Pa je napisao tekst naslovljen "Je li Tihomir Orešković idiot?", za stanovitu televiziju "iz regiona". Njemu je, kao autentičnom predstavniku balkanske stoke rogate, posve neshvatljiv Tihomir Orešković. Gdje Pavićevi ljudi samo nalaze takve genije? Nino Pavić je svojevremeno osnovao u međuvremenu propali pa predstečajno spašeni EPH, a danas vodi još gori Telegram. Još gori jer, koliko god je EPH u njegovo vrijeme (a ni danas nije puno bolji) bio bastion antinacionalne i antidemokratske misli, Telegram ga šije. No, on je isto tako tehnologiju manipulacije uzdigao na posve novu razinu od one komunističke: Pavić zna da iskompleksirani Hrvati uvijek više vjeruju nekom strancu iz EU-a, nego nekom “našem”, sve po onoj “znamo mi nas, j… ti nas”. Pa nam je ovog puta dovukao “sociologa i ekonomista” Paula Stubbsa, Engleza, imigranta u Hrvatsku, ovdje zaposlenog na paradržavnom Ekonomskom institutu u Zagrebu. “Razgovarali smo sa sociologom koji tvrdi da nema dokaza za masovno iseljavanje Hrvata, i da su to mitovi”, kaže se već u naslovu. “Na temelju službenih statistika, rekao bih da nije bilo dramatičnih promjena u migracijama nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju”, kaže nam vrli Englez. Naravno da nije, jer su se Hrvati iseljavali masovno i prije, i za vrijeme, i poslije ulaska! A na koje se “službene statistike” poziva kad takvih zapravo nema!? Podaci se kreiraju na temelju – njemačkih podataka o broju Hrvata koji tamo rade! A gdje su Australija, Kanada, Britanija? Arapske države u koje Hrvati sve više odlaze? “Migracija je bilo znatno manje nego u drugim državama poput Poljske i baltičkih zemalja. Hrvatski zavod za statistiku uveo je novu metodologiju 2011., kako bi osigurao da bude u skladu s međunarodnim standardima. U svakoj godini od 2011. do 2014. broj iseljenih bio je veći od broja onih koji su se doselili, ali je to još uvijek na relativno niskim razinama”, kaže on, i podsjeća da postoji i useljavanje! Kako sam i sam pisao o tome i proučio brojke – istina, do 2011. je useljavanje u Hrvatsku bilo nešto veće od iseljavanja, ali je to useljavanje gotovo u cijelosti bilo – iz BiH i Srbije, a tamo se najviše i iseljava. Ali zadnje tri godine došlo je do prave lavine, Hrvati, posebno visokoobrazovani, i oni iz Slavonije i Dalmacije, gotovo da bježe u inozemstvo, i za to ne trebaju službene statistike, dovoljno je samo malo se raspitati tko je od poznatih nedavno našao posao u Irskoj! Pritom nam vrli stručnjak tumači da je puno više ljudi došlo u Njemačku iz jedne Poljske, nego iz Hrvatske. A Poljska ima gotovo 40 milijuna stanovnika, Hrvatska jedva četiri? Gdje Pavićevi ljudi samo nalaze takve genije? Ali pravi biser je sljedeća izjava: “Vrlo je važno izbjegličku krizu promatrati prije svega kao pitanje ljudskih prava – zemlje bi trebale biti prisiljene da ispune svoje međunarodne obveze. Također bih rekao da prihvaćanje izbjeglica i migranata iz cijelog svijeta čini svako društvo boljim.” Izjaviti da države treba “prisiliti na prisiljavanje međunarodnih obaveza”, koje nisu potpisale i na koje se nikakvim ugovorom nisu obvezale, nije samo s one strane pameti, to je s one strane ljudskosti i morala! Tko bi nas na što trebao prisiliti i u ime čega? Potpisane ugovore treba poštivati, ali tko je u ime Hrvatske potpisao da ćemo primiti nekoliko stotina tisuća pretežno nepismenih Arapa? A na koji to način “društvo čini boljim” smo vidjeli ovih dana