Josipoviću, dolazi ti Šešelj, hoćeš li i njega tri puta poljubiti?

Po svemu sudeći, uskoro će iz Haaga biti pušten poznati srpski antifašista i četnički vojvoda Vojislav 'Vojka' Šešelj. Šešelj je originalni četnički vojvoda kojem je tu titulu dao još originalniji četnički vojvoda iz II svjetskog rata, pravoslavni pop i antifašista Momčilo Đujić, za razliku od četničkog vojvode i sadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića kojem je titulu dao osobno Šešelj, što će reći da je Nikolić ipak vojvoda iz druge ruke. Inače je Nikolić bio dugogodišnji idejni sljedbenik i potrčko upravo Šešelja, da bi se od ovog odmaknuo tek kad je Šešelj završio u Haagu. I to ne odmah, nego tek kad je bio siguran da bu se šef neće tako skoro vratiti. Zanimljivo da je i Nikolić i Šešelj i danas ponose svojim titulama četničkih vojvoda i ne odriču se vlastite 'slavne' prošlosti ubijanja nenaoružanih bakica i pucanja po civilima po Hrvatskoj i Bosni. No, to je ipak njihov problem, ne i naš. Odnosno, tako bi trebalo biti da u Hrvatskoj ne postoji stalna politika približavanja Srbiji, aboliranja srpskih zločina, forsiranja političke i kulturne suradnje za Srbijom i konstantno ponižavanje Hrvatske u odnosu na Srbiju. Na čelu takve politike u Hrvatskoj je između ostalog upravo tzv. predsjednik Josipović kojem je pozitivan odnos prema Srbiji okosnica vlastite vanjske politike. Od ugošćivanja Tadića u Vukovaru i vrijeđanja vukovarskih žrtava, preko guranja pročetničke inicijative REKOM, do forsiranja povećanja broja srpskih turista u Hrvatskoj, pa sve do faktičnog aboliranja i pokušaja rehabilitacije Tomislava Nikolića u hrvatskom političkom prostoru: prvo pozivanjem na proslavu hrvatskog pristupanja EU, a nakon toga ljubakanjem tri puta s istim u Ljubljani. K tome, Nikolić nije samo obični četnički vojvoda vulgaris, on je već duže vrijeme pod sumnjom da je izvršio masakr dvadesetak starijih hrvatskih civila u selu Antin 1991. godine gdje je boravio 1991. kao pripadnik agresorskih četničkih snaga, a što nikada nije odbačeno od strane istražnih organa. Naravno da to nije ni najmanje smetalo Josipoviću kad je ovog pozvao u posjet Zagrebu očito mu jamčeći da ga hrvatski istražni organi neće dirati, niti mu je smetalo kad se javno pred svima s njim toplo zagrlio i tri puta poljubio što je bilo puno više od potrebnog prilikom diplomatskog susreta (do kojeg nije ni smjelo doći), jasno dajući do znanja da mu je Nikolić drag i da su politički istomišljenici i saveznici. Radi li se tu o afirmaciji starog partizansko-četničkog savezništva kao brane 'ustaškoj zmiji'? Očito da da, jer Josipović niti jednim svojim političkim (a i životnim) potezom nije dao do znanja da četnike ne smatra svojom ideološkom subraćom. Pa ako je Josipović bio tako blagonaklon i dobronamjeran prema drugorazrednoj kopiji četničkog vojvode, nema sumnje da će biti još više naklonjen prvorazrednom vojvodi Vojislavu 'Vojki' Šešelju, dodatno i stoga što je Šešeljev doprinos masovnim likvidacijama Hrvata puno veći nego što je to doprinos Tomislava Nikolića. A znamo koliko Josipović voli masovne ubojice Hrvata čijim se bistama hvali. Je li na pomolu početak jednog divnog prijateljstva, a možda i nečeg većeg od samog prijateljstva i tri pusice? Autor Pero Izvorni članak možete pogledati OVDJE