VIJESTI Politika

Josip Pečarić: Vjeruje li itko Josipoviću?

13.08.2013. 21:09:33

Izjava predsjednika Josipovića o Thompsonu u Večernjem listu od 11. 08. 2013. podsjetila me je na dan uoči predsjedničkih izbora. Tada sam na Hrvatskom radiju slušao kako jedna slijepa učiteljica, s više od sedamdeset godina životnog iskustva, uspoređuje kandidate Josipovića i Bandića: Bandić mnogo toga ne zna. Za godinu dvije, on to može i naučiti. Ali Josipović neće nikada naučiti voljeti Hrvatsku i hrvatski narod! Vratimo se onome što je Josipović rekao: Moram priznati da Thompson ima prilično uspješnih pjesama, ali... 'Dok u Čavoglavama ima ustaških simbola, tamo mi nije mjesto' A sjetimo se što je govorio te izborne 2009. godine: Avangardnog skladatelja posjetitelji su pitali kakav je muzičar Thompson. "Nije loš muzičar, dapače. Ali poruke koje šalju nemaju veze s glazbom. To su poruke nekih prošlih vremena, poruke koje mogu generirati mržnju i netoleranciju", komentirao je Ivo Josipović na net.hr-ovom chatu. (http://danas.net.hr/hrvatska/thompsonove-poruke-mogu-izazvati-mrznju) Izgleda kao da Josipović pokušava dokazati da može i zavoljeti i Hrvatsku i hrvatski narod, pa je od Thompsonovih poruka koje mogu generirati mržnju i netoleranciju napredovao do ustaških simbola. Ali to mu teško ide. Naime, kao naučio je da to što Thompson u svojim pjesmama govori o ljubavi prema Bogu, hrvatskom narodu, braniteljima i obitelji za hrvatski narod koji hrli Thompsonu na proslavi Oluje (više od 120.000 naspram 5.000 u Kninu) nije nešto što generira mržnju i netoleranciju, ali iz svoje kože ne može. Zato mu je problem što (kako je izvijestila PU šibensko-kninska) su na nekoliko štandova zaplijenjene majice, zastave i upaljači sa simbolima NDH. Sigurno Josipović misli kako su neki od posjetitelja po džepovima imali i kape sa simbolima iz NDH, a ne zvijezde petokrake. Dakle, Josipović bi možda i došao kada bi policija pretresla džepove svih tih 120.000 posjetitelja. A on bi sigurno išao i po štandovima u kupovinu i bilo bi doista strašno da slučajno naleti na neki štand na kome se može naći ono što je zapljenila policija, a ne može i zvijezda petokraka, zar ne? Netko će mi sigurno prigovoriti što zamjeram predsjedniku države što uopće razmišlja o tome što će možda zateći na štandovima i što ne razumijem kolika je njegova vidovitost kada unaprijed zna što će tamo naći. Međutim, vjerojatno je problem, kao što znamo iz čuvenog Thompsonova koncerta u Zagrebu, da se među 120.000 ljudi sigurno nalazio i jedan s ustaškom kapom. Sjećate li se kako se tada tresla Hrvatska. A znamo da je tada onaj koji je shvatio kolika je ustašoidnost hrvatskog naroda to što se jedna ustaška kapa našla među 130.000 ljudi bio Slavko Goldstein koji je i danas blizak predsjedniku Josipoviću, a i savjetnik je izviždanog predsjednika vlade Milanovića. Da predsjednik Josipović stalno misli na riječi stare učiteljice govori i slijedeća njegova rečenica: - Neću ići k Tadiću u Beograd gledati utakmicu sa Srbijom. Gledat ću je u Zagrebu i navijati za Hrvatsku. Mislim da je pobjeda sasvim ostvariv cilj. Znate li predsjednika neke države koji mora naglasiti da kada igraju reprezentacije njegove države i neke druge države treba naglasiti da će navijati za svoju državu? Jasno je da Josipović mora jer su državnom vrhu već poslije prve utakmice branitelji poručili kako znaju da su oni navijali za agresorsku državu – Srbiju. Pitanje je: Vjeruje li netko Josipoviću da neće navijati za Srbiju kada znamo da je glavna karika u sprovođenju Velikosrpskog Memoranduma 2.? Tim prije je najzabavniji Josipovićev komentar zviždanja Milanoviću: - Bilo je žalosno slušati i gledati kako grupa ljudi u Kninu ponižava sve nas koji smo došli odati počast našim braniteljima i proslaviti pobjedu. Pljunuli su u lice svim braniteljima. Odmah i pitanje: Vjeruje li netko da su Josipović i ostali iz državnog vrha doista došli odati počast našim braniteljima i proslaviti pobjedu? Ako netko vjeruje pljuje li taj u lice svim braniteljima? Zašto? U puno tekstova i knjiga objasnio sam ulogu predsjednika Josipovića u onome o čemu je, zapravo, govorio general bojnik u miru Damir Krstičević u Kninu. Krstičević je pozdravio i trojicu generala, Gotovinu, Markača i Čermaka: Oni su za razliku od nas vodili dva rata, rat za Hrvatsku i rat za istinu na sudu u Haagu, u oba rata su pobijedili i dokazali da je hrvatski narod vodio pravednu borbu za slobodu i neovisnost. Za prvi rat je od velike važnosti uloga predsjednika Savjeta Predsjednika Republike Ive Josipovića za vanjsku politiku i međunarodne odnose Budimira Lončara (valjda ga nisu zaboravili pozvati u Knin?). Engleska povjesničarka Carol Hodge u knjizi "Britain and the Balkans" (Britanija i Balkan), navodi da se Budimir Lončar (Ministar vanjskih poslova SFRJ) zalagao za embargo na uvoz oružja u doba kada je agresorska Jugoslavenska narodna armija imala ogroman arsenal oružja. Hrvatska tada nije bila opremljena za odgovarajući otpor četvrtoj najjačoj vojnoj sili Europe. Tada je uvedenembargo na isporuku oružja kao jedna od glavnih poluga politike međunarodne zajednice i onemogućen svaki značajniji pokušaj Hrvatske kao i BiH na pravo na samoobranu. Drugi rat ne bi mogli ni voditi da Hrvatska nije prepustila nadležnost nad osloboditeljskim akcijama Bljesak i Oluju Sudu u Haagu. Po međunarodnom pravu obaveza i pravo je svake države da to učini i nitko nema pravo pozvati na odgovornost vladu za eventualne zločine koji su zbog toga napravljeni. Hrvatska se morala odreći tog prava da bi se sudilo našim generalima. Josipović se sam hvali kako je 1998. dao ostavku na članstvo u Komisiji za suradnju sa Sudom u Haagu zato što tom sudu Hrvatska nije prepustila to svoje pravo, a 2000. bio je autor Deklaracije Sabora koja je Haagu to prepustila. Poznato je čak da je svoj tekst prije dao na uvid Sudu u Haagu nego hrvatskim vlastima! Dakle, Lončar i Josipović su najvažnije (protuhrvatske) osobe za ta dva rata iz Hrvatske. Zato je doista nepravedno što je izviždan Milanović a ne on. Zapravo, kada su nedavno izrečene prvostupanjske presude generalu Praljku i ostalim Hrvatima iz BiH, jedina izjava vladajućih političara, koju su pozitivno komentirali i izvrsni kolumnist Tihomior Dujmović i odvjetnica generala Praljka, bila je ona Milanovićeva. Istina, Josipović je izviždan u Kninu 2010. godine, a poznato je koliko je bila njegova briga za stradalih (po Haagu) 44 Srba u Oluji. Tako je 2011. u Kninu rekao: Oluju ne slavimo da bismo proslavili rat nego mir koji je pobjeda donijela. Blistava hrvatska vojna akcija ne smije biti dovedena u pitanje zbog nečasnih postupaka pojedinaca odgovornih za zločine protiv naših sugrađana srpske nacionalnosti. Zločin je zločin bez obzira tko je žrtva, a tko počinitelj i treba ga kazniti. Jadranka Kosor je tada posebno pozdravila generale Antu Gotovinu i Mladena Markača te izazvala gromoglasan pljesak. Predsjednik Josipović se tek naknadno ustao ali ni tada nije zapljeskao, Ovih dana snimka kako Josipović sjedi dok su svi nazočni na bini stajali i pljeskali našim generalima kruži internetom. Šteta je jedino što uz taj snimak ne ide i Josipovićev ovogodišnji komentar: Bilo je lijepo vidjeti s koliko je poštovanja" u Kninu dočekan general Ante Gotovina, protiv kojeg je Haški tribunal vodio proces zbog zločina počinjenih tijekom 'Oluje'. Slijedeće 2012. godine Josipović će ponoviti: Pobijediti u miru znači i pružiti ruku našim sugrađanima srpske nacionalnosti i njihove žrtve priznati i pokloniti im se. To je godina kada su današlje vlasti već najavljivale promjenu naziva tog blagdana tako da bi se uzelo u obzir to o čemu priča Josipović. Zato sam tada i uputio prijedlog Saboru da se taj dan nazove Dan Domovinske zahvalnost i domovinske žalosti zbog Srba zečeva. Još nisam dobio odgovor. Ove 2013 godine predsjednik Josipović je u svom govoru naglasio potrebu pomirenja i „pružanja ruke onima koji su bili na drugoj strani", te potaknuo na prihvaćanje nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Prema izvješćima zviždali su mu na ovo prvo jer je poznato da ti kojima mi trebamo pružiti ruku i danas ne prihvaćaju hrvatsku državu. A zapravo vjerojatno je još gore ovo drugo jer je to insinuacija da se u Hrvatskoj ne prihvaćaju nacionalne manjine što je neistina. Ružna optužba koja pokazuje što je stara učiteljica mislila kada je tvrdila da Josipović nikada neće naučiti voljeti ni Hrvatsku ni hrvatski narod! Ili griješim. Mozda on misli, na sebe jer nikada nije spomenuo kako je Olujom spašeno 160 do 180 tisuća muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać. Valjda su mu oni mnogo manje vrijedni od onih 44 Srba. Josip Pečarić Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Extreme IT

Dragovoljac DR, HRVI, odlikovan za ratne zasluge u Zapadnoj Slavoniji (Pakrac – Lipik – Daruvar), umirovljeni viši policijski inspektor. Godinama se bavi problematikom hrvatskih branitelja, trenutno predsjednik Udruge hrvatskih branitelja RH-a te jedan od glavnih urednika i voditelja na Braniteljskom radiju RH.

Ivo Josipović osvrt Josip Pečarić

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.