Ivica Granić: Isus Krist je amater u odnosu na Vladimira Šeksa

Autor ovog članka nema običaj slavljenja bilo čega, pa ni nove godine, ali do njega ipak dopiru glasovi kako se u Zagrebu prvomajski slavilo fantastično. U Parku Maksimir, na primjer, jednom od masovnih celebralističkih odredišta, uzvanici su, prema novinskim informacijama, za ciglih nula kuna dobili priliku za uživanje u nepatvorenome sindikalnome ugođaju, grahu s kobasicom, zatim pićem koje se ipak nešto naplaćuje i muzikom koja se miješa i stapa u jedinstveni neartikulirani zvuk. Dobri su ti provjereni narodnodemokratski običaji: svaki prema mogućnostima, svakome prema potrebama. Ulazimo, dakle, u ‘vruću fazu izborne kampanje’, u razdoblje totalnog kolektivnog reorijentiranja na političku scenu, u tom kontekstu publiku je zadnjih tjedana intelektualno uzbudio slučaj nasilne smjene MOST-ovih ministara, zatim fingirani pokušaji sklapanja kakve – takve saborske većine, naravno radilo se o farsi. Na brzinu oformljeni ‘seventeen sixersi’ združenim su taktičkim udarom zagospodarili državnim Saborom, tako da promatraču nije jasno kada se i na koji način kod nas osvaja vlast: na izborima ili nakon njih. Na koncu su 76ers izabrali kakvog – takvog predsjednika, gospodin Plenković je svoju rolu pedantno odigrao do samog kraja, u svakoj prilici imao je i rješenje i dežurne krivce. Malo mu psihološku bonacu remeti tandem Esih – Hasanbegović, ne zna što bi s njima, napose s potonjim. Saborska desnica, koju čine SNAGA, HDZ, Čeh, nekoliko Srba, Mađar, Rom, Albanka, Talijan, Reformisti, Bandićevci, Glasnović, Saucha, Škibola, dijelovi HNS-a, nezavisni ovi ili oni… i pitaj boga tko sve još, osvojila je većinu i legalnog su predsjednika Petrova fizički istjerali iz ureda. Akciju je predvodio stanoviti Jandroković, personifikacija izvornog hadezeovca, koji se odmah proglasio novim komandantom zgrade. Sve je to verificirala centralna hadezeovska vlast, zadovoljstvo je konstatirati kako tu ima od svega pomalo, kao u velesajamskoj novogodišnjoj muzici, a intonaciju tom primitivnom hrvatskom potpouriju je udarao gospodin Vladimir Šeks, nesumnjivo jedna od istaknutijih ‘osoba godine’. Ideološki gledano, nema nikakve prepreke za gore spomenutu koaliciju. Kako je neki dan napisao Nino Raspudić, kompletna je današnja vrhuška HDZ-a, od Plenkovića, preko Božinovića do Dalić, ispražnjena od vrijednosti i ideologije. I to je točno! Svi oni su jednako kao u HDZ, mogli svojevremeno ući i u SDP-ili HNS, kako što je, primjerice, Vrdoljak mogao biti jedan od njih u ovakvom HDZ-u. Plenkovićev, Božinovićev i Dalićkin HDZ može surađivati s HNS-om ili SDSS-om lakše nego sa svojim desnim krilom ili Mostom. Razvojem politike gospoda Gregurić, Prka, Todorić, Mesić, Valentić, Mateša, Manolić i drugi nesumnjivo mogu biti zadovoljni. ‘Preporoditelji Hrvatske’ pobrinut će se tijekom narednog perioda da se odbaci svaka ideja o reviziji dijela kriminala što je zagovarao MOST, Agrokor će biti čuvan kao zjenica oka, kaznenoga progona bit će oslobođeni svi koji za tim iskažu bilo kakav interes, na planu pravosuđa neće biti učinjeno ništa. Sudovi će i dalje biti karikaturalno spori, kazne za teške zločine uvredljivo neadekvatne. Tomislav Saucha možda je najtragičnija figura minulog perioda. Javnost mu ništa ne vjeruje, dojam je kako je upravo on arhitekt i spasitelj Plenkovića i nove saborske većine, no potpisniku ovih redaka se čini da potezom, odnosno potpisima, nekadašnje Milanovićeve desne ruke mogu biti zadovoljni gotovo svi. On sam, jer su ostale sinekure i kakva takva plaćica, HDZ jer je