DR. ANTE CILIGA, SVJEDOK, KOJI JE BIO ZATOČEN U JASENOVCU I ZA TO VRIJEME NAPISAO KNJIGU ŠTORICE IZ PROŠTINE, NA ČAKAVSKOM DIJALEKTU RODNOG KRAJA... DR. ANTE CILIGA, književnik, revolucionar,novinar, istarski i hrvatski domoljub O Jasenovcu najbolje i  najpouzdanije svjedočanstvo istine je ono dr. Ante Cilige, bivšeg logoraša radnog i sabirnog logora Jasenovac, koje je on objavio u svojoj knjizi „JASENOVAC: ljudi pred licem smrti : uspomene iz logora „ kao šesto poglavlje opsežne memoarske knjige Sam kroz Europu u ratu (1939-1945).Knjigu  je objavio u Rimu 1978. godine. U Hrvatskoj je tu knjigu  objavio gosp. Ninoslav Mogorović iz Pule, 1998.godine.predsjednik udruge „dr. Ante Ciliga „ u Puli. Ante Ciliga, književnik, novinar, revolucionar, iskusni komunista i logoraš iz sovjetskih logora (1929-1936), krajem 1941. bio je uhićen  u NDH i sproveden u Jasenovac gdje je boravio do studenoga 1942. Dr. Ante Ciliga rođen je u Šegotićima  blizu Pule ,20.veljače 1898 godine. Njegova obitelj pripadala je istarskom, hrvatskom seljaštvu, na zasadama biskupa Jurja Dobrile, protiv vladajuće austrijske birokracije koja je pripadala njemačkom govornom području kao i protiv urbane buržoazije, koja je govorila talijanskim jezikom. Gimnaziju je pohađao u Mostaru, U jesen 1905, kada mu je bilo sedam godina, poslali su ga živjeti sa stricem, veterinarom, u Mostar, glavni grad Hercegovine. Tu je ostao devet godina, do ljeta 1914. i atentata  na prijestolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu, koje je izvela srpska nacionalistička tajna organizacija Mlada Bosna, povezana sa Crnom rukom,  što je označilo početak 1. svjetskog rata. Izbačen je iz gimnazije na početku I. svjetskog rata 1914. godine, zbog izražavanja protuaustrijskih stavova. Nastavlja školovanje u pazinskoj gimnaziji iz koje je istjeran 1915. godine opet zbog protuaustrijskih stavova. Pred kraj 1, svjetskog rata, bojeći se invazije na južnu Istru zbog pulske ratne luke, vlasti Austro-Ugarske monarhije  internirali su civilno  stanovništvo u Moravsku. Tako tamo nastavlja školovanje, gimnaziju završava u Brnu 1917.  godine, a 1918. .godine upisuje Više gospodarsko učilište u Križevcima. Visoko školovanje pohađao je u Pragu  i Zagrebu, a doktorirao je 1924. godine u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu, s temom “O socijalno-filozofskom aktivizmu Rudolfa Goldscheida. Kritika i obrana marksizma na području filozofije”. Bio je istinski istarski i hrvatski političar, revolucionar, novinar i publicist. Dvadesetih godina prošlog stoljeća bio je istaknuti komunistički  aktivist. Godine 1921. Ante Ciliga sudjeluje i jedan je od organizatora prvih otpora  protiv talijanskog fašističkog  terora u Istri. (Proštinska buna i Labinska republika). Na Proštini, kraju malih istarskih raštrkanih sela, 20-tak kilometara od Pule, Ante Ciliga je od veljače do travnja 1921. godine bio na čelu ustanka , Proštinska buna izbila je protiv nasilja talijanskih squadrista, dobrovoljnih fašističkih odreda , koji su dolazili iz Marčane, upadali u mirna sela i maltretirali seosko stanovništvo. Gotovo u isto vrijeme pobunili su se i rudari iz Labinskog rudnika, pa je Ante Ciliga sudjelovao i u pobuni raških rudara i u osnivanju Labinske Republike. Prvi je ustao protiv fašizma u Europi, što se ne spominje, jer je kao humanist nepoćudan svima koji su zaprljali svoje ruke. Postrojbe regularne talijanske vojske i policije s 400-tinjak pripadnika, te sa 100-tinjak članova fašističkih squadri upale su u proštinska sela 5. travnja 1921. i slomile otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka. Fašisti su spalili