Za dvojezičnost nema problema u kulturnoj i demokratskoj Hrvatskoj, ali za srpsku ćirilicu nema i ne smije biti mjesta u Vukovaru – velikosrpskoj žrtvi.
Predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, izjavio je, da je „Vukovar srpski grad“. Zato neće biti srpske ćirilice u Vukovaru, ali ne samo zato.
Hrvatska u svojoj povijesti nije imala nikakvih problema s bilo kojom etničkom i nacionalnom, ili vjerskom, manjinom od brojnih manjina – jedino sa srpskom manjinom je stalno imala problema, i to nije slučajno, jer se s tom manjinom stalno manipuliralo.
Stoga mogu biti dvojezične ploče na hrvatskom jeziku i slovenskom, na talijanskom jeziku i hrvatskom, na hrvatskom i češkom jeziku, itd., ali ne i na hrvatskom jeziku i srpskom jeziku – u Vukovaru!
Pobunjeni Srbi su svojim oružanim ustankom protiv Republike Hrvatske i njenog ustavno-pravnog poretka prokockali bilo kakvo moralno pravo na išta u Hrvatskoj, jer su 1990. digli ruku na svoje hrvatske sugrađane, pa i na Srbe koji se s njima nisu slagali, i digli su ruku na svoju Domovinu Lijepu našu, i to ničim izazvani osim golom činjenicom, da su Hrvati nakon sedam desetljeća htjeli reći, i rekli Z'Bogom Strossmayerovoj jugoslavenskoj zabludi koju su umjetni 'Jugosloveni' gledali kao Jugoslaviju, a Srbi kao 'Veliku' Srbiju, jedino Hrvatima, hrvatskim patriotima, je ona, s pravom, bila tamnica naroda za malobrojne žive, a masovna grobnica za mnogobrojne ubijene.
Kada su 'Loyalisti' u američkom ratu za nezavisnost izgubili rat kojega su 'Patrioti' dobili, kolektivno su iselili u susjedni britanski dominion Kanadu, i prekomorsku Englesku; nitko poražene nije tjerao, ali imali su toliko morala u sebi da su povukli konzekvence iz svog poraza, i pošto nisu htjeli živjeti u Sjedinjenim Američkim Državama koju nisu držali svojom državom, odselili su u državu koju su smatrali svojom – Ujedinjeno Kraljevstvo.
Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj, koji su dobili čak i aboliciju za svoje nedjelo, ponašali su se, i ponašaju se, ne samo sramotno, nego drsko, bezobrazno i umišljeno, i nisu izvukli iz političke povijesti nikakvu pouku, iako ih je nekadašnji vođa hrvatskih Srba, Svetozar Pribićević, poučio da postaju gubitnici kad se vežu za Beograd protiv Zagreba.
Onim nekadašnjim srpskim pobunjenicima kojima Zagreb nije glavni grad njihove Države, imaju na izbor cijeli niz glavnih gradova u Europi. Nitko ih ne tjera da vole Hrvatsku, njenu povijest, kulturu, simbole, niti da cijene hrvatsku slobodu, ali ustrajati na srpstvu, odnosno velikosrpstvu u zemlji na koju su dva puta u 20. st. digli ruku po nagovoru Beograda, i priključili se četničkom pokretu protiv hrvatske nezavisnosti i na njen račun, i u korist stvaranja 'Velike Srbije', ne čini ih građanima Hrvatske nego 'Velike Srbije', a 'Velika Srbija' se nije ostvarila na račun hrvatskog tla, niti će se ostvariti, što je povijest dokazala.
Predstavnici Srba u Hrvatskoj, bili samozvani ili demokratski, moraju znati, da Hrvati nisu uzrok njihove frustracije postojanja hrvatske države, kao što nisu uzrok isto takvoj frustraciji u bivših komunista, udbaša i partizana. Jugoslavija je razbijena velikosrpskom politikom, a pošto Republika Hrvatska nije SFRJ, nema šanse da će je ikada moći razbiti, jer hrvatska Država nije umjetna tvorevina da bi se savijala na nekom povjetarcu. Nove Jugoslavije neće biti, kao ni Velike Srbije na račun Hrvatske, tako ni dvojezičnih ploča sa srpskom ćirilicom, jer to narod neće dopustit iz poštovanja prema svim hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije s kojom se srpska ćirilica silom nametala, a sve što je silom je bez blagoslova, kao što je i oteto – prokleto.
Već sama ideja da se u hrvatskom Vukovaru, jer „srpski Vukovar“ Grad Vukovar nije bio niti će postati i biti, instalira dvojezičnost na hrvatskoj latinici i srpskoj ćirilici jest neodgovorno, a ustrajati na tome jest suludo, i to se kao bumerang vraća onima koji glume pravednost i čine nepravdu prema većini u Hrvatskoj, a to su Hrvati i hrvatske žrtve velikosrpske agresije.
Vlada RH, postavljajući dvojezične ploče u Vukovaru, djeluje protuustavno, jer Ustavni zakon o nacionalnim manjinama predviđa uvođenje dvojezičnosti na osnovi kvote, ali isključivo ako to ne narušava međunacionalne odnose u sredini u kojoj postoji kvota pripadnika određene nacionalne manjine. Uz to je popis stanovnika u Vukovaru nepravovaljan, tako da u stvarnosti ne postoji potrebna ustavna kvota srpskih građana na području Vukovara.
Vukovar je osim toga, ne samo Grad-heroj, i heroja koji su ga branili od velikosrpske četničke zvijeri i tzv. JNA, nego grad pijeteta prema razorenom gradu i razorenim dušama kojeg su razorili srpski komunisti i fašisti koji zajedno imaju karakteristiku šovinizma i rasizma prema Hrvatima.
Stoga Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ima potporu hrvatskog naroda kao što ga je Vukovar Siniše Glavaševića imao za vrijeme rata, bez obzira što je vlast bila tada, kao što je i danas, na drugoj strani.
Sjećamo se kako je Hrvatska radio-televizija cenzurirala ratna izvješća iz Vukovara, (iako je istina na kraju našla svoj put do ljudi), i sjećamo se kako se sprečavalo hrvatske dragovoljce da uđu u opkoljeni Vukovar, (iako je unatoč zabranama i preprekama pomoć ipak stizala), i sjećamo se kako je Vukovar bio „otpisani grad“, ali nikada istinski pokoren, jer srpska soldateska, na žalost domaćih izdajnika među bivšim komunistima, ostvarila je samo pirovu pobjedu, ali ne i stvarnu i moralnu pobjedu koju su odnijeli hrvatski branitelji i dragovoljci Domovinskog rata.
Ako Republika Hrvatska postoji, onda postoji samo i isključivo zbog Vukovara, i stoga u Vukovaru neće biti srpske ćirilice.
Ova zemlja neće blagosloviti politiku Slobodana Miloševića nikada!
Ovaj balkanski krvnik je u vrijeme Oluje dao preseliti poražene pobunjene Srbe, ne samo u okupirana područja Bosne na područje genocidne tzv. „Republike Srpske“, i na Kosovo, nego i u okupirani Vukovar, i to još sotonski prikazao kao da su hrvatski branitelji u Oluji etnički čistili nevine srpske pobunjenike, tako da je sve što se danas događa u Vukovaru i s Vukovarom, a time i s Hrvatskom, s tim povezano.
Stoga velikosrpska politika etničkog čišćenja ne smije i neće biti prihvaćena od demokratske Hrvatske, i nitko se neće poigravati s hrvatskim dostojanstvom!
Stoga je politika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara jedina normalna, i moralna, te ima svu potporu koja će biti potrebna za obranu hrvatskog Vukovara od pokušaja krivotvorenja povijesti i narušavanja mirnog života političkih Hrvata u Hrvatskoj i cijeloj zemlji od Drave do Jadrana. Došlo je vrijeme da velikosrpske žrtve u Vukovaru dobiju svoju satisfakciju, ali i Država Hrvatska da doživi pravdu.
Oni koji mrze i preziru ovu zemlju zvana Hrvatska, mrze i preziru i hrvatski politički narod, ne mogu se skrivati iza pozivanja na hrvatski Ustav kad njima odgovara, a kad im ne odgovara, gaziti Ustav. Dosta je bilo kopita, bilo osmanlijsko-turskih, bilo velikosrpskih, ili zapadnih jahača Apokalipse, koja su gazila ovu zemlju i ovaj narod!
Zato dvojezičnosti u Vukovaru biti neće, ali zato će biti sreće za one koji savjesno brane Vukovar, hrvatski Vukovar. Netko je prešao crvenu crta zvana Vukovar, i stoga će morati odgovarati za posljedice što se otvaraju rane ranjenom Gradu.
Vukovar je posljednja crta obrane bilo čega.
S Vukovarom Hrvatska pada, ili se diže kao ptica Phoenix iz pepela.
Stoji Grad - stoji Vukovar - hrvatski Vukovar – duša Hrvatske!
Foto: Vlado Kos/Cropix
Autor: Prof. Goran Jurišić
Izvornu vijest možete pogledati
OVDJE
Vijesti
Vijesti
Vijesti
Vijesti