spašen teške blamaže nepronalaska saborske većine i mogućnosti izvanrednih parlamentarnih izbora, a SDP jer je, sukladno anketnim prognozama, spašen totalnog potopa na predmnijevanim izborima. Stoga bi bilo lijepo kada bi i HDZ i SDP izjavili Sauchi jedno veliko drugarsko – hvala. Na polju poboljšanja ekonomskog standarda, sukladno višegodišnjim uspjesima svih dosadašnjih hrvatskih Vlada, ne događa se apsolutno ništa, definitivno smo profućkali još jednu godinu. Istina, statistika bilježi umjereni rast BDP-a, no analitičari su uvjereni kako je u pitanju izravna korist od dobre turističke sezone a nije zanemariva niti ‘korist’ od sve masovnijeg iseljavanja građanstva u zemlje zapadne Europe, informacije govore kako se radi o preko 150 tisuća redom mladih, radno sposobnih ljudi. Zadnje velike infrastrukturne investicije Vlada je učinila još u vrijeme Sanadera, izgradila nešto autoputeva, no čak je i tada velike državne investicije u infrastrukturu pratilo još veće zaduživanje u inozemstvu, što je posljedično snizilo životni standard građana. Od Plenkovića, kako sada stvari stoje, ne treba očekivati ništa. U ekonomiju se ne razumije, savjetnici su mu, ne samo nesposobni, nego i krajnje kompromitirani, napose rudimentarna Martina Dalić Todorić. Tako da je vrlo izgledan nastavak daljnje ekspanzije nekontroliranoga i neproduktivnoga kapitalizma, otvaranje beskrajnoga lanca megatrgovina, rasprodaja hotela i drugog obiteljskog srebra, urbanizacija obale, biti će to jedini odgovor gospodina Plenkovića na ekonomsku krizu u kojoj se država nalazi. On savršeno potvrđuje omniprezentnost politike. Ukratko, što više bude gubio podršku kod birača tim će se beskrupuloznije boriti za ostanak na vlasti. To je Plenković, takav je oduvijek bio. Učinio je jednu dobru stvar, ajmo reći stabilizirao političku scenu, zatim kalkulantski pustio da mnoge loše mirno idu svojim tokom. Temeljni problem HDZ-a u ovom momentu je činjenica kako nikoga nema s ‘druge strane’, dakle netko tko bi se vremenom razvio u Plenkovićeva oponenta, tko bi definitivno odlučio izići iz Plenkovićeve sjene kako bi možda u povijesti ostao zabilježen kao političar koji je uspio nametnuti svoje društvene vizije. Zadnji takav političar bio je Tomislav Karamarko. Svojedobno je njegova socijalna i nacionalna orijentacija predstavljala kakvu - takvu protutežu kapitalističkoj grabežljivosti koju Hrvatska demokratska zajednica determinira od 1990. do danas, no on se, kao što je poznato, u hrvatskoj političkoj i svjetonazornoj drami posve izgubio. Već dulje vrijeme, čak ni na off – sceni, nema njegovih ironičnih opaski, što je možda znak da je u zemlji vrag doista odnio šalu. Kad je o gospodinu Vladimiru Šeksu riječ, mora se priznati kako je i sami Isus Krist za njega amater. Naime, sin Božji je uspio uskrsnuti samo jedanput, dok je to gospodinu Šeksu do sada uspjelo barem desetak puta. Godine prolaze, ali on se ne mijenja. Mislilac, za potrebe imagea pomalo boem, u svome fatalističkome relativizmu uvijek čvrst ‘kano klisurina’. Čovjek je i u 2017. ustrajao na svojoj politici vrlo umjerenoga talasanja, strpljivo čekajući da mu vlast ponovno padne u ruke kao prezrela kruška. Tvrdokorno osvajajući utjecaj, korak po korak, Šeks je danas postao suvereni gospodar Sabora, što je u mnogim aspektima važnije i od položaja Premijera. Interesne paktove sklapa autonomno i gotovo nezavisno od stranke. Plenković ga ne može eliminirati iz konkurentske zone sve kad bi to i htio, tim više što je gospodin Šeks ne samo sam počeo voziti automobil nego i potpuno prestao konzumirati alkohol.