selo Šegotiće , Ciliginu rodnu kuću, te još nekoliko kuća u ostalim selima. Od 400 osoba privedenih u pulski istražni zatvor, protiv 12-orice je pokrenut kazneni postupak, ali su odlukom talijanske vlade amnestirani  i oslobođeni daljnjega sudskoga progona. Iz Beča je 1925. otišao u Rusiju jer je izbliza želio upoznati socijalizam. Zanosio se „radničkom diktaturom“. Od deset godina boravka u Rusiji, tri je godine bio u Moskvi, jednu je predavao političke nauke u Lenjingradu. Tri je godine bio politički zatvorenik. I dvije i pol bio je prognanik u gulagu na Uralu i u Sibiru. Na svojoj je koži iskusio „blagodati“ socijalizma.  Ciliga je 1935. uspješno iskoristio svoje talijansko državljanstvo da bi pobjegao iz sovjetskoga carstva, te je veljače 1936. dospio u Pariz, O svojim patnjama u Rusiji napisao je knjigu »U zemlji velike laži«. Ta knjiga objavljena je u Parizu 1938. godine i prevedena je na važnije svjetske jezike, čak i na japanski. Objavljena je i u Hrvatskoj, u nakladi »Ceresa« 2007. godine. Ta je knjiga bila prvo svjedočanstvo što se zbiva u Rusiji i kako „  revolucije jede i vlastitu djecu“, a ujedno i prvo informiranje Europe i svijeta o „sovjetskoj „slobodi. Novinar u intervjuu s Ciligom piše da se „mnogim diže kosa na glavi“ kad čuju što je proživio  Ciliga, i kako mu uvijek smeta „diletantizam hrvatskih političara“ Valjda se i danas „prevrće“ u grobu! Radosno je dočekao raspad Jugoslavije 1941.godine i došao u Zagreb. Međutim tu su ga ilegalni komunisti nekom trgovinom prokazali ustašama i on je ubrzo osuđen na smrt, pa pomilovan i upućen na izdržavanje kazne u sabirni logor Jasenovac! U logoru je ispočetka i sam sudjelovao u teškom radu, a onda se zahvaljujući svom iskustvu boravka u Staljinovim logorima i gulagu u Sibiru uspio izboriti kako kod ustaških čuvara i zapovjednika, tako i zatočenika i zatočeničke uprave za povoljniji položaj, s boljom hranom i posebnim stanovanjem, pa je mogao i pisati. Ante Ciliga: Štorice iz Proštine U Jasenovcu je uspio završiti knjigu (pseudonim Tone Valić) Štorice iz Proštine, knjigu pripovijedaka iz zavičajnog života Istre na proštinskom čakavskom dijalektu.. Svoje utiske i doživljaje Ante Ciliga opisao je kroz dva načina promatranja; usporedbom Jasenovca sa Staljinovim logorima, komunističkog sistema i njemačkim koncentracijskim logorima nacizma. Prema karakteru, svrsi i načinu rada i usporedbom, Ciliga ocjenjuje da je Jasenovački logor originalna tvorevina Ante Pavelića. Kao i logori Staljinove Rusije i Hitlerove Njemačke, tako je i ovaj logor Pavelićeve NDH imao proizvođačku funkciju putem zatočeništva i prisilnog rada, a logoraši zbog uvjeta života umirali su  bez posebnih ubilačkih sredstava i mjera. Upravi logora dovoljno je brinuti za proizvodnju i za osiguranje radne snage. Međutim za razliku od Hitlerovih logora smrti, Staljinovi i Pavelićev nisu  imali  namjenu isključivo kao tvornice  smrti, za masovno pogubljenje zatvorenika. Posebnu težinu ima Ciligino svjedočanstvo o unutarnjem ustrojstvu uprave jasenovačkog logora.U Jasenovačkom logoru unutarnju vlast imali su Židovi. To je bila ta originalnost Ante Pavelića. U Jasenovcu su logorsku upravu držali židovi. Židovi su bili ta „ unutarnja vlast u logoru! I samog Ciligu je to prenerazilo i iznenadilo prigodom dolaska u logor. Njegovo promišljanje o Židovima kao “izabranom narodu”, došlo je do izražaja  i u jasenovačkim logorskim uvjetima gdje su, po Ciligi,  Židovi logoraši držali brojne rukovodeće  položaje  dovodeći time druge grupe u težak položaj. Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima. Takvu praksu opravdava Pavelićevim političkim računima i tvrdi da on u držanju prema Židovima nije vodio  rasnom mistikom poput Hitlera. Njegov najveći neprijatelj, ipak su bili Srbi, dok su mu Židovi bili najmanje važan i najmanje opasan protivnik.  I dok Ciliga opisuje svoje susrete i s Luburićem, ali i bivšim franjevcem Majstorovićem, kaže i to da su logornici koji su bili Židovi vrlo grubo postupali s nežidovskim logorašima te u njima nalazi starozavjetnu tvrdoću i nesmiljenost i odjeke Mojsijevih riječi prema kojima im Bog zapovijeda istrijebiti druge i zauzeti njihovo mjesto… Ciliga vrlo često  ističe židovsku oholost, netolerantnost i vjerski fanatizam. No, Ciliga primjećuje i fantastične oblike židovske organiziranosti, čak i u logoraškim uvjetima. Tako ističe da je jedina pomoć koja je izvana u Jasenovac stizala sistematski bila pomoć židovske općine iz Zagreba , koja je svakog tjedna u logor slala pakete. Paketi su stizali vlakom u četvrtak kako bi se dijelili logorašima uoči šabata. I Ciliga ističe divljenje Židovima zbog te požrtvovnosti i solidarnosti, ali mu i smeta što ne osjećaju grižnju savjesti kada spašavaju vlastitu kožu na tuđi račun. I u tome vidi utjecaj Mojsijeva učenja o izabranom narodu koji je nadmoćniji od drugih, pa će i danas Ciligine oštre kritike židovskog karaktera i židovskog ponašanja u jasenovačkom logoru naići na kritike.  Doduše, i Ciliga priznaje da su se Židovi u Jasenovcu trudili preživjeti i da za to nisu birali sredstva.  I dok je Ciliga legalnim načinom pušten iz logora   dok priznaje da je i sam, kao književnik i antikomunist imao privilegije u logoru, svi su Židovi unaprijed bili osuđeni na smrt , ako ne u samom Jasenovcu, onda u logorima izvan Hrvatske, jer je za mnoge Jasenovac bio samo jedna prolazna postaja prema logorima u Srbiji i Njemačkoj. U svom dugom i burnom životu, umro je 20.listopada 1992. godine u Zagrebu, prošao je logore u Sibiru ( SSSR), logor Jasenovac, živio u okupiranoj Europi nakon puštanja iz Jasenovca, u Sjedinjenim američkim državama i prošao put od revolucionara do komunističkog disidenta. Svagdje je bio gdje god se dizala revolucija. Bio je vizionar, novinar, publicist, povjesničar, socijalist, svjedok vremena, prognanik 60 godina, vuk samotnjak i neshvaćen, siromah, boem. Ante Ciliga svjedoči da je bit svih logora „razaranje dostojanstva i moralnoga integriteta čovjeka“ Dr. ANTE CILIGA , ISTARSKI I HRVATSKI DOMOLJUB Po završetku 2.svjetskog rata postao je i žestoki kritičar Titova režima, uspoređujući ga sa Staljinovim. U eseju “Tito nije uspio riješiti nacionalno pitanje u Jugoslaviji”(objavljen u zborniku simpozija “Hrvatskoj naciji u njezinoj borbi za slobodu i neovisnost.”, održanog u Chicagu 1955. godine) iznosi ocjene: “Kao što je Staljinova Moskva naslijedila imperijalizam cara, tako je Titov Beograd naslijedio imperijalizam Pašića i kralja Aleksandra.”; dokazuje da je “u stvari, Beograd želio i još želi steći imperijalističku jednakost s Moskvom: Titov režim prihvatio je dominaciju velikoruskoga imperijalizma nad narodima SSSR-a, te je za sebe želio priznavanje dominacije velikosrpskog imperijalizma nad narodima Jugoslavije i Balkana“; na drugom mjestu u eseju on napominje da Srbi “ne posjeduju one brojčane, geografske, ekonomske, tehničke, kulturne ili političke prednosti koje … Rusi imaju nad narodima SSSR-a. Srbi i neupućeni koji u Titovoj Jugoslaviji vide ‘mali SSSR’ ne uočavaju dovoljno dobro slabost te države.“. 1974  godine u Rimu počinje izlaziti časopis Na pragu sutrašnjice (na hrvatskom jeziku poslije izlazi i u Švedskoj)  gdje Ciliga objavljuje iznimno važne dokumente o povijesti Komunističke partije Jugoslavije,  te o hrvatskoj i južnoslavenskoj politici, tako se Ciliga  istaknuo u političkome životu hrvatske dijaspore

