Uoči Božića prošle godine donijet je Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, a nedavno je u Saboru donijet paket zakona kolokvijalno nazvanih „mirovinska reforma“ koji reguliraju opća mirovinska prava, a obzirom da su isti donijeti u slično vri
jeme, uoči samog Božića 2017. i 2018. godine, tako sam i ja uoči ovog nadolazećeg Božića napravio malu analizu primjene navedenog zakona, kao i osvrt na tek usvojenu tzv. „mirovinsku reformu“.
Obzirom sam mišljenja da se i nadalje određenim skupinama hrvatskih branitelja ćini velika nepravda i da su i nadalje zaboravljeni od države koju su obranili i oslobodili od srbo-četničke agresije, kroz ovu svoju analizu Vam želim prikazati kako su određene skupina hrvatskih branitelja i nadalje zaboravljene i diskriminirane u svojim pravima od one iste države za koju su se borili što je po meni apsolutno nedopustivo.
Novi Zakon o hrvatskim branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji koji je već godinu dana na snazi, a od 01. Siječnja 2019.g. biti će u potpunosti u primjeni, obzirom da na snagu stupaju i odredbe na kojima je u startu bio stavljen moratoroij primjene.
Kroz dosadašnje prezentacije Zakona, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, predstavnici ministarstva i pojedini predstavnici određenih (podobnih) braniteljskih udruga navodili su da je Zakon rađen u dobroj vjeri i u partnerskom odnosu sa svim braniteljskim udrugama, te da će biti ispravljene višegodišnje nepravde počinjene određenim skupinama hrvatskih branitelja, da će se donijeti jedinstven i sveobuhvatan Zakon za sve hrvatske branitelje, a kojima se osiguravaju i poboljšavaju dosadašnja prava.
Iz njihovih prezentacija može se zaključiti da su oni zadovoljni svojim uratkom, obzirom predloženo zakonsko riješenje hvale na sva zvona, no da li je to upravo tako i nisam baš siguran, a evo i zašto.
Samoj izradi novog zakonskog rješenja, u početku se pristupilo vrlo ambiciozno, te je stoga ministarstvo oformilo 11 Projektnih timova koji su trebali raditi na novom zakonskom rješenju, ali se isto tako vrlo brzo, bez ikakvog objašnjenja, odustalo od takvog načina rada obzirom su navedeni Projektni timovi raspušteni već u listopadu mjesecu 2016.g., a na daljnjoj izradi zakona ostali su samo raditi samo odabrani predstavnici braniteljskih udruga, za koje u žargonu znam reći „podobni“, te je taj potez kod mene odmah pobudio sumnju da se nešto čudno događa, a ujedno me navelo na zaključak da se isti ipak ne radi u dobroj vjeri i partnerskom odnosu sa svim hrvatskim braniteljima, a što se i obistinilo kad je nacrt ugledao „svjetlo dana“, obzirom su iz Zakona ispuštene određene kategorije hrvatskih branitelja, a propušteno je i zaboravljeno definirati njihova prava.
Analizom novog Zakona može se vidjeti da su se e njegovim donošenjem uvele i bolje regulirale slijedeće odredbe:
- Naknada za nezaposlene hrvatske branitelje,
- Viši iznos najniže mirovine sukladno provedenom vremenu u obrani suvereniteta RH-a,
- Niža dobna granica za odlazak u mirovinu,
- Obiteljska mirovina,
- Sistematski pregledi za branitelje koji nemaju status HRVI ,
- Medicinska rehabilitacija,
- Dodatni rok za ostvarivanje prava utvrđivanja statusa HRVI i statusa hrvatskog branitelja,
- Prednost pri zapošljavanju hrvatskih branitelja,
- Pravo na rad uz mirovinu,
- Registar prestaje biti javni,
- Prava pripadnika HVO-a koja stupaju na snagu 01.01.2019.g..
Naime, da se krivo ne shvati, u potpunosti podržavam sve odredbe koje su donijete, a iste poboljšavaju prava i status hrvatskih branitelja jer su oni to apsolutno zaslužili, ali da je donesen jedinstven i sveobuhvatan Zakon sa time se ne mogu složiti, jer to nije istina.
Na našu/moju žalost to se nije ostvarilo, obzirom su u ovakvim zakonskim rješenjima izostavljene i zaboravljene neke vrlo bitne činjenice, a ujedno i kategorije hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, pa tako isti ipak nije jedinstven, sveobuhvatan i ravnopravan za sve hrvatske branitelje, niti su donošenjem istog ispravljene dugogodišnje nepravde i podijele koje su činjene dosadašnjim zakonskim rješenjima, pa je i nadalje određeni broj hrvatskih branitelja ostao diskriminiran i napušten samima sebi, obzirom se na njih zakonske odredbe zakona ne odnose niti primjenjuju, a da je tome tako govori slijedećih nekoliko činjenica:
- Zaboravili su regulirati da osim prevođenja najnižih mirovina, sva ostala prava iz mirovinskog osiguranja novog Zakona se ne odnose na osobe umirovljene prije stupanja na snagu ovog Zakona.
- Zaboravili su regulirati da se ovaj Zakon ne primjenjuje na branitelje koji su svoja prava ostvarili prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba čije su mirovine, iako se radi o hrvatskim braniteljima i dragovoljcima Domovinskog rata, daleko manje zbog nedostatka određenih odredbi iz Zakona o hrvatskim braniteljima.
- Zaboravili su regulirati da djeca i obitelji HRVI i hrvatskih branitelja nisu predviđena u mjerama prava prednosti pri zapošljavanju i popunjavanju radnog mjesta, te se nisu vodili kriterijem humanosti, socijalne osjetljivosti itd.
- Zaboravili su definirati, odnosno izjednačiti prava svih 100% HRVI, već su samo ostavili da ta pravamogu konzumirati samo oni iz 1. skupine, dok se na ostale 100% HRVI to ne odnosi.
- Zaboravili su definirati prava hrvatskih branitelja kojima je 2010.g. umanjena mirovina za 10%, te im taj iznos jednostavno vratiti , obzirom su svi gospodarski pokazatelji vrlo pozitivni i za to su se stekli apsolutno svi uvjeti.
Da se određeni dio mogao popravi bila je prilika i ova mirovinska reforma koja je prije par dana usvojena u Saboru, no na našu žalost i u tim usvojenim propisima propustilo se ispraviti određeni dio nepravdi koji nam se čine, te se taj paket zakona isto ne odnosi na hrvatske branitelje umirovljene sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, jer su isti u mirovinu otišli sukladno posebnim propisima.
Na kraju ispada da po jednom zakonskom rješenju ta skupina hrvatskih branitelja u biti nisu hrvatski branitelji, nego da spadamo u grupaciju na koje se odnose opća mirovinska prava, dok po drugim zakonskim rješenjima koja reguliraju opća mirovinska prava niti tu ne spadamo nego u grupaciju tzv. „povlaštenih mirovina“, pa kad se ta situacija sagleda ispada da ne pripadamo nigdje i da smo ničiji.
Iz opisanih i iznijetih činjenica je vidljivo da je novi Zakon manjkav i nedorečen, te se u istom ne radi o proklamiranoj težnji zakonodavca da izradi cjelovit, jedinstven, socijalan i , pravičan Zakon za sve hrvatske branitelja, nego da se ovakvim površnim rješenjem „pogodovanjem“ pojedinim kategorijama hrvatskih branitelja i općenito umirovljenik stvorila i produbila nejednakost i nastavljena je diskriminacija i omalovažavanje većeg dijela hrvatskih branitelja, te nastavak maćehinskog odnosa „našeg“ Ministarstva prema određenim kategorijama hrvatskih branitelja.
Ovom prilikom apeliram i pozivam prvenstveno ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda, potom Vladu RH-a na čelu sa svojim predsjednikom Andrejom Plenkovičem, potom saborski odbor za ratne veterane, a na kraju i sve saborske branitelje, poglavito one koji imaju status hrvatskih branitelja, da se što prije pristupi izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, jer ovo zakonsko riješenje nije cjelovito, sveobuhvatno i nisu se ispravile dugogodišnje nepravde, već je oovo nekvalitetan uradak koji i nadalje diskriminira veću skupinu hrvatskih branitelja koji to apsolutno ničim nisu zaslužili.
Hrvatski branitelji su svoju povijesnu ulogu doprinosom u Domovinskom ratu kvalitetno i uspješno odradili, dok Vi političari na našu žalost niste.
Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći, a hrvatski narod preći!
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.