"Dobar dan, šjor generale. Kako ste, danas bolje izgledate..." na svakom koraku ga pozdravljaju njegovi novi sumještani Novljanci. Mile Dedaković Jastreb, ratni zapovjednik obrane Vukovara, napokon je našao svoju oazu mira. On i supruga Tereza su nedavno doselili u Novigrad i tamo, kažu, ostaju. - Ljudi su ovdje divni, zadovoljni što sam došao, a to je obostrano jer su to divni kvalitetni ljudi. Od 3 do 100 godina, nitko ne prođe da me ne pozdravi i upita kako sam. A i prate moje zdravstveno stanje. Facebook je mala beba za njih, priča nam kroz smijeh Jastreb u svom malom stančiću u srcu Novigrada, a cijelo vrijeme nam se javlja njihova brbljava papiga Bobi. Tereza kaže da u malom stanu od 33 kvadrata ima sve i da napokon uživa. - Iz kreveta gledam more i borovu šumu. Blizu nam je Zadar koji obožavamo. Odemo u spizu u Zadar ili Benkovac. Izgleda da smo došli i na najbolje mjesto što se tiče ribe. Kad otvorim ribu, ona je bijela, čista, to je velika razlika. Ljudi nam žele pokloniti ribu, ali kad ih vidim kako skaču i muče se na tim brodovima, radije kupim. Pa dobijem popust i svima dobro, kaže Tereza koja svog 'blitvara' kako u šali naziva svog supruga, hrani blitvom, porilukom, kupusom i ,naravno, ribom. A novigradski ribari kažu da će naučiti generala loviti ribu. - Tek je došao, naučit ćemo ga, ima vrimena. Hvala Bogu da je Jastreb došao. Kad već za vrime rata nismo imali pravog zapovjednika, nek ga sad imamo, kaže kroz smijeh mještanin Marijan Anzulović koji Dedakoviće uvijek pristojno ponudi domaćim vinom, iako oni ne piju. Mile svaki dan nekoliko sati šeta po rivi, a zadovoljan je što ima klupica na svakom koraku da se malo odmori. Sad hoda na štakama, a dugo je bio u kolicima, ima dijabetes, muči ga nesanica, kaže da ima 16 dijagnoza i pije puno ljekova. Ali sad se osjeća bolje, a po njegovoj vedrini i boji u licu, to se itekako primijeti. - Već sam izgubio nekoliko kilograma i osjećam se bolje. Ovdje je specijalna klima i s Velebita dolazi vjetar. Češće je bura nego jugo i to mi odgovara. Vjetar uzdiže more i izbacuje u zrak minerale i jod, a to jako osjećam. Još je u samom mjestu šuma, što je rijetkost. Novigrad je mjesto koje je okusilo rat i progonstvo. Možda im je zato drago što sam ih odabrao. I mogu reći da je uistinu Novigrad odabran jer smo prokrstarili cijelu obalu dok ovdje nismo pronašli svoj mir. Piše: Katina Vrsaljko Izvorni članak pogledajte OVDJE