ANTE CILIGA : ŽiVOT NA POVIJESNIM RASKRIŽJIMA

autor: S Schwartz – ‎1995 https://hrcak.srce.hr/32430 »Onaj koji nije živio u sovjetskim zatvorima, koncentracijskim logorima i izgnanstvu, gdje je živjelo 5 milijuna robova, koji ne pozna najveću kaznionicu u povijesti, gdje ljudi skapavaju kao muhe i ubijaju ih kao pse, gdje čovjeka tjeraju na rad kao psa, taj ne može imati pojma što je Sovjetska Rusija i staljinističko besklasno društvo«, napisao je Ciliga. Sva tri pokreta, partizanski, četnički i ustaški, istovjetnog su tipa i mentaliteta i čini ih ista ljudska podloga, pisao je Ciliga u  sjećanju na godinu dana koje je proveo u ustaškom logoru Jasenovac,  ratne 1942. godine. U vrijeme komunističke vladavine Ciliga je bio persona non grata pa njegove trpke logoraške uspomene nisu mogle biti ni objavljene niti spominjane. No, i nakon pada komunizma Ciligin zapis bio je opasan, jer je u njemu Ciliga vrlo otvoreno progovarao o stvarnim odnosima koji su vladali u jasenovačkom logoru, odnosno  o funkcijama koje su u logoraškoj zakučastoj i neljudskoj hijerarhiji imali i sami logoraši, prvenstveno Židovi, ali i Srbi i Hrvati. Naravno, pravi gospodari logora , bili su ustaše, ali oni su i same logoraše uvodili u različite dužnosti kako bi u njihovo ime kontrolirali zatvorenike i osuđenike,  denuncirali ih, maltretirali i ubijali. Uostalom, sličan postupak uspostavile su i komunističke vlasti kada su zatvorenici sami na Golom otoku do besvijesti tukli svoje supatnike, a stražari su sve to promatrali sa strane. A Ciligini zapisi ne bi izazvali toliku pozornost da se u jasenovačkim uspomenama posebno oštro nije obrušio na brojnu židovsku zajednicu u Jasenovcu. A kada je budući hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u “Bespućima povijesne zbiljnosti” citirao Ciligu i njegove opservacije o židovstvu, na sebe je navukao bijes brojnih izraelskih i ne samo izraelskih povjesničara i političara, pa je neke sporne citate i tvrdnje morao i izbacivati kako bi se Izraelske vlasti dobrohotnije ponašale  prema Hrvatskoj. Njegovo promišljanje o Židovima kao “izabranom narodu”, do izražaja je došlo i u jasenovačkim logorskim uvjetima gdje su, po Ciligi,  Židovi logoraši držali brojne rukovodeće  položaje  dovodeći time druge grupe u težak položaj. Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima. Takvu praksu opravdava Pavelićevim političkim računima i tvrdi da on u držanju prema Židovima nije bio vođen rasnom mistikom poput Hitlera. DR. ANTE CILIGA I BL. KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC Ciliga je kao humanist bio pogođen sudbinama  ljudi u logoru Jasenovac u kojemu je . boravio godinu dana. Godine 1943. tajno se sastao s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, na inicijativu nadbiskupa, i izvijestio ga o stanju u Jasenovcu. Poznajući Ciliginu humanost i istinoljubivost, nadbiskup Stepinac od njega je tražio informacije o zbivanjima u Jasenovcu. Nakon razgovora s Ciligom nadbiskup Alojzije Steinac je pisano ustvrdio kako je čitavi logor Jasenovac, a ne  samo neki zločini počinjeni u njemu, „sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku“.Kako Republika Hrvatska nije sljednica NDH, ta se ljaga nikako ne proteže na hrvatski narod i današnju Republiku Hrvatsku, već je treba čitati kao otklon od  nametnute hipoteke o hrvatskoj genocidnosti.  25,listopada 1942.godine u zagrebačkoj katedrali Alojzije Stepinac, tada kao zagrebački nadbiskup, govori u propovjedi  “Svaki narod i svaka rasa, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci ,bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore “Oče naš koji jesi na nebesima” I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?”Ciliga tvrdi da se ni jedan svećenik nije usudio tako žestoko usprotiviti takvoj politici progona ljudi kao nadbiskup Stepinac. Ciliga je o Stepincu imao najbolje mišljenje. I u svojoj oporuci 1991. je napisao: »Smatram srećom svog života što sam početkom 1943. godine imao susret s nadbiskupom Stepincem i upoznao osobno velikog sveca i velikog čovjeka.«https://narod.hr/kultura/5-travnja-1921-ante-ciliga-tko-ljevicar-duboko-postovao-stepinca I na drugom mjestu, kao borbeni komunist, napisao je: »Stepinac je pravi svetac. Kada je Pavelićev režim počeo zloglasna djela protiv Srba, Židova i Cigana, Stepinac je svojim propovijedima kao maljem udarao tu nehumanu politiku.« UMJESTO ZAKLJUČKA Dr. Ante Ciliga Bio je često proganjan, pa se koristio raznim pseudonimima; Istrijanac, Jagić, Josip Kovač, Tone Proštinar, Tone Valić, Rošić, Anton Antonovič Zadvornij i dr. Svojim djelima ušao je u antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca Šimuna Šite Ćorića. Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/kultura/razorna-sjecanja-ante-cilige-na-logoraske-dane-u-jasenovcu 346509 – www.vecernji.hr

Jasenovac nije bio samo ustaški radni logor nego i partizanski logor smrti!

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/37194-jasenovac-nije-bio-samo-ustaski-radni-logor-nego-i-partizanski-logor-smrti Dr. Ante Ciliga u svojoj knjizi“ Sam kroz Europu“ spominje i dr. Spitzera, kao vanjskog liječnika u logoru Jasenovac. Dr Milan Spitzer bio je zagrebački Židov, koji se slobodno kretao i živio u Zagrebu kroz cijelo razdoblje NDH, skupa za ženom  i kćerkom! Postavlja se pitanje; Ako je logor Jasenovac služio za likvidacije zatvorenika, čemu liječnik, čemu troškovi liječenja i lijekova za logoraše? U Jasenovcu su pored Cilige bili Ratko Maček, Vladimir Velebit i mnogi znani i neznani i izašli iz Jasenovca živi i zdravi! Dr.Ante Ciliga bio jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih ličnosti  što su potekle iz modernoga hrvatskog društva. Dr. Ante Ciliga, jedna je od najneobičnijih ličnosti u novijoj istarskoj i hrvatskoj povijesti, ali i velikan koji nije dostojno vrednovan  i koji  je gotovo potpuno nepoznat široj javnosti u Hrvatskoj! „ Dr. Ante Ciliga je bio samostalan i slobodan mislilac,  koji je čitav svoj život odbijao služenje kolonijalističkom i neokolonijalističkom sustavu vladanja svijetom i tražio emancipacijski put za slobodan i skladan razvoj svih naroda svijeta bez međusobnog ugnjetavanja i porobljavanja. Tito, na jednoj strani i Ciliga na drugoj, dva su potpuno suprotna i nepomirljiva koncepta. Ciliga nikada nije radio protiv interesa vlastitog naroda, a u korist Beograda, Londona, Rima, Haaga…ili Bruxellesa! Za njega bi bilo nepojmljivo masovno ubijanje vlastitog naroda zbog vlasti, posebice još k tomu u interesu tuđinaca, za njega bi bilo izručenje hrvatskih generala, dodvoravanje stranim centrima moći, lažno svjedočenje te izdaja vlastitog naroda i njegove države , nešto što bi se trebalo radikalno i najoštrije sankcionirati, a ne da se takvi uz pomoć, prije svega, (stranih) medija još nameću kao „progresivni i jedino prihvatljivi” likovi „hrvatske” politike!“ Napisao je Nino Mogorović, predsjednik Udruge „dr. Ante Ciliga“ iz Pule, koji ga je i osobno poznavao. https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/mogorovi-ninoslav/8301-tito-mesi-i-kajin-na-jednoj-strani-i-ciliga-na-drugoj-dva-su-nepomirljiva-koncepta.html