Vijesti Top vijest
Tko dolazi nakon Zorana Milanovića?

Zoranu Milanoviću u najboljim godinama prijeti završetak političke karijere, jer se u krivo vrijeme našao na krivom mjestu. Sve se nekako urotilo protiv njega. Protiv njega su vrlo glasno i jasno sindikati, umirovljenici, branitelji, seljaci, bruxelleska birokracija, a tiho i potajno koalicijski partneri, predsjednik Republike, pojedini ministri u Vladi, stranački prijatelji, te ponajviše politička i gospodarska stvarnost, koju karakterizira stalni pad proizvodnje i potrošnje, zaduživanje, rasprodaja nacionalnog bogatstva, sve veća nezaposlenost.
Dovoljno je, recimo, pogledati emisiju TV Jadran koja se zove “Bez pardona” u koju se izravno, bez cenzure, nesputano javljaju gledatelji, koji su redovito puni nekontroliranog bijesa, spremni na revoluciju.
Milanović, naravno, nije kriv za sve, ali po logici stvari oči su uprte u najodgovornijeg, u prvog, vodećeg. Prošle su već skoro dvije godine od preuzimanja vlasti i više ne pale pozivanja na one prije njega, iako je, istina, ta ostavština teška.
Konkretno, odgovoran je za loše sastavljenu Vladu u kojoj se Slavko Linić ponaša kao utjerivač poreza koji više nema što uzeti ni kome rezati, a deficit je sve veći, i u kojoj potpredsjednik Branko Grčić igra ulogu Patjomkina, periodično obećavajući velike investicije i izdašna sredstva iz fondova EU-a, dok su svi drugi uglavnom neprimjetni, svi osim Gordana Marasa, koji izgleda ipak nešto radi i koji ima ideja i rezultata u poticanju malog poduzetništva.
Andrea Zlatar-Violić, Željko Jovanović etc. uglavnom su zalutali u Vladine kabinete, praveći samo probleme. Odgovoran je premijer i za to što se Vlada po crti njegove osobne (in)kompetencije iscrpljuje na ideološkim temama (ćirilica, tajne službe, spolni odgoj) zanemarujući životne probleme građana (ona njemu desno sjedeća čak će izjaviti kako se Vlada ni ne treba baviti privredom), odgovoran je za strogo stranačke kriterije u odabiru vodećih ljudi javnih poduzeća, kao i za plasiranje državnog novca u propalu privatnu banku radi pokrića Čačićevih poslova.
Milanović je postao žrtvom vlastitog narcizma, autistički odbacujući svaku sugestiju, svaku kritiku i svaki savjet, što sve više eskalira što ga više napadaju i što se mora sve žešće braniti.
Uglavnom, opće je uvjerenje i raspoloženje kako se od ove Vlade i njezina prvog ministra nema što očekivati i kako je najbolje da odstupe što prije. Međutim, oni neće odstupiti. Izdržat će do kraja mandata po inerciji izbornih rezultata i stranačke hijerarhije. To će vrijeme brzo proći i narod će se opet naći pred dilemom kome dati povjerenje. SDP može ponovno osvojiti izbore, ali samo pod uvjetom da za lidera istakne neko novo lice koje će znati odgovoriti na probleme nacije.
Za sada se ono ne vidi i teško da će se i pojaviti s obzirom na sto puta potvrđeno pravilo da tikva ide na vodu dok se razbije. Ono će se, naime, pojaviti tek kad i ako SDP izgubi izbore.
Jesu li HDZ i Tomislav Karamarko spremni preuzeti vlast i hoće li prije toga zadobiti većinsko povjerenje birača? Rejting se stranci, po nekim istraživanjima, lagano penje, iako sam predsjednik navodno ostaje najnepopularnijim političarom, no još više o rejtingu govore dobri rezultati lokalnih izbora i onih za Europski parlament. Na ruku joj ide i vrijeme u kojemu će se tražiti bilo kakve promjene i u kojemu će grijesi Sanaderova HDZ-a biti zaboravljeni.
Karamarko radi dobar posao okupljajući sve stranke desnice, a još bi bolji posao bio okupljati i ugledne nezavisne pojedince izvan stranaka, razumije se, sličnih političkih pogleda. Previše je oko njega potrošenih imena, a od novih tek su se snažno afirmirali Davor Stier i Andrej Plenković, s tim što prvi djeluje uvjerljivije, a drugi kao političar od zanata.
Andrea Zlatar-Violić, Željko Jovanović etc. uglavnom su zalutali u Vladine kabinete, praveći samo probleme. Odgovoran je premijer i za to što se Vlada po crti njegove osobne (in)kompetencije iscrpljuje na ideološkim temama (ćirilica, tajne službe, spolni odgoj) zanemarujući životne probleme građana (ona njemu desno sjedeća čak će izjaviti kako se Vlada ni ne treba baviti privredom), odgovoran je za strogo stranačke kriterije u odabiru vodećih ljudi javnih poduzeća, kao i za plasiranje državnog novca u propalu privatnu banku radi pokrića Čačićevih poslova.
Milanović je postao žrtvom vlastitog narcizma, autistički odbacujući svaku sugestiju, svaku kritiku i svaki savjet, što sve više eskalira što ga više napadaju i što se mora sve žešće braniti.
Uglavnom, opće je uvjerenje i raspoloženje kako se od ove Vlade i njezina prvog ministra nema što očekivati i kako je najbolje da odstupe što prije. Međutim, oni neće odstupiti. Izdržat će do kraja mandata po inerciji izbornih rezultata i stranačke hijerarhije. To će vrijeme brzo proći i narod će se opet naći pred dilemom kome dati povjerenje. SDP može ponovno osvojiti izbore, ali samo pod uvjetom da za lidera istakne neko novo lice koje će znati odgovoriti na probleme nacije.
Za sada se ono ne vidi i teško da će se i pojaviti s obzirom na sto puta potvrđeno pravilo da tikva ide na vodu dok se razbije. Ono će se, naime, pojaviti tek kad i ako SDP izgubi izbore.
Jesu li HDZ i Tomislav Karamarko spremni preuzeti vlast i hoće li prije toga zadobiti većinsko povjerenje birača? Rejting se stranci, po nekim istraživanjima, lagano penje, iako sam predsjednik navodno ostaje najnepopularnijim političarom, no još više o rejtingu govore dobri rezultati lokalnih izbora i onih za Europski parlament. Na ruku joj ide i vrijeme u kojemu će se tražiti bilo kakve promjene i u kojemu će grijesi Sanaderova HDZ-a biti zaboravljeni.
Karamarko radi dobar posao okupljajući sve stranke desnice, a još bi bolji posao bio okupljati i ugledne nezavisne pojedince izvan stranaka, razumije se, sličnih političkih pogleda. Previše je oko njega potrošenih imena, a od novih tek su se snažno afirmirali Davor Stier i Andrej Plenković, s tim što prvi djeluje uvjerljivije, a drugi kao političar od zanata.
Drugi i treći put
Do izbora će ova najjača opozicijska stranka, ako želi pobijediti, morati dati nedvosmislene odgovore na nekoliko ključnih tema oko kojih se u javnosti lome koplja. To su, primjerice, privatizacija javnih dobara i poduzeća, renacionalizacija dijela otuđenog, poticanje poduzetništva, oživljavanje sela i poljoprivrede, natalitetna politika, zaduživanje, organizacija lokalne samouprave, položaj i izbor predsjednika država, ured ”bivšeg predsjednika”, simboli jugokomunizma, položaj manjina, odnos prema Hrvatima u BiH, dijaspori i prema susjedima, itd., itd. Zasad se o svemu tome može samo naslućivati. Za izabrani program moraju biti izabrani i odgovarajući ljudi, neka vrsta vlade u sjenu, za koju će se znati i prije izbora i koja ne mora i ne smije biti sastavljena isključivo od ljudi iz stranke, što se odnosi i na prvog čovjeka.
Osim SDP-a i HDZ, postoji i onaj treći put. No, problem je što tih trećih putova ima puno i što se oni obično pokažu kao stranputice kojima malo tko gazi.
S velikima ambicijama izbore očekuje Milan Bandić, navodno podržan od HNS-a, IDS-a i samog Josipovića. Ali ovaj tip bez ideologije i dubljih uvjerenja, koji o sebi govori u trećem licu i koji nikada ne gleda u čovjeka s kojim se rukuje, opterećen korupcijskim aferama, odavno je izgubio povjerenje ljevice, a najnovijim pokroviteljstvom “Dana bratske ljubavi” i bedžom s Titovom slikom, i desnice. Obećavajuća je pojava dr. Milana Kujundžića i Hrvatske zore, čiji će uspjeh ovisiti i o tome kako će i s kim će HDZ odgovoriti na postavljena pitanja.
Osim SDP-a i HDZ, postoji i onaj treći put. No, problem je što tih trećih putova ima puno i što se oni obično pokažu kao stranputice kojima malo tko gazi.
S velikima ambicijama izbore očekuje Milan Bandić, navodno podržan od HNS-a, IDS-a i samog Josipovića. Ali ovaj tip bez ideologije i dubljih uvjerenja, koji o sebi govori u trećem licu i koji nikada ne gleda u čovjeka s kojim se rukuje, opterećen korupcijskim aferama, odavno je izgubio povjerenje ljevice, a najnovijim pokroviteljstvom “Dana bratske ljubavi” i bedžom s Titovom slikom, i desnice. Obećavajuća je pojava dr. Milana Kujundžića i Hrvatske zore, čiji će uspjeh ovisiti i o tome kako će i s kim će HDZ odgovoriti na postavljena pitanja.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
Više iz kategorije: Vijesti
Top vijest 20. srpnja 1887. rođen pjesnik i pravaš Fran Galović, koji je kao austro-ugarski vojnik poginuo u Srbiji
Top vijest 10. travnja 1947. Split – mladi hrvatski domoljubi skinuli jugoslavensku zastavu s Marjana
Top vijest 9. travnja 1992. početak napada na Ljubuški – najmlađa žrtva zločina vojske Jugoslavije 9-mjesečna beba
Top vijest 6. travnja 1941. napad na Kraljevinu Jugoslaviju: 3 zemlje nastale njenim raspadom
Top vijest Kako je 01. travnja postao dan zbijanja šala?
Top vijest 27. ožujka 1941. Beograd – masonerija sudjelovala u puču koji je Jugoslaviju odveo u krvavi II. svjetski rat
Top vijest Pravosudni cirkus u Turskoj: 30 godina zatvora hrvatskom kapetanu kojeg su sami pustili
Top vijest Minhenska sigurnosna konferencija i Hrvatska

Američka vojska u visokoj pripravnosti: Mogući napad na Iran već ovog vikenda, Trump još vaga odluku
Top vijest 18. veljače 1992. – što javnost ne zna o 50 koncentracijskih logora za Hrvate u Domovinskom ratu?
Top vijest 16. veljače: Dogodilo se na današnji dan
Top vijest Serija tribina „Hrvatska vas zove“ obilježava 35 godina od početka Domovinskog rata
Učitaj još članaka
Prikazano 12 od 43154 članaka.