u Njemačkoj, gdje su Njemice “kulturno obogaćene” masovnim silovanjima, a građanske slobode polako ustupaju mjesto policijskoj državi. Građani su stjerani između bandi Arapa i bandi neonacista, pri čemu je renesansa potonjih tek posljedica sulude politike natrpavanja Zapada ljudima čiji su pradjedovi još bili ljudožderi, ili su živjeli u plemenskim zajednicama s četiri žene i nervoznom ovcom. Ako ste mislili da je to vrh – nije. “Pokret ‘demografske obnove’ ovdje se čini povezan s idejama nacionalnog identiteta i cilja na etničke Hrvate, što nije ni poželjna niti učinkovita strategija”, kaže nam Stubbs! Nije poželjna kome?! Velikoj Britaniji? Njihovoj tajnoj službi? Vesni Pusić? Na koga bi politika demografske obnove Hrvatske trebala ciljati, na etničke Srbe, Arape, Eskime, pingvine? U čemu je problem s nacionalnim identitetom? Imaju ga i Englezi, uostalom. A s imigrantima su se usrećili, na način na koji se mi ne želimo usrećiti, jer nitko normalan ne želi da mu djeca rastu u gradovima preplavljenim kriminalom i u kojima postoje četvrti u koje pristojan čovjek, kamoli žena, ne smije ući. Koliko je poštovani gospodin Stubbs, koji iz nekog razloga smatra da ima pravo i dužnost soliti Hrvatima pamet o tome što jesu a što ne interesi Hrvata, u krivu, najbolje svjedoče komentari ispod teksta: “Sve do danas nisam znao da sam mitsko biće. Fucking jednorog!”; “Hello from Dubai”; “Pozdrav iz Stockhoma od jedne od izmišljenih 100 000! Ili samo zamišljam da sam u Švedskoj?”; to su tek neki, da ne idemo dalje. Teror demografske obnove A na gospodina Engleza se baš lijepo nadovezala Vesna Pusić, koja je na N1 televiziji ispalila: ”Što se useljeništva tiče to je sigurno dobar projekt, iako ne vidim da tu treba ministarstvo. Povezivanje s našim ljudima koji su u znanosti, i s umjetnicima, a da bi se povezali s našim znanstvenicima i umjetnicima je pozitivna stvar. S druge strane demografska obnova kao kategorija zvuči neutralno, ali stvar je na koji način tome pristupite. Demografska obnova može značiti direktni teror nad građanima, a može biti i pozitivan projekt. Teror je zabrana osobnih sloboda, ulazak države u privatnu sferu svakog građanina – koga ćete voljeti, hoćete li imati djecu, što ćete učiti u školama… Jedan pristup je zabrana abortusa i zabrana spolnog odgoja u školama. Sve je moguće. To znači da ako se dogodi da se abortus zabrani, to uvijek znači ilegalne abortuse”. Zanimljivo je da stranka koja na izborima dobiva od jedan do dva posto glasova ne smatra da je teror nametanje svog svjetonazora svim građanima, ne smatra da je teror lijevoliberalni ne samo ulazak u privatnu sferu prava na mišljenje i ograničavanje slobode govora, nego i ulazak u privatne džepove građana kako bi se financiralo tisuće HNS-ovih uhljeba u javnim ustanovama i poduzećima, ali smatra da bi demografska obnova mogla biti teror? O tome što će se učiti u školi jasno treba odlučivati Vesna Pusić, sve drugo je teror, a teror je i kad vam netko nameće koga morate voljeti, osim ako se ne radi o imigrantima i homoseksualcima, njih morate voljeti kao časna sestra Isusa – i to nije teror. Ako ih ne volite ili se u nečem s kojim od njih ne slažete to automatski znači da ih sve mrzite, a to znači da ste fašist. Sve se u konačnici svodi na to da bi njoj poticanje rađanja i povratak dijaspore bili – teror. Ona kaže da zabrana abortusa – iako nije u planu nove vlade i nitko je zasad ne spominje – znači ilegalne abortuse i to je po njoj razlog da se oni ne zabrane! Po toj logici valjda niti prodaja heroina ne bi smjela biti zabranjena, jer ako je zabranjena narkomani će ga kupovati ilegalno… O opravdanosti pobačaja se može razgovarati, ali ovo jednostavno nisu ozbiljni argumenti. A protiviti se demografskoj obnovi izumiruće nacije da se ne bi tko slučajno sjetio dirati u sveti gral pobačaja je posve suludo. Tim više što je vrlo upitno koliko je često on u praksi uopće odluka žene – do njega često dolazi zato jer budući nesuđeni otac ili obitelj neudane djevojke ne žele prihvatiti dijete, a zatim se to ženama prodaje kao “njihovo pravo na odlučivanje o svom tijelu”. Iako je odluku zapravo donio netko drugi, a novac na svemu zaradio netko treći. Direktorica svemira Ostanimo još trenutak kod Vesne Pusić. Žena nije bila u stanju voditi jedan resor u Vladi razmjerno beznačajne države, srozala je vanjsku politiku Hrvatske i njen utjecaj na najniže grane otkad postojimo kao država, nije sklopila nijedno bitno savezništvo ali je neka uništila, nije bila u stanju riješiti ni problem granice sa Slovenijom, ali vodila bi planet. Suludim ambicijama nekih ljudi nikada kraja. No njena ambicija da postane glavna tajnica UN-a će očito ostati tek sanak pusti. Naime, njena kandidatura neće biti uzeta u obzir jer ju je Milanović poslao – prerano. Najraniji rok je bio 15. prosinca, ali Milanoviću se očito žurilo da sve obavi prije izbora, početkom studenog, i tako uhljebi na strateški položaj svoju vjernu suradnicu, koja bi odande pak mogla pomoći njemu u kovanju planova za povratak na vlast, ili bar sabotiranju nove vlade, kojoj je obećao pakao (koja retorika!). Nema problema, kaže Milanović – poslat će kandidaturu opet! “Predsjednik Vlade će ponovno poslati kandidaturu prve potpredsjednice Vlade Vesne Pusić za mjesto glavne tajnice UN-a s obzirom na to da odluka o tome već postoji”, poručeno je iz Banskih dvora. Milanović se ponaša kao da je još uvijek premijer! Odakle tehničkoj vladi drskost da donosi takve odluke, koje više niti nisu u njezinoj domeni?? Milanović je, kako je i obećao, u petak ponovno poslao njenu kandidaturu, iako zna da je predsjednica ne podupire i da su šanse Vesne Pusić za stolicu na East Riveru ravne nuli. A HDZ je, naravno, najavio da će revidirati tu kandidaturu. Što je, uostalom, i očekivan i logičan potez. No Vesna se ne da! Ona je u hrvatskoj politici ono što je Keith Richards u rocku – umijeće preživljavanja je dovela do savršenstva. “Pa (kandidatura) ne može biti poništena. Nova vlada može, iako se to nikada u povijesti nije dogodilo, napisati pismo da oni ne podržavaju moju kandidaturu. To bi zaista bila blamaža i za zemlju, generalno, ali za mene svakako ne. Ja nisam kvalificirana za mnoge stvari, ali ovo je jedan posao za koji u mojoj dugoj radnoj biografiji imam kvalifikacije, i koji bi bio zaista jedna dobra stvar da se dogodi. I moje mišljenje je da bi pod normalnim okolnostima, svaka vlada trebala to podržati i biti sretna da Hrvatska ima jednog pristojnog kandidata koji se može pristojno predstaviti, koji ima dugo iskustvo u borbi za ljudska prava, razvojnim projektima, nevladinim organizacijama, akademskoj zajednici, parlamentu i u Vladi”, izjavila je Vesna Pusić u RTL-ovoj emisiji Direkt. Dakle, treba li tu razinu arogancije i gluposti uopće komentirati? Što uopće reći o nekome tko nikad ni u čemu nije bio uspješan osim u smještanju