Digitalne preslike više od 162.000 stranica arhivskog gradiva o progonu i stradanju Židova u NDH veleposlaniku Izraela u Srbiji uručio je srbijanski ministar obrane Nebojša Stefanović, priopćilo je srbijansko Ministarstvo obrane, navodi politika.rs.

Stefanović je ustvrdio da je suradnja Vojnog arhiva i Memorijalnog centra Holokausta Yad Vashem “vrlo značajna i doprinosi jačanju sveukupnih odnosa između dvije zemlje, koji se zasnivaju na povijesnoj bliskosti srpskog i židovskog naroda koji su dijelili i sudbinu strahovitog stradanja tijekom Drugog svjetskog rata.

Digitalne preslike arhivskog gradiva koju je prikupio Vojni arhiv “služi dokumentiranju i očuvanju sjećanja na žrtve fašizma, kako nove generacije ne bi zaboravile što se je dogodilo, ali i kako bi se spriječili sramni pokušaji relativiziranja zločina počinjenih tijekom Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Stefanović.

Zahvalivši Stefanoviću, izraelski veleposlanik Yahel Vilan također je istaknuo značaj suradnje Vojnog arhiva i Yad Vashema.

Srbija bez ikakva temelja drži hrvatsko arhivsko gradivo

Podsjetimo, Republika Hrvatska od Srbije temeljem Ugovora o sukcesiji potražuje arhivsko gradivo za koje je utvrđeno da joj pripada, neovisno o razdoblju u kojemu je nastalo.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) i Ministarstvo kulture (MK) već godinama upozoravaju da je ono “u više navrata i bez ikakva temelja odneseno u beogradske institucije” te ga je Srbija prema Ugovoru dužna vratiti. Ugovorom o sukcesiji detaljno su i stručno definirani kriteriji i prava zemalja sljednica SFRJ, a Republika Srbija dužna je postupati u skladu s tim Ugovorom, s obzirom na to da se pitanja sukcesije i restitucije odnose na poštivanje i provođenje potpisanih međunarodnih ugovora.

U okviru sukcesije i restitucije, Srbija je dužna vratiti u RH sve ono što je utvrđeno da pripada Hrvatskoj neovisno o razdoblju u kojemu je nastalo gradivo koje Hrvatska potražuje.

Ministarstvo kulture 2018. godine istaknulo je da nije istina da se za razdoblje 1941.-1945. potražuje samo gradivo stvaratelja iz arhiva NDH.

“Hrvatska potražuje i sve dokumente koji su u tom razdoblju nastali na teritoriju današnje Hrvatske, a odnose se na gradivo operativnih zona NOV i PO, ali i četničkih divizija i gradivo Vlada za Dalmaciju na područjima koja su bila pod talijanskom okupacijom, kao i druge vrste gradiva”, kazali su tada iz ministarstva.

Velik dio gradiva koji Hrvatska potražuje nalazi se u Vojnom arhivu te, s obzirom na komplicirane procedure gotovo da i nije dostupno hrvatskim stručnjacima.

Iz Ministarstva kulture tada su napomenuli da se pitanja restitucije i sukcesije odnose na poštivanje i provođenje potpisanih i međunarodnih ugovora.

“U vezi s povratom hrvatskoga arhivskoga gradiva iz Beograda, Republika Hrvatska zalaže se za poštivanje aneksa D Ugovora o sukcesiji koji je u Hrvatskoj ratificiran 2004. godine, a čiji je potpisnik i Republika Srbija”.

Ugovor o pitanjima sukcesije zemalja sljednica bivše SFRJ zaključen je u Beču 29. lipnja 2001. i stupio je na snagu 2. lipnja 2004. nakon ratifikacije u Hrvatskom saboru, a iz MVEP-a navode da su se arhivski i pravni eksperti, a i šira javnost “odmah složili da je sadržaj Ugovora korektan i stručan, laički rečeno pošten”.

Aneksom D Ugovora između ostaloga je utvrđeno da će arhive koji su premješteni s mjesta nastanka, “država koja ih trenutačno nadzire što prije vratiti republici kojoj su pripadali ili na mjesto njihova nastanka” u skladu s međunarodno prihvaćenim načelom provenijencije.

Osim toga sporazum predviđa da se dio državnih arhiva SFRJ koji je neophodan za redovito upravljanje teritorijem jedne ili više država, preda tim državama.

Bilateralna obrazovna i znanstvena suradnja Hrvatske s Državom Izrael od 2001.

Inače, Hrvatska s Izraelom ima već niz potpisanih ugovora i sporazuma o obrazovnoj i znanstvenoj suradnji.

1. Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Države Izrael o suradnji na području kulture, prosvjete i znanosti, potpisan u Jeruzalemu, 30. listopada 2001. godine.

2. Zajednička deklaracija ministra znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i ministra znanosti, kulture i športa Države Izrael, potpisana u Jeruzalemu 15. srpnja 2007. godine.

3. Provedbeni program znanstvene i tehnološke suradnje između Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i tehnologije Države Izrael, potpisan 29. svibnja 2018. godine u Jeruzalemu.

4. Memorandum o suglasnosti o suradnji u području poučavanja o holokaustu između Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske i Yad Vashem, 2. lipnja 2013.

5. Program kulturne i obrazovne suradnje između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Države Izraela za godine 2016. – 2019., potpisan u Jeruzalemu, 30. svibnja 2016. godine.

6. Memorandum o suglasnosti između Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Agencije za odgoj i obrazovanje RH i Yad Vashema – svjetskog centra za sjećanje na holokaust o suradnji u području poučavanja o holokaustu, potpisan 4. srpnja 2017.

7. Memorandum o suglasnosti između Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske i Yad Vashema – potpisan 29. srpnja 2019.

Što je s arhivskim gradivom Nedićevog režima?

Podsjetimo također, i NDH i profašistička srbijanska država s generalom Milanom Nedićem na čelu, bili su kvislinški režimi. Srbija je bila prva država koja je za vrijeme Nedićevog režima proglašena “Judenfrei” i koja je imala “kombi” plinsku komoru.

Kao premijera srbijanske vlade u Drugom svjetskom ratu, Nedića se smatralo odgovornim za aktivnosti u vezi holokausta i nacističkog logora na Banjici, u kojem je ubijeno nekoliko tisuća komunista, antifašista, Židova i Roma.

Konačan broj žrtava nije poznat jer su dokazi bili sustavno uništavani, a prema dostupnim podatcima kroz logor je prošlo najmanje 23.637 logoraša, dok su sačuvani podatci o ubojstvu 4.286 muškaraca, žena i djece. Unatoč tome, u Beogradu se vodio proces o rehabilitaciji Milana Nedića, koji je 2019. srbijanski Žalbeni sud pravomoćno odbio.

Milan Nedić nikada nije bio osuđen, niti je protiv njega podignuta optužnica, a navodno je u pritvoru počinio samoubojstvo, ali nikada nije objavljeno gdje je pokopan.