Josipovićev otac lomio je kosti hrvatskih studenata! Udbaški sinovi uništavaju Hrvatsku žešće nego njihovi očevi

Poseban naglasak stavio je na Antu Josipovića koji se povezuje s nasiljem koje se tada vršilo nad studentima. On je, napominje bio jedan od najistaknutijih pripadnika toga represivnog zločinačkog sustava u Partiji. To znači da je pripadao strukturi nalogodavaca. "Oni su puno gori nego izvršitelji, dakle oni koji su bili zaposlenici Udbe, suradnici i tako dalje. O Hrvatskom proljeću, njegovoj važnosti, ali i ulozi Josipovićeva oca u cijeloj toj priči progovorio je povjesničar Josip Jurčević. Koncem studenoga ove godine navršene su 43 godine od sloma hrvatskog narodnog pokreta i bunta protiv komunističke vlasti u Beogradu, kojega mnogi poznaju pod imenom Hrvatsko proljeće. Bio je to nacionalni pokret hrvatskog naroda protiv unutarizma, u želji za reformama i autonomijom Hrvatske u gospodarstvu, kulturi i političkom životu. Nešto službenije, Hrvatsko proljeće počelo je na desetoj sjednici CK SKH u siječnju 1970. godine osudom unitarizma Miloša Žanka, komunističkog djelatnika i protivnika federalizacije Jugoslavije. Trajalo je to do njegovog konačnog slamanja na sjednici u Karađorđevu održanoj 29. listopada 1971. godine. U akciji koju su proveli hrvatski studenti uhićeno je više od 2000 ljudi, a mnogi su osuđeni na dugogodišnju robiju. Progon se nastavio godinama kasnije, a zbog osude na zatvor dobro ga se sjećaju hrvatski intelektualci poput primjerice Marka Veselice, Dražena Budiše, Ljerke Mintas Hodak, Ivana Zvonimira Čička i mnogih drugih. Kompletno hrvatsko rukovodstvo na čelu sa Savkom Dabčević Kučar i Mikom Tripalom je smijenjeno i zabranjen im je bilo kakav društveni rad. Brojni časopisi i novine su ukinuti, urednici smijenjeni i pozatvarani, a osobito je stradala Matica Hrvatska. Osim neprijateljski raspoloženih kadrova iz Beograda, veliki broj Srba iz Hrvatske, pa čak i Hrvata otvoreno je stao na stranu protivnika Hrvatskog proljeća, a među njima našao se i Ante Josipović otac današnjeg predsjednika Ive Josipovića. Oni koji se danas prisjećaju tih vremena kazuju kako je otac Ante i njemu slični bio taj na čiji su se nalog lomile kosti hrvatskih studenata. O Hrvatskom proljeću, u kojem je i sam sudjelovao za naš portal progovorio je povjesničar Josip Jurčević. "Upisao sam fakultet '70-e i bio sam član sveučilišne skupštine koja je umjesto Damira Grubiše izazvala Čička što je bio nekakav okidač. Bio sam član fakultetskog odbora u ono nepoželjno vrijeme. To prati čovjeka cijeli život", kaže Jurčević. U svojem razgovoru dotakao se i političara te naglasio kako je Proljeće, kada se sagledaju sva događanja, bilo jedna velika čistka hrvatskih intelektualaca i ljudi koji su pisali Deklaraciju oko koje su se okupljali, a koji su unutar tog sustava pokušali zastupati hrvatske interese. "U vrijeme Proljeća oni su bili okupljeni u Matici Hrvatskoj, a s druge strane isto tako unutar Saveza komunista Hrvatske na čelu sa Savkom i Tripalom bilo je dosta ljudi u Partiji koji su htjeli mijenjati stanje u Jugoslaviji i popraviti hrvatski položaj. Među studentima, budućem naraštaju veliki broj ljudi osobito na društvenim fakultetima tada se opredijelio u korist Hrvatske. Sve je to bilo pometeno nakon Karađorđeva. Partija, Udba i cijeli sustav se iznimno temeljito bavio da bi na temelju tih tragova pročistio, ne samo tadašnje odnose moći u Partiji, i među intelektualcima nego isto tako locirao i identificirao mlade naraštaje, uključujući mene i ostale kao studente koji su taj pečat nosili, a nose ga i dan danas, do 90-te. Ja i moji kolege, iako smo bili odlični studenti nismo mogli dobiti posao. Tek 1994. godine sam se prvi puta u životu zaposlio", objasnio je Jurčević. Kada se radi o ljudima koji su bili u poziciji moći, bile su to osobe koje su izrasle na temeljitoj šihti koja se dogodila '71. godine nakon sloma Proljeća, a oni su preuzeli ključne položaje u hrvatskoj državi, i društvu početkom 90-ih godina. Prestrojili su se i organizirali, a na vrijeme su osigurali da na njihove moćne položaje u Hrvatskoj dođu biloški naslijednici ili ideološki klonovi. "Na žalost kada gledamo ono što nam je sada najzanimljivije - Ivu Josipovića i njegova oca, on je jedan od klasičnih primjera toga. Kako kažu tadašnji akteri i svjedoci, a svjedoče i dokumenti on je u Karađorđevo otišao kao proljećar, tako se činilo tadašnjim akterima. A iz Karađorđeva se vratio kao najžešći čistač u hrvatskom društvu. To sugerira da je i prije toga bio jedan od onih koji su inflirtrirali proljećarsku stranu, teško da bi Parija u jednom danu tako prihvatila obraćenika. Očito da su te osobe koje su nakon sloma Proljeća stekle moć, do tada fiktivno bile u njemu. To je stari udbaški obrazac. Na žalost te strukture moći i danas vladaju Hrvatskom. Uništavaju je žešće nego njihovi očevi, a to je osobito bolno gledati nama koji se kao akteri sjećamo toga vremena 70-ih godina. Ako postoji neko posljanje tih proljećara to je da se mlađi naraštaji osvijeste i ne ponavljaju naše greške te da u hrvatske institucije zaista dovedu osobe koje su to zaslužile svojom dokazanom socijalnom i nacionalnom odgovornošću", poručio je naš sugovornik. Poseban naglasak stavio je na Antu Josipovića koji se povezuje s nasiljem koje se tada vršilo nad studentima. On je, napominje bio jedan od najistaknutijih pripadnika toga represivnog zločinačkog sustava u Partiji. To znači da je pripadao strukturi nalogodavaca. "Oni su puno gori nego izvršitelji, dakle oni koji su bili zaposlenici Udbe, suradnici i tako dalje. Kreiranje cijelog represivnog sustava i obračuna nakon Hrvatskog proljeća događalo se unutar Partija, a o tome je Partija izdala službena priopćenja. Čak tada '71. u svibnju objavljuju jednu knjigu gdje jasno šalju političke poruke i aktiviraju cijeli sustav. Partija je naložila sustavu da provodi tu zastrašujuću represiju svih oblika. Neke osobe su bile ubijene, zatvorene. Golemi broj je bio marginaliziran i svrgnut u ćošak. Najveća odgovornost je na rukovoditeljima, a to ne amnestira izvršitelje. Kreatori zla, odnosno nalogodavci nose veću odgovornost. Postoje i svjedoci, a jedan od aktera je profesor Zdravko Tomac i niz drugih osoba koji su bili unutar Partije i nisu fizički mogli izbjeći da se suoče s tim osobama. Kada se radi ne samo o Josipovićevom ocu, već i o mnogim istaknutim osobama u hrvatskoj, mnogi su se borili u protuhrvatskim djelatnostima", zaključio je Jurčević. Izvorni članak možete pogledati OVDJE