svoje stražnjice u razne fotelje, a smatra da je Bogom dan za generalnog direktora svemira?! Misa za ateista Tita Uvijek me je fasciniralo zašto ateisti toliko inzistiraju da i oni smiju u raj? Naime, ako ste ateist, onda znate da raj ne postoji. Pa u raj ne možete niti otići nakon smrti. Ako imalo sumnjate, onda niste ateist. U nedjelju je tako održana i misa zadušnica za pokojnog diktatora SFRJ Josipa Broza. Ovaj event je vjerojatno naručen kako bi se isprovocirala nekakva reakcija, ali ona je izostala. I, naravno, kao “kontriranje” partizana ustašama, odnosno misi za Antu Pavelića koja se tradicionalno održava svake godine, i koja svake godine izazove prosvjede ljevičara. Ove godine su prosvjedovali Kapovićevi antifašisti, iako nije jasno protiv čega točno, jer oni prvi zagovaraju odvojenost Crkve od države, pa ako je Crkva odvojena od države, njena je stvar za kojeg će grešnika držati misu, i država joj se u to nema što petljati. Pritom su se pohvalili i da su ih napali ljudi desničari, katolibani i klerofašisti, ali su ih antife s FFZG-a, onako kršni i nabildani, prebili. Šteta što nitko nije ponio mobitel da snimi taj događaj! Iako se očito radi o Kapovićevoj izmišljotini, bez ikakve potvrde o događaju bilo od policije ili bilo kog drugog, vijest o “napadu” su tada prenijeli svi mediji. Ovaj put nitko nije napao nikoga, par pijanaca se muvalo po crkvi, a ljevica dokazala da i ona grešnika za trku ima. Nejasno je kako nitko nije primijetio da su si time zapravo zabili autogol sa sredine terena: naime, iako uporno inzistiraju na tome da se Tita ne može izjednačavati s Pavelićem, ovim su oni koji su misu naručili upravo to uradili. Hitna služba Tbog “političke situacije” i troška od 850.000 kuna tehnička vlada RH ukinula je Hitnu medicinsku helikoptersku službu. Ta služba je od osnivanja pa do 31. prosinca 2015. realizirala 219 hitnih intervencija, a svi su pacijenti prevezeni u bolnicu u okviru “zlatnog sata”. Po podacima, najčešće su to bili pacijenti s traumom (46), srčanim (47) i moždanim udarom (17) te hitna stanja u trudnica (14) i djece (14). Dva helikoptera opremljena za medicinske intervencije polijetala su iz baza na Krku i Braču, a za potrebe helikopterske službe uvježbano je i deset medicinskih ekipa. Ali Vlada nije ukinula netom prije odobrenih tri milijuna kuna Documenti za 2016. godinu. Usto je dodijelila deset milijuna kuna državnih jamstava Primoštenu kako bi lokalni šerif podržao njihovu vladu. Ovome se nema što dodati, osim da agencije javljaju o vrtoglavom rastu popularnosti SDP-a i Milanovića. Je li Boris Dežulović idiot? Da vam odmah odgovorim na ovo: ne. On zna što radi, i zašto, i tko mu je ciljana publika. On je najagilniji predstavnik neojugoslavenskog prozelitizma u Hrvatskoj, i ne treba stoga čuditi da ga je činjenica da je novi mandatar Hrvat iz dijaspore, nevjerojatno uspješan po svim kriterijima, stresla gore nego da je unuk Ante Pavelića došao na vlast. Pa je napisao tekst naslovljen “Je li Tihomir Orešković idiot?”, za stanovitu televiziju “iz regiona”. Njemu je, kao autentičnom predstavniku balkanske stoke rogate, posve neshvatljiv Tihomir Orešković. Dežuloviću je posve neshvatljivo da netko može otići na deset puta manju plaću, zato jer mu je posao – izazov. I jer želi pomoći, želi nešto uraditi za svoj narod jer zna da to može. Jer vjeruje u sebe. Dežulovići i slična balkanska plemena znaju da nitko ovdje ništa ne