„Naš problem nisu srbijanske ili BH institucije, već one u Hrvatskoj. Sve su ti napadi povezani i oni su napad na Hrvatsku. Nešto što se dogodilo prije 21 godinu, to se trebalo ranije izvući, a ovo sada je tempirano. Zaštitni institucijski mehanizmi u Hrvatskoj uopće ne funkcioniraju i to je ono što je zabrinjavajuće. Metodologija rada je tipična obavještajna, udbaška. Na prvu je prepoznato da  4. gardijska brigada i general Krstičević nisu bili tamo, a na drugom koraku će ići na Mrkonjić. Ovaj je napad bio samo uvod da bi se očitovao premijer i ministar“, ispričao je Jurčević. Dodao je da se takve optužbe u, primjerice, SAD-u ne mogu dogoditi jer „njihove institucije znaju što se kod njih događa“. Kazao je Jurčević da „Hrvatska sa sigurnosnim službama ima problema od devedesetih godina pa nadalje“, naglasivši da se „preko Lex Perkovića vidjelo koliko su te službe problematične i kako njihovi sljedbenici kontroliraju hrvatski obavještajni sustav. Zaboravlja se da se vodi postupak protiv dvojice, a u koji su upleteni i bivši predsjednik i premijer“. U telefonskom razgovoru i general Zlatan Mijo Jelić komentirao je optužbe protiv generala Krstičevića. „General Krstičević je hrvatski ratni heroj i ovo je sramotna kampanja protiv Hrvatske vojske i države. Žrtva se želi prikazati kao agresor i ovakvim lažima hrvatski se narod želi prikazati kao zločinački narod, a Hrvatska kao agresor na BIH“. Optužnica koja je podignuta protiv generala Jelića brojila je 6700 stranica i za sedam je dana zaprimljena, pročitana i potvrđena, a za svoj slučaj general Jelić kaže da „to pokazuje samo u kojem smjeru idu  optužnice i da su čiste političke konotacije“. Objasnio je general Jelić da se u BIH sudi za ratne zločine po Kaznenom zakonu SFRJ, ali i po Kaznenom zakonu BIH iz 2003. godine. „ Razlika je u tome da onaj iz SFRJ ne poznaje selektivnu zapovjednu odgovornost, udruženi zločinački pothvat i puno su blaže kazne od Zakona iz 2003. godine. Hrvatskim vojnicima i braniteljima sudi se po Kaznenom zakonu iz 2003., a muslimanskim generalima po onome iz SFRJ, bez obzira što je Međunarodni sud naložio da se svim optuženicima mora suditi po istom zakonu. Pravosuđe BIH i dalje ne poštuje tu odluku i na taj se način iskrivljuje povijest“, objasnio je general Jelić. Naglasio je da je malo vojnika i generala osuđeno za zločine počinjene nad Hrvatima. „Republika Srpska je skoro pa očišćena od Hrvata i mnogi zločini nisu procesuirani. Znaju svi za zločine u Ahmićima, no ne znaju za zločine nad Hrvatima koji su se dogodili mnogo prije Ahmića. Nakon prestanka ratnih djelovanja ubijeno je oko 1051 civila od kojih je bilo 121 dijete“, upozorio je Jelić. Komentirao je Jurčević tajno izvješće SIS-a iz 1993. godine o stanju na području 4. operativne zone Bosanska Posavina kojeg potpisuje Ivo Lučić, a koji je tražio smjenu generala Đure Matuzevića i braće Vincetić. „Najveći uspjeh srbijanskog agresora je taj što su bosanskohercegovačka i hrvatska suradnja ostvarene tek kasnije, posredstvom SAD-a. Srbijanski interes bio je bošnjačko-hrvatski sukob i ne samo na terenu, nego i u institucijama. Sukob je prikazan kao veliki rat, a sve je proizvedeno u srbijanskom interesu“, ocijenio je Jurčević, zaključivši da će spomenuti dokument imati utjecaj ne samo na sudbinu devetorice iz Orašja, već i na sudbinu svih optuženih Hrvata. „Moramo se baviti genezom Orašja i rasporedom neprijateljskih snaga unutar hrvatske države“, zaključio je Jurčević.