članstvo kroz naš program čvrsto se zalaže za trajno promicanje istine o Domovinskom ratu I nepokolebljivo smatra kako je Domovinski obrambeni rat bio pravedan, obrambeni i oslobodilački rat od velikosrpske agresije, te predstavlja najsvjetliju točku u višestoljetnoj borbi hrvatskog naroda za svoju slobodu i kao takav simbolizira jedinstvo hrvatskog nacionalnog bića. Pobjedom u Domovinskom ratu vraćen je suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Protivimo se svim pokušajima obezvrjeđivanja Domovinskog obrambenog rata, a posebice sve izraženijoj tendenciji izjednačavanja agresora i Hrvatske kao žrtve te agresije, bez obzira od koga takvi pokušaji ili nasrtaji dolazili. PDN: Kakav je zapravo odnos politike vladajućih prema braniteljima i Domovinskom ratu? Vladajuća politika u posljednjih 15-tak godina u potpunosti je iznevjerila povjerenje i očekivanja najvećeg dijela hrvatskih branitelja i ostale hrvatskog naroda. Ono što trenutno gledamo na hrvatskoj političkoj sceni zapravo je teška moralna i etička kriza hrvatskih političkih elita koje ne samo da žele uništiti vrijednosti proizašle iz Domovinskog rada nego sve nacionalne i kršćanske vrijednosti hrvatskog naroda. Sam kardinal Bozanić o tome je progovorio u uskršnjoj propovijedi što je dovoljan pokazatelj koliko je stanje alarmantno. PDN: Možete li nam to detaljnije pojasniti? U Hrvatskoj je na djelu sustavna kriminalizacija Domovinskog kojom je ugroženo temeljno pravo hrvatskih branitelja da u svojoj domovini koju su branili i oslobađali, žive dostojanstveno kao slobodni ljudi. Iako to pravo deklarativno postoji, svakodnevno svjedočimo omalovažavanju žrtve branitelja, stigmatizaciju u društvu te medijske manipulacije koje se dovele do razine svijesti da bi se branitelji na kraju trebali ispričavati agresorima jer su ih spriječili da okupiraju Hrvatsku. Da, zvuči paradoksalno ali mi u tom paradoksu živimo godinama i godinama nam se nameće sram zbog nečega što je svim vojnicima na svijetu najveća čast, a to je pobjeda u ratu i obrana domovine. Pogledajte bilo koju državu na svijetu, neovisno o političkom uređenju i povijesnom kontekstu, pa recite u kojoj je to državi moguće da su agresorski vojnici zakonom zaštićeni a pobjednička vojska svoja prava mora tražiti na ulici, osim u Hrvatskoj? Vladajuće strukture istina imaju neke svoje “odabrane” branitelje s kojima nešto surađuju ali ti branitelji ne rade u korist cijele braniteljske populacije nego u svoju osobnu. Takvi su branitelji smokvin list za sve što sam već naveo, a dodatni je problem što je većina takvih ljudi u pravilu upletena u kriminal i slične nemoralne radnje s kojima se namjerno maše u javnosti i time je krimen bačen na sve nas. Osim toga imamo nerealnu brojku hrvatskih branitelja koja je upisana u Registar, s tom brojkom se manipulira u dnevnopolitičke svrhe i stvara se dodatni razdor između branitelja i ostatka hrvatskog naroda kao i branitelja međusobno. PDN: Hoćete reći da je sadašnji Registar branitelja nepravedan? Pa moglo bi se to i tako reći iako bih pojasnio detaljnije u čemu je problem s Registrom. Ono za što se mi zalažemo je dubinska revizija statusa hrvatskih branitelja unesenih u Registar , pri čemu se mora rukovoditi ključnim kriterijem sudjelovanja u obrani RH. Moramo razgraničiti sudjelovanje u borbenoj postrojbi od logističke postrojbe, čime bi se ukinuli politički stečeni statusi branitelja. Svaki branitelj koji je proveo i jedan dan u borbi je hrvatski branitelj i njegov se status ne smije dovoditi u pitanje. Logističke postrojbe zasigurno imaju nemjerljiv doprinos u ratu I bez njih borbeni sektor jednostavno ne bi funkcionirao ali ne može se izjednačavati s prvom crtom bojišnice. Kada podijelimo Registar na borbeni i neborbeni sektor gdje se posebno treba vrednovati djelovanje branitelja na prvoj borbenoj crti, odnosno u zoni borbenog djelovanja, svaki branitelj borbenog sektora mora biti zbrinut od strane hrvatske države do razine egzistencijskog (stambenog) zbrinjavanja. Pripadnicima neborbenog sektora moraju se omogućiti određena prava kao sudionicima Domovinskog rata no ta prava ne mogu biti istovjetna s pravima hrvatskih branitelja s prve obrambene crte. Ono što zasigurno mogu nazvati nepravdom je javna objava Registra kojom su branitelji pojačano su izloženi opasnosti i moguć je njihov dodatni progon i maltretiranja u stranim državama. Zbog toga im je potrebna puna pravna zaštita države koju nažalost ne da nemamo nego nas još I vlastita država progoni, a po najnovijem još i sklapa ugovore s državom agresorom o našem izručenju. Iskreno rečeno nepravda je preblaga riječ za ovo što nam se događa. PDN: Da li Vi smatrate da hrvatskim vojnicima ne treba suditi za zločine počinjene tijekom Domovinskog rata? Ne, dapače, osobno sam sklon da se svaki zločin kazni, no prije svega želim reći da je u Domovinskom ratu počinjeno najmanje zločina s hrvatske strane, što nam uostalom priznaju svi ugledni svjetski vojni stručnjaci. O tome hrvatska javnost malo zna jer je hrvatski medijski prostor u rukama onih koji, blago rečeno žele izjednačiti žrtvu i agresora, da ne budem grub I ne kažem da medijima nažalost upravljaju oni koji su rat izgubili, što je još jedan paradoks u nizu. Dakle, da se vratim na pitanje; u slučajevima kada postoji osnovna sumnja za počinjenje ratnog zločina ili povrede ratnih prava hrvatskim vojnicima može suditi samo hrvatski sud u čijoj poroti moraju sudjelovati časni hrvatski vojnici koji razumiju okolnosti pojedinih događaja. Tako Vam je u gotovo svim zapadnim državama, a razlog tomu je vrlo jednostavan jer civilni sudovi nisu upućeni u puno toga što se tijekom borbi i nakon njih može dogoditi. PDN: Spomenuli ste da su agresorski vojnici zakonom zaštićeni, možete li to pojasniti? Tu prije svega mislim na Zakon o aboliciji, koji sam po sebi nije sporan kad bi se provodio u obliku u kojemu je I usvojen, a to je da se od odgovornosti oslobađaju samo oni koji su sudjelovali u pobuni, no mi imamo praksu kojom su oslobođeni čak i oni koji su sudjelovali u oružanoj agresiji. Abolicijom se dakle ne oslobađa odgovornosti za ratni zločin, no naše institucije nisu (namjerno) to baš tako shvatile, pa se ratni zločinci uopće ne procesuiraju ili imamo tek zanemarivu brojku procesuiranih. Upravo zbog toga ABH traži kažnjavanje za ratni zločin onih koji su odgovorni za desetine tisuća žrtava strašnih zločina koje su počinili agresori, ne samo nad stanovništvom Hrvatske, nego i nacionalnim, povijesnim i vjerskim blagom Republike Hrvatske. Isto tako tražimo odgovornost zbog nasilnog iseljavanja te kulturocida, ekocida i genocida. Nitko ne smije biti aboliran za ratni zločin. U ostvarivanju tog cilja potrebno je osnovati posebne istraživačko-tužiteljske timove dok se ne istraže i posljednji zločini, a njihovi izvršitelji dovedu pred lice pravde. Nedostupnost počinitelja ne može biti razlog odsutnosti istraga i suđenja. Isto tako zalažemo se za traženje naplate sveobuhvatne (materijalne i nematerijalne) ratne odštete koja je procijenjena na iznos od oko 32 milijarde EUR-a, od Srbije i Crne Gore koje su pravne slijednice bivše SFRJ, a sudjelovale su agresiji na hrvatski teritorij. PDN: Koje je po Vama rješenje ovakvog, kako kažete, alarmantnog stanja u odnosu prema hrvatskim braniteljima? Prije svega treba prestati s medijskim manipulacijama i poštivati dva ključna dokumenta. Prvi je Deklaracija o Domovinskom ratu koju je usvojio Hrvatski sabor, a drugi je oslobađajuća presuda haškog suda generalima Markaču i Gotovini u kojoj jasno stoji da je Hrvatska branila svoj teritorij i pri tome nije bilo udruženog zločinačkog pothvata. Svakome kome se to ne sviđa i ne prihvaća istinu otvorene su granice i može slobodno potražiti neku drugu državu u kojoj će možda uspjeti nametnuti neku drugu istinu. Što se tiče samih branitelja, njih je potrebno ponovno uključiti u sve sfere društvenog života, a posebice u državnu administraciju, regionalnu i lokalnu upravu, te javna poduzeća, jer su prisilno, političkim odlukama, isključeni iz tijeka društveno-političkog, gospodarskog, sigurnosnog i svakog drugog života. Hrvatski branitelji dokazali su svoje temeljne ljudske vrijednosti i spremnost na žrtvu za opće dobro i kao takvi najveće su jamstvo očuvanja hrvatske državotvornosti, nacionalnih, povijesnih, tradicijskih i svih drugih stečevina hrvatske države i nacije., ukoliko žele sudjelovati u procesima rada i odlučivanja. Ukratko, svakom umirovljenom branitelju treba omogućiti sudjelovanje u procesu rada, ukoliko u istome može sudjelovati, ne zadirući u status mirovine. Jednako tako svim stranim državljanima koji su aktivno sudjelovali u obrani Hrvatske potrebno je automatski osigurati hrvatsko državljanstvo i omogućiti njima ili njihovim obiteljima sva prava i počasti koja proizlaze iz Zakona. PDN: Za kraj možete li nam reći nešto o sebi? Oženjen, dvoje djece, jedan od osnivača stranke Akcija za bolju Hrvatsku, maloljetni dragovoljac, ranjen u Nuštru, umirovljen. Aktivno sam se počeo baviti politikom 2011. godine. PDN: Gospodine Kristijane hvala Vam za intervju. Hvala i Vama