radi ako nisu kakve pare u igri, da ovdje ni ministar ništa ne potpisuje ako nije sto tisuća eura u igri, kamoli premijer. Ili možda, s obzirom da ipak nije idiot, samo spina i prodaje bureke tulavoj svojoj publici, kojoj je to isto tako nepojmljivo. Jer ako je Dežulović kad i čuo da je legendarni menadžer Lee Iaccoca pristao voditi tada praktički bankrotirani Chrysler, kompaniju koja je bila u gorem stanju od Hrvatske danas, u stanju gorem i od Grčke, koju su ne tjedni nego dani dijelili od gašenja, za plaću od jednog dolara godišnje, i da je tamo došao s milijunske plaće u Fordu – njegovi čitatelji zacijelo nisu. A nepojmljivo mu je i da Tim dopušta da mu “jedan bivši policajac koji ne zna na prste brojati do pet, i jedan bivši sjemeništarac s potvrdom da laže, uredno potpisanom i ovjerenom kod javnog bilježnika” sastavljaju vladu. Jer, kaže on, ako je već pristao na takav posao, valjda bi tražio posve odriješene ruke? U svijetu iz kojeg dolazi Orešković, međutim, stvari ne funkcioniraju kao u Dežulovićevu svijetu, gdje gazda opizdi šakom o stol i kaže “slušaj ‘vamo”, pa opsuje svima mater, pa nastavi s “jel znate vi ‘ko sam ja” i “svima ću vam j. mater, sad sam ja gazda”: u Oreškovićevom svijetu sve se radi timski, operativni posao se delegira – suradnicima. Suradnicima u koje se ima povjerenja, jer povjerenje je ključno za vođenje korporacije, ali i države. Tim može sve, sjećate se SDP-reklame koja danas zvuči kao odličan vic? S U Dežulovićevu svijetu povjerenja nema, svi su lopovi, lašci i hulje, njegov rječnik je rječnik polukriminalaca, pun vulgarizama i ad hominem uvreda. Zato Dežulovićeva publika ne može pojmiti da netko može funkcionirati kako funkcionira Orešković. Za njih je on – idiot, jer ga ne razumiju. Ili, ako ne idiot, onda pokvarenjak koji ima neke mračne, skrivene ciljeve. To je filozofija starih Slavena, koji nisu razumjeli Nijemce, pa su im nadjenuli to ime misleći da su, zato što ih oni ne razumiju – nijemi. Ministarstvo lažnih branitelja Uz golemu pompu pred nekoliko godina, na početku mandata sad već bivše vlade, objavljen je registar branitelja. Fred Matić, lažni invalid Domovinskog rata, lažni PTSP-ovac, i lažno trajno nesposoban za rad, čovjek koji je sam uništio više tenkova nego što ih je JNA u Vukovaru imao (prije nego je malo revidirao vlastita hvalisanja), obećao je tada da će se objavom Registra broj branitelja maltene prepoloviti, i kleo se da će pronaći barem 150.000 lažnih. Razumni ljudi su upozoravali da je to glupost, jer sam Registar ništa ne govori o tome ima li tko mirovinu ili ne, susjedi i poznanici za koje se pretpostavljalo da bi mogli i trebali cinkati nemaju uvid u to tko je kad i gdje bio i što radio, a brojka je posve realna – jer su u Registru svi koji su na bilo koji način dali doprinos obrani Hrvatske, što ne znači da su svi sudjelovali u borbama, a još manje da imaju kakve povlastice. Danas, četiri godine kasnije, u registru imamo – gotovo dvije tisuće branitelja više, točnije 1985. U Registru nalazi 504.663 branitelja. Kada je predstavljen, krajem 2012., bilo ih je 502.678. A 177 je brisano s popisa… Razliku u Ministarstvu objašnjavaju dobivenim sudskim sporovima ljudi koji su tražili braniteljski status, odnosno koji su bili izostavljeni iz Registra. Uglavnom, Registar se pokazao kao veliki neuspjeh u postizanju proklamiranih ciljeva, ali stvarni cilj je postignut – branitelji su pribijeni na